Bez pričesti tko digne ruku za Istanbulsku konvenciju?

Kucajući na vrata Sabora, očito je da će ratifikacija Istanbulske konvencije podijeliti saborske zastupnike, a čini se da podjela ima i u vladajućoj stranci koja sebe smješta u demokršćanski kontekst.

I tu se odmah javljaju neke nelagodnosti, o kojima je, možda, bolje razmišljati sada, tj. prije halabuke koja se podigne, nego poslije. Naime, dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, kao predsjednik Vijeća HBK za obitelj, u petak je pozvao saborske zastupnike, osobito one koji dijele katolički svjetonazor, da ne daju svoj glas za ratifikaciju Istanbulske konvencije. I tu situacija postaje delikatna. Što će biti s onim saborskim zastupnicima koji se izjašnjavaju kao katolici (osobito ako su pritom i praktični vjernici), hoće li poslušati naputak crkvenog vodstva ili će slijediti vlastitu pamet ili pak stranačku stegu?

Naime, kako je zaključilo Vijeće za obitelj HBK, Istanbulska konvencija sadrži odredbu (čl. 3. c.) kojom se definira pojam rod kao “društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”. “Pukim svođenjem na društveni konstrukt stvara se opasnost da se pojmovi ‘rod’, ali i ‘spol’ odmaknu od ontološke datosti i prepuste interpretativnom relativizmu i diskreciji. Potrebno je spriječiti svaki oblik ideološkog ili arbitrarnog zadiranja u pravni poredak, a posebice onaj koji se tiče samog ljudskog identiteta iz kojega i proizlaze sva ostala ljudska prava“, kaže Vijeće i podsjeća da Crkva ne može ostati po strani kad je riječ o zaštiti temeljnih vrednota kojima se štiti dostojanstvo ljudskog bića. Ako se uzme u obzir da Crkva nisu samo biskupi i svećenici, nego i vjernici, među kojima su i političari i saborski zastupnici, postavlja se pitanje što će se dogoditi s onima koji se priklone Istanbulskoj konvenciji. Hoće li im, crkvene vlasti, npr. uskratiti pričest na sljedećoj misi?

No, kako odgovor na to pitanje ne znamo, zanimljivo je kako je o sličnoj temi prekjučer u Sv. Marti propovijedao papa Franjo. On je poručio da kršćani moraju moliti za vladajuće čak i onda kada griješe. “Kada neki vladar učini nešto što nam se ne sviđa, upućuju mu se kritike ili, u suprotnom, pohvale. Ostavlja ga se samoga s njegovom strankom, s parlamentom. Međutim, ne smijemo ostaviti same one koji vladaju, moramo ih pratiti molitvom. Kršćani se moraju moliti za vladajuće. Netko bi mogao reći: Oče, kako da se molim za toga koji čini toliko ružnih stvari? Njemu je molitva još potrebnija. Moli se, čini pokoru za tog vladara!“, poručio je papa i dodao da svaki vjernik koji se ne moli za svoju vlast mora to ispovjediti jer je “grijeh ne moliti se za one koji su na vlasti“.

U njegovim se riječima skriva i dio odgovora na pitanje kako će glasati kršćani u Saboru, za ili protiv Istanbulske konvencije. Za ili protiv svoje savjesti. Tj. onoliko koliko se za njih bude molilo.