Doma neće dok ne dobiju rok – odlučno su prekjučer Josipu Aladroviću objasnile dvije žene koje su pred njega stigle s devet zahtjeva, i to ne bilo kakvih! Naime, ministru rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Antonija Skender i Marta Divjak podastrle su ključne probleme sustava socijalne skrbi, a za njihova rješenja odmah priložile i prijedloge. Tri tjedna, rekao im je Aladrović naposljetku, a one su prihvatile. Kažu, kad imaš vremenski okvir, lakše pratiš poštuje li se sporazum.
Edukacija javnosti
A drži se dogovora posebno Antonija Skender, koja na sve sastanke urani minimalno deset minuta. Jednostavnije je pričekati nego zakasniti, kaže nam sa smiješkom suosnivačica inicijative “Moramo vam nešto reći”, koja se već godinu i pol bavi educiranjem javnosti o posvajanju i udomljavanju te upozoravanjem na pogreške u sustavu socijalne politike. Sve je počelo s idejom da se okupe oni koji su tijekom života prošli iste ili slične putove.
– Marta je posvojena, a ja sam 13 godina živjela kod udomitelja. Kad smo inicijativu pokrenule, bilo je to s idejom zajednice. Onda smo vidjele da je i edukacija bitna, jer ljudi uglavnom nisu upoznati sa svim pojmovima, a na kraju smo zaključile da bismo trebale iskoristiti medijski interes kako bismo u fokus stavile djecu koja su u sustavu svaki dan, a ne vidi ih se i ne čuje. Bez odgovarajuće roditeljske skrbi njih je trenutačno 4200 – govori nam Antonija Skender, pa objašnjava razliku između posvojenja i udomljenja. Pojmova koji se često brkaju i shvaćaju kao sinonimi.
– Posvojenje je zakonski čin nakon kojeg posvojitelji postaju roditelji djeteta. Stvara se neraskidiva obiteljska veza, odnosno roditelji i dijete su i pred zakonom obitelj, doživotno. Udomiteljske obitelji samo su privremeni oblik skrbi, a odobravaju ih centri za socijalnu skrb kako bi djeca odrastala u obiteljskom okruženju dok se ne riješi pravna situacija, odnosno dok se djeca ne posvoje ili, eventualno, ne vrate biološkoj obitelji – kaže nam Antonija Skender, koja je i sama u udomiteljsku obitelj stigla s tri godine. Zlostavljana djevojčica onamo je došla iz bolnice.
Je li udomiteljska obitelj u 16 godina možda pokrenula i postupak za njeno posvojenje?
– Ne ide to tako, nažalost. Udomitelji ne mogu pokrenuti postupak, socijalni radnici su ti koji vode slučaj i koji nastupe s oduzimanjem roditeljskih prava i opcijom otvorenog posvajanja ili vraćanja biološkoj obitelji. Moji su udomitelji bili spremni posvojiti, ali do oduzimanja roditeljskih prava nikad nije došlo – govori nam suosnivačica inicijative “Moramo vam nešto reći”, a mi pitamo je li to možda onda greška socijalnih radnika. Opterećeni su, kaže. Na jednog socijalnog radnika, objašnjava, ide od 250 do 300 obitelji, zakonom određen normativ je 80, dok bi ideal bi bio 50.
– Previše je to pa, kad riješe određeno dijete, idu dalje, nemaju se vremena vraćati na slučaj, djeca ostaju gdje jesu. Kod udomitelja ili u domovima – kaže Antonija Skender.
A je li djetetu teško kad stigne u udomiteljsku obitelj?
– Djeca vole biti unutar obitelji, unutar toplog doma u kojem ne moraš dijeliti pažnju. O genima i krvi, kad si malen, ne razmišljaš. Vidiš, ova teta mi daje ručak, češlja mi kosu, voli me. U roku od dva-tri dana već udomiteljsku obitelj osjećate kao svoju jer jedina obiteljska veza vam je ta udomiteljska – kaže naša sugovornica, kojoj su sa 16 godina, nakon što su se udomitelji razveli, ponudili povratak u dom ili biološkom ocu. Izabrala je oca.
– Počela je tad nova etapa života u obitelji, koju ne osjećate kao svoju jer u njoj niste živjeli – kako osjećaj pripadanja nikad nije imala, govori nam Antonija.
>> VIDEO Ministar Aladrović: "Mijenjat ćemo Zakon o udomiteljstvu, a reforme se ne provode linčem"
O biološkom tati, kaže, uglavnom izbjegava govoriti, iako s njim ima dobar odnos, baš kao i s njegovom suprugom.
