Bezbošci na čelu zemlje vjernika

Prilično dramatično i uglavnom zlurado mediji su popratili smanjenje broja katolika u Hrvatskoj koje je pokazao popis stanovništva. Manje ih je 206.000, što se čini puno, ali zbog manjeg broja svekolikog stanovništva u postocima je to gotovo zanemarivo. Unatoč minimalnom smanjenju broja, Hrvatska je katoličkija nego ikad

Subota, 15. prosinca

Diktatura novca bešćutno razara svijet

Kreditni nam je rejting “smeće”, i kao da je cijela nacija tom riječju obilježena. Utješno je što je za gospodare svijeta jedino mjerilo novac, i što smo “smeće” samo po njemu, po pouzdanosti za zajmodavce. Ali tko su zajmodavci? Otkud njima novac? Od rada i znoja? Kako su stekli te milijarde kojima drže u šaci i ucjenjuju cijeli svijet? Tako što su ih oteli onima koji stvarne vrijednosti proizvode. Kamatarenjem i na druge načine pretvorili su industriju novca u glavnu industriju u svijetu, obezvrijedili su stvarnost (stvarnost polja, tvornica, tehnologija, radno-stvaralačkog genija čovječanstva) i uspostavili jedinu stvarnost koja odlučuje o sudbini ljudi i nacija - stvarnost novca. Ali novca odvojenoga od ljudskoga rada, novca koji se ponaša kao diktator, kao Hitler ili Staljin, diktator koji je bešćutan u svojoj svemoći, koji ima svoje koncentracijske logore, plinske komore u kojima od gladi i bolesti umiru milijuni ljudi u pustoši što je iza sebe ostavljaju svjetski financijski moćnici. Ta otimačina kakvu povijest ne poznaje ljupko se zove – međunarodno tržište novca. Kao što se pokolji što ih zapadne države čine u mnogim zemljama ljupko zovu uspostavom demokracije.

Nedjelja, 16. prosinca

Stanković pozove Srđu Popovića i dobije isto što bi rekao Nikolić

Beogradski odvjetnik i “borac za ljudska prava” Srđa Popović poznat je po hrabrim sudovima o srpskom nacionalizmu, mitovima i političarima koji zaluđuju narod, i općenito po liberalnim stavovima. U Hrvatskoj je poznat i po tome što je zastupao neke Hrvate, a najveću je senzaciju izazvao kad je na sudu branio ustaškoga dužnosnika Andriju Artukovića. Urednik Aleksandar Stanković znao je da će mu taj Popovićev imidž sasvim dovoljno opravdati poziv beogradskom odvjetniku u HTV-ovu emisiju “Nedjeljom u 2”, pa ga onda i iskupiti za njegovo očekivano negativno mišljenje o oslobađajućim presudama Gotovini i Markaču. Tako se to radi – ugostiš ne Nikolića, ne Dačića, ne Vučića ili sličnog četnika, nego uglednog odvjetnika Srđu Popovića koji će reći isto što i Nikolić, Dačić, Vučić ili sličan im četnik. Tako Stanković u svom SAO-krajinskom stilu po stoti put balvan podvaljuje kao blagdansko drvce.

Ponedjeljak, 17. prosinca

HNS sad već serijski proizvodi osuđenike

Sad se to već može nazvati HNS-ova serijska proizvodnja osuđenika i sudionika različitih afera. Poslije Čačića, Ferenčaka, Spudića, Belana, Poropata, Blažekovića, Nobila..., tradiciju je nastavio HNS-ov dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić. Zbog zloporabe položaja i ovlasti uvjetno je osuđen u splitskom Županijskom sudu. Ali, kaže, ostavku neće podnijeti, jer presuda nije pravomoćna. U posljednjim anketama HNS je daleko od postotka kojim se prelazi izborni prag, ali podosta Pusićkina kadra zatvorski prag prelazi vrlo lako.

Utorak, 18. prosinca

Može li se sastaviti časna partizanska lista?

Predsjednik Josipović je za to da se objavi časna lista partizana. Može... Prvo bi trebalo isključiti one koji su ubijali po križnim putovima. One koji su stvorili gubilište i mučilište Goli otok. One koji su svoj antifašizam dokazali stvorivši državu s uređenjem sličnim fašizmu. One koji su optužbama i presudama desetljećima zatvore punili političkim zatvorenicima. One koji su s vremena na vrijeme pravili čistke u političkim hijerarhijama. One koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku i BiH. Tko bi ostao za časnu listu? Zacijelo ne oni, sa zločincem Titom na čelu, na koje misli Josipović. Ostale bi njihove žrtve: Hebrang, Tuđman, Bobetko, Červenko, Haramija, Rukavina... Ali tko zna bi li oni htjeli na partizansku listu, makar se zvala časna.

Srijeda, 19. prosinca

Prilično dramatično i uglavnom zlurado mediji su popratili smanjenje broja katolika u Hrvatskoj koje je pokazao popis stanovništva. Manje ih je 206.000, što se čini puno, ali zbog manjeg broja svekolikog stanovništva u postocima je to gotovo zanemarivo. Godine 2001. bilo ih je 87,8 a sada ih je 86,2 posto. U stilu negdašnje sprdnje po kojoj se proizvodnja traktora u Albaniji povećala 100 posto, s jednog na dva, ističe se povećanje broja pripadnika nekih nekršćanskih vjera i sekti te agnostika i ateista. Na sreću, ništa se, dakle, u Hrvatskoj nije bitno promijenilo. A to je sudbinski važno. Jer tako velik broj ljudi jedne vjere znači da su u zemlji nemogući društveni potresi kojima bi vjere bile razlog, a manjinskim religijama je baš zbog toga zajamčena potpuna zaštita i sloboda. Poznati Samuel Huntington u knjizi “Tko smo mi?” na više se mjesta pita hoće li etnički tako raznolikoj Americi biti potrebna nova opasnost izvana, poput rušenja Twinsa, kako bi se iznova homogenizirala i ujedinila. A jedno mu je od temeljnih jamstava američke budućnosti (protestantska) vjera. Za Hrvate je jamstvo katolička vjera, kojoj pripada gotovo devet desetina stanovništva. Za cijelo društvo, njegove rituale, njegove obiteljske živote i slavlja, za odgoj i obrazovanje, za smisao pojedinačnog i kolektivnog opstanka, za duh zajednice, ta je vjera sudbonosna prednost i dobitak, jer Hrvatsku čini kulturološki jedinstvenom i neranjivom. Kao bezbožnik, Zoran Milanović nikad to jedinstvo nije pojmio, pa mu se zbog raznolikih regija Hrvatska i čini paradoksalnom i kaotičnom. Unatoč minimalnom smanjenju broja katoličkih vjernika, Hrvatska je katoličkija nego ikad, jer je 86,2 posto Hrvata svoju vjeru sačuvalo kraj nikad bezbožnijih, liberalnijih, razuzdanijih medija, i usprkos tome što im s vrha države nitko ne može iz uvjerenja čestitati Božić, jer su bezbošci predsjednik i Vlade i države. S raznoraznim povodima, Crkva je posljednjih desetak godina napadana gotovo danomice, ali ni to očito nije utjecalo na vjersku postojanost Hrvatske. Bilo je, dakle, mnogo više razloga da se ističe ta postojanost nego da se sriču trijumfalni naslovi o smanjenju broja katolika. Ali to se ne može očekivati u zemlji u kojoj na 86,2 posto katolika dolazi otprilike isto toliko protivnika katoličke vjere među novinarima i medijima. U Hrvatskoj je sve naopako: izrazito vjerska zemlja ima u većini protuvjerske medije, pretežno konzervativno stanovništvo ima ljevičarsku vlast, premda se narod za demokraciju opredijelio kako bi se oslobodio komunizma, vode ga i sve su mu institucije zauzela djeca komunizma...

Četvrtak, 20. prosinca

Možda je Sabo sam inscenirao događaj...

Na što sve nisu spremni političari! Na dan kad je u svome stanu napadnuta i lakše ozlijeđena supruga vukovarskoga gradonačelnika Sabe – Sabo je u podugačkoj izjavi za HTV najviše navodio na sumnju da je to nedjelo HDZ-a. Te odsvukud su mu se javili osim iz te stranke, te HDZ ga pošto-poto na idućim izborima želi maknuti, te HDZ ovo, HDZ ono. A kad su iz HDZ-a opovrgnuli upletenost u događaj i spomenuli tužbe koje je Sabo protiv mnogih podnio, a i tužbe podnesene protiv njega kao mogući razlog napada, gradonačelnik je izgovorio nevjerojatnu laž: “Ja nikoga nisam prozvao!” Ako netko može poreći ono što je rekao pred milijunima TV gledatelja, zašto ne bismo pomislili da je incident sam inscenirao? Ljevičari u tome imaju iskustva!

Petak, 21. prosinca

Kukuriku koalicija – kupleraj koalicija!

Nevinoj i nezreloj djeci u petom, šestom i sedmom razredu osnovne škole govoriti o seksualnosti, o masturbaciji, homoseksualizmu i kondomima, o pornografiji kao pozitivnoj i poučnoj “lektiri”, o prostituciji kao prihvatljivoj pojavi – to u programu može imati samo netko kome je cilj “razarati čovjeka i unesrećivati Hrvatsku”. Tako bi se pojednostavljeno mogle pročitati neke misli iz božićne poruke kardinala Bozanića, u kojoj se Kukuriku koalicija koja je u škole uvela zdravstveni odgoj optužuje za nasilje, za nametanje kršćanima protukršćanske slike o čovjeku, za antropološke otklone od judeokršćanskih polazišta, za gušenje vjerskih sloboda i slobode izbora, za nijekanje uloge roditelja. Kukuriku koalicija – kupleraj koalicija!