Subota, 9. travnja
Srbija nam drži nož pod grlom i traži da joj priznamo nevinost
Možete li zamisliti da je Njemačka poslije Drugog svjetskog rata donijela zakon po kojem je nadležna za sve ratne zločine? Ne možete, ali, eto, nijedna zemlja EU osim Hrvatske ne traži da se Srbija prije otvaranja 23. poglavlja u pregovorima o ulasku u EU odrekne takva zakona. Hrvatska još traži bolju suradnju Srbije s Haagom i veća prava nacionalnih manjina, pa je pritišću iz Bruxellesa i podmićuju mogućnošću da poslije u pregovorima ustraje na svojim zahtjevima. Ali kako će i tada ako nam se sada suprotstavlja 27 zemalja EU? I kako popustiti Srbiji koja uporno optužuje Hrvatsku za koješta, kojoj je zločinac Šešelj isti kao i general osloboditeljske vojske Gotovina, koja uporno izbjegava platiti račune za agresiju, koja krivotvori i istinu o ratu protiv Hrvatske iz devedesetih i o Drugom svjetskom ratu i o Jasenovcu, koja na Hrvatsku huška Srbe u Hrvatskoj koje vodi Pupovac...!? Dakle, netko ti drži nož pod grlom i od tebe traži da mu priznaš nevinost! Ali Hrvatska će popustiti, jer nema te žrtve koje mazohističke ropske vlasti neće učiniti za Europsku uniju koja nas već dvadesetak godina – civilizirano pljačka.
Nedjelja, 10. travnja
I Tito na dočeku Nijemaca u Zagrebu 1941. godine
Danas je 10. travnja, 75. rođendan NDH, i bogme ljevičarstvo odaje priznanje toj državi, piše se o njoj na sve strane. A na dočeku Nijemaca u Zagrebu bio je i počasni gost: “I Josip Broz Tito je bio na ulicama Zagreba prilikom ulaska njemačkih tenkova i vojnika u grad. Njegovo raspoloženje bilo je potpuno drugačije od mase koja je pozdravljala Nijemce. ‘Tito se zatječe na ulici: ogorčen je prizorom – bahati pobjednici u trijumfu prolaze ulicama, popriličan broj ljudi ih pozdravlja. Tito se sklanja k prijatelju, u obiteljsku kuću na Trešnjevci. Koji dan poslije, pod dojmom tih događaja, piše letak: Događaji u Zagrebu prilikom dolaska osvajača bit će najtamnija ljaga na Tvojoj povijesti, hrvatski narode”. Kletva iz pravih usta! Jer, Tito je do tada već bio napravio strašne zločine, denuncijacijama je pred Staljinov metak poslao sve jugokomunističke drugove koji su mu smetali. A “najtamniju ljagu” sam je već imao: boljševici sa Staljinom na čelu kojima je bio odan ništa se nisu razlikovali od njemačkih nacista na koje je u Zagrebu bio “ogorčen”. Osim u jednoj sitnici u kojoj ni sam nije zaostajao: pobili su više ljudi nego Hitler.
Ponedjeljak, 11. travnja
Otrcanost ‘bez težine’ ne zalijeva se fekalijama
Ako neki prozaik nije talentiran, to nije razlog da ga se zalije kantom fekalija i da mu huligani na ulici, uz uvrede, ukradu šešir. No uspoređujući te incidente s napadima na Anu Politkovskaju u Rusiji, koja je na kraju ubijena, Slavenka Drakulić pokazuje kako je Tomić opet izabran kao kriva osoba za prevođenje. U listu “Lidove noviny” u Češkoj, zemlji koja je svjetski kriterij za književni humor, književni kritičar Ondrej Horak svojedobno je o najpoznatijoj prozi A. Tomića “Što je muškarac bez brkova” napisao kako je riječ o “otrcanim vicevima”, o “vulgarizmima” koji su “sami sebi cilj” i humoru bez “težine riječi”. Roman se dade “dočitati, ali time čovjek ništa ne dobiva”, pa “nema ni razloga takve knjige prevoditi”. Ali, eto, to Tomićevo “ništa”, ta otrcanost “bez težine” ipak se prevodi s istom bezrazložnošću s kojom Drakulićka splitski huliganski ispad prevodi na jezik nasilja u svijetu koje završava smaknućem.
Utorak, 12. travnja
Na filozofskom predavanju uz bombu kragujevku
I prije priopćenja Uprave Filozofskog fakulteta znalo se da studenti i nastavnici koji prosvjeduju protiv “spajanja” Katoličkog bogoslovnog i Filozofskog fakulteta u Zagrebu uvelike obmanjuju javnost. Nije riječ ni o kakvu spajanju, objedinjavanju, klerikalizaciji... nego o suradnji u studiranju kakvu FF već ima i s drugim “sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu” – Prirodoslovno-matematičkim fakultetom, Muzičkom akademijom, Akademijom likovnih umjetnosti i Fakultetom organizacije i informatike, a i s KBF-om. Na prosvjedima je rečeno da studenti ne žele da budući vjeroučitelji s