– On nije osoba koja je mene zlostavljala, nije bio ni upućen gdje sam ja, samo su mu jednom iz vedra neba rekli: “Evo vam sad 16-godišnje dijete” – prepričava Antonija, koja se s udomiteljicom čuje redovito. Ona je na Antoniju ponosna.
– Žao mi je što nisam posvojena jer mislim da bih danas bila i puno više od onog što jesam – kaže nam sugovornica, koja će sada do kraja travnja pričekati pismo ministra Aladrovića.
Hoće li očitovanje zaista i stići?
– Rekli su da na nekim zahtjevima već aktivno rade, kao što su određene zakonske i sudske prakse u sklopu Obiteljskog zakona koji je u pripremi. On bi, primjerice, trebao izdvojiti poseban obiteljski sud s odjelom koji će se baviti isključivo pravima djece – što su njoj i Marti Divjak, inače kćeri bivše ministrice obrazovanja Blaženke Divjak, obećali premijer Andrej Plenković i ministar Josip Aladrović, objasnila nam je Antonija Skender. Osnivačice inicijative “Moramo vam nešto reći” Vladi su predložile i hitno pojednostavljenje te ubrzanje postupaka udomljavanja i posvajanja.
– Od kritične je važnosti promijeniti sudsku praksu te u zakone i postupke vezane za djecu unijeti stroga vremenska ograničenja kako djeca ne bi godinama odrastala u domovima ili, još gore, u nasilnim obiteljima jer se roditeljima daje odviše prilika i tako izlaže djecu boli, a nekada i smrti – drugi zahtjev objasnila je Antonija Skender pa dodala kako sudovi i socijalni radnici na ruku idu biološkim roditeljima vodeći se premisom da je “prirodna” obitelj najbolja opcija za dijete čak i kad ona zanemaruje djetetove osnovne potrebe ili ga zlostavlja.
Poticanje udomiteljstva
Žurno ustrojenje obiteljskog suda s odjelom koji bi se isključivo bavio interesima djece još je jedan od zahtjeva, a od Vlade traže i oformljavanje stručnih nadzornih timova koji će se sastojati od psihologa, medicinskog djelatnika te socijalnog radnika.
– Velika pažnja mora se usmjeriti u promociju i poticanje udomiteljstva jer to je najzdraviji i najhumaniji oblik skrbi za djecu dok se ne razriješi njihova situacija, a neophodno je raslojiti rad centara za socijalnu skrb tako da se odvoje odjeli za slučajeve vezane uz djecu – što su još tražile, objašnjavaju suosnivačice inicijative, dodajući kako je nužno osnovati i sustavni nadzor rada i svih oblika djelovanja socijalnih radnika i drugih stručnjaka, kao i samih centara za socijalnu skrb.
Potrebno je, kažu, i strogo prosuđivati i/ili kažnjavati sve one koji su u sustavu i svojim propustima uzrokuju štetu djeci, ali i uspostaviti pouzdan informacijski sustav kako bi postojala pravodobna dostupnost svih podataka, statistika i slučajeva, kako o korisniku tako i o djelatniku.
Antonija Skender i Marta Divjak pozivaju sve, a posebice djecu te odrasle iz domova, posvojene ili udomljene da im se jave na Facebook i Instagram "moramovamnestoreci".
ŠTO TRAŽE OSNIVAČICE INICIJATIVE ‘MORAMO VAM NEŠTO REĆI’
1. Hitno pojednostaviti i maksimalno ubrzati postupke udomljavanja i posvajanja, a kao preduvjet za to provesti obuku djelatnika centara te nadležnih sudova
2. Za djecu koja su ranjiva oformiti stručne nadzorne timove koji će se sastojati od psihologa, medicinskog djelatnika i socijalnog radnika
3. U zakone i postupke vezane za djecu unijeti stroga vremenska ograničenja da djeca ne bi godinama odrastala u domovima ili, još gore, u nasilnim obiteljima
4. Neophodno je raslojiti rad centara za socijalnu skrb tako da se odvoje odjeli za slučajeve vezane za djecu te da djelatnici tog odjela budu maksimalno angažirani
5. Nužno je osnovati sustavan nadzor rada i svih oblika djelovanja socijalnih radnika i drugih stručnjaka te samih centara za socijalnu skrb
Sustav laže da nema zainteresiranih da pomogne toj djeci.