Bi li bilo suđenja Glavašu da nije bilo Sanadera ili suđenja Bandiću da nije bilo Milanovića?

Subota 27. travnja

Prilagodba HDZ-a idealima iz mladosti

”Novi HDZ na prekretnici”, kaže jedan naslov. Na prekretnici – u odnosu na što? Može biti samo na izvorni, Tuđmanov HDZ. Komentatori su već davno primijetili da je Plenković više od 20 godina čekao i procjenjivao gdje mu je najpogodnije za karijeru, pa izabrao, a domalo pošto se u HDZ učlanio u njemu zauzeo čelno mjesto. Odlučio se za tu stranku zato što je najmoćnija, ima najbrojnije i najodanije birače, koji od njezina predsjednika, kakav god bio, vrlo brzo stvore nepovredivi kult vođe. Plenković je znao za tu poslušnost pa je, podmićujući je ustrajnim pozivanjem na Tuđmana, počeo, nastavio i sada završava prilagodbu HDZ-a ljevičarskim idealima svoje mladosti. Mladosti u kojoj, kako pokazuju i njegovi tadašnji tekstovi krcati Marxom, Kardeljem... Ovih dana, pišući o tome, izrazito lijevi portal Telegram ističe da “potječe iz ljevičarske obitelji, duboko ukorijenjene u bivši sustav”, a prema riječima Zorana Milanovića, po svjetonazoru i ne pripada HDZ-u nego liberalnoj struji SDP-a. Takvo nametanje svoje lijevo-liberalne volje konzervativnoj stranci povijest ne pamti, ali ne pamti ni takvo kukavstvo članstva, birača i poznatih stranačkih imena kao što su Stier, M. Kovač, G. Marić, Brkić i drugi.

Nedjelja 28. travnja

Ako si u sporu s moćnima, zna se kako ćeš proći

Hrvatska ima najgore pravosuđe u EU, kaže najnoviji pregled stanja u Uniji. Čak 76 posto Hrvata drži da je “neovisnost hrvatskog pravosuđa prilično ili čak vrlo loša”. To se vidi i u najistaknutijim primjerima. Bi li, na primjer, bilo suđenja Glavašu da nije bilo Sanadera, je li istinita Sanaderova tvrdnja da je “žrtva progona koji je inicirala Jadranka Kosor”, bi li bilo suđenja Bandiću da nije bilo osvete Milanovića...? Ljevičarski novinar Mazzocco je pisao: “Već se unaprijed znalo da će SDP-ov kandidat Rajko Ostojić... izgubiti na izborima za zagrebačkog gradonačelnika i da će Bandić dobiti još jedan mandat. Jedina Ostojićeva šansa bila je da Bandića strpaju iza rešetaka.” Ako je tako s poznatima, kako se tek lako može nanijeti nepravda nepoznatima i bespomoćnima! To je jedan od niza razloga zbog kojih se napušta Hrvatska – ako nisi u vlasti ili blizak vlasti Andreja Plenkovića koji masovno zapošljava rodbinu, svojtu, kumove i prijatelje, šanse da se zaposliš natječajem su vrlo male. Ako si u sudskom sporu s nekim moćnikom, znaš na što možeš računati, ako nisi umrežen u podjelu društvenih povlastica, sposobnost ti ništa ne znači.

Ponedjeljak 29. travnja

Poruka s bauštele: Ostanite doma i ne dajte se

Marko Mihaljević (27) magistar je primarnog obrazovanja, a radi u Frankfurtu na baušteli. Na Facebooku piše: “Magistar zvuči lijepo, ali samo zvuči. Moram ovdje crnčiti od jutra do mraka za golu egzistenciju jer mi to nije dozvoljeno u Hrvatskoj. Zašto mi nije dozvoljeno? Zato što nisam ni u jednoj političkoj stranci. To vam je sistem protiv kojeg se na pošten način ne možete boriti”. Ali za razliku od onih koji prijete da se nikad u Lijepu Našu neće vratiti, Mihaljević poručuje – ostanite u Hrvatskoj “ako ikako možete i ne dajte se.” Ako moćnici čitaju ovakve tekstove, što bi rekli? Ministar Kuščević optužio bi ga da želi destabilizirati iseljavanje iz Hrvatske koje nam povećava devizne pričuve. Bozanić bi ga ukorio jer nije rekao da je sretan što tamo ima hrvatsku katoličku misiju kojom Crkva pokazuje da bi duhovno utočište Hrvati imali i kad bi se svi iselili. Tako Kaptol udio u odnarođivanju Hrvata ima već 60 godina. Komunistička je vlast za našim radnicima u inozemstvo slala čopore udbaša i profesionalnih ubojica, pa uz crkvenu brigu i uz zahvalnost vlasti za devizne pričuve, sve naslijeđeno iz bivše države, ta skrb još nedostaje.

Utorak 30. travnja

Glasaš za Ivana, a možda biraš Johna ili Jovicu

Najznačajniji dužnosnici SDP-a, s Bernardićem i Marasom na čelu, potpisima podupiru zahtjev za referendum nazvan “67 je previše”, kojim se traži ukidanje odredbe da se u mirovinu ide sa 67 godina. Novinari su ih podsjetili da su se 2013. odlučno zauzimali za upravo toliko godina, ali oni uzvraćaju da je tada životni vijek bio duži. Bio je, ali je razlika samo u nekoliko mjeseci, a osim toga do 2015. dvadeset godina neprekidno taj se vijek povećavao, pa bi tako moglo biti i ubuduće te im je argument nikakav. Drugi im je argument važan – opiranje vladajućima. Ti politički obrati, koji su se događali ovisno o tome tko ima vlast, česta su pojava u hrvatskoj politici. Na primjer, dok je bio u oporbi, Sanader je na splitskoj rivi grmio protiv progona generala, a u Saboru žestoko tražio proglašenje gospodarskog pojasa na Jadranu, no na vlasti se sramotno odrekao i jednoga i drugoga. Budiša se ljubio s Račanom dok su jedan drugome trebali za osvajanje vlasti, a kad mu je Račan dao nogu u stražnjicu, retorika se promijenila, Budiša je opet postao žrtva, a Račan krvnik kao i sedamdesetih godina. Itd. Pa se nikad ne zna nećeš li, na izborima glasujući za Ivana, na vlast ustoličiti Johannesa, Johna, Jeana ili Jovicu. Što će reći – HDZ i SDP su previše.

Srijeda 1. svibnja

Srbija jedina zapadni Balkan čini nestabilnim

Reče mi prijatelj: “Pogledaj onog Macrona! Zemlja mu u kaosu, a on rješava sukobe na Balkanu”. Ali nije samo Macron bio lik za ismijavanje na sastanku na vrhu u Berlinu na kojem su vladari EU raspravljali o “stabilnosti zapadnog Balkana”, to jest o Srbiji i Kosovu. Smiješno je uopće nastojanje da se “deblokiraju pregovori” između te dvije države (taj je pokušaj u Berlinu, što se i moglo očekivati, doživio neuspjeh), jer Srbija nikad neće priznati Kosovo niti će se Kosovo odreći svoje državnosti. Jednako je smiješna pohvala srbijanskog predsjednika Vučića Hrvatskoj jer, uz Sloveniju, jedina na sastanku nije kritizirala Srbiju. Možda je tu pohvalu Plenković primio s odobravanjem, ali i za Vučića i za svekoliku srbijansku vlast i medije “ustaška” Hrvatska je gotovo jednako neprijateljska kao i Kosovo. Budući da joj je tolerancija prema Srbiji “u krvi”, Europa ne želi shvatiti da jedino Srbi “zapadni Balkan” čine nestabilnim. Ako jednom, a to će se dogoditi, EU popuštanjem Srbiji koja ne priznaje Kosovo “nađe rješenje” za tu nestabilnost, stanje će biti još nestabilnije.

Četvrtak 2. svibnja

Nepojmljiv policijski napad zbog bijelog polja

Nepojmljivo! Policija je upala u prostorije stranke Neovisni za Hrvatsku, legitimirala stranačke dužnosnike i zahtijevala da se ukloni zastava s hrvatskim grbom na kojem je prvo polje bijelo. Već je stoput rečeno da je hrvatski grb u povijesti upotrebljavan s prvim i crvenim i bijelim poljem, da je s bijelim poljem i na krovu Markove crkve u Zagrebu, da je takav bio i u službenoj uporabi u Hrvatskoj na početku devedesetih godina, i da nije nikakva ustaška posebnost. Pa kad i nije više dostojno ljudskog napora ponavljati te činjenice, tek da ustvrdimo kako policiju baš nimalo ne zanima uporaba imena zločinca Tita i zločinačkih komunističkih simbola, pogotovo na okupljanju u Kumrovcu. A kako bi je i moglo zanimati kad joj je ministar Božinović baštinik zločinca Tita te je kao crveni pouzdanik radio za zločinačku JNA. A diktatorov baštinik je i Andrej Plenković, “Kardeljev učenik”, kako ga nazivaju Neovisni, u čijim je tekstovima na kraju devedesetih Jugoslavija mirisala i kad se već raspadala i zaudarala na sve strane. Ali otići će jednom ti jugoštetočine a ovaj primjer sa zastavom ostat će kao svjedočanstvo o tome kojim se apsurdima zabavljala vlast dok su od nje deseci i stotine tisuća Hrvata bježali iz domovine.

Petak 3. svibnja

Radnici s manje prava nego u feudalizmu

Nismo proslavili 1. svibnja kao radnički blagdan, slavimo jedino što je u njemu lijepo – neradni proljetni dan. Uživamo u praznovanju i u konačnom uzmaku zime pred cvijećem. Tko misli na radnike! Oni su služili samo kao maska za uspostavu komunizma, koji je utemeljio Marx u terorističkom “Komunističkom manifestu”, a u najkrvavijoj inačici prakticirali Lenjin, Staljin, Mao Ce Tung, Tito, Ceausescu, Castro, Pol Pot..., koji su poubijali desetke milijuna ljudi. Svekoliku povijest traje iskorištavanje, ponižavanje, zlostavljanje, ubijanje najnemoćnijih u društvu. Kad u povodu ovogodišnjeg Praznika rada iz Banskih dvora kažu: “Vlada građanima nastoji osigurati kvalitetniji životni standard”, onda se to ne odnosi na radnike, nego na imućne koji postaju sve imućniji, a radnici imaju manje prava i mogućnosti nego u robovlasničkim i feudalnim društvima. Zavučenih u kante za smeće, na kolodvorima gdje čekaju ukrcaj za inozemstvo, poniženih jadnim plaćama – nema ni iz vlasti, ni iz rodbine i svojte vlastodržaca, ni iz elita. Oni lagodno žive otimajući radnicima, a Banski su im dvori i Plenković servis za taj grabež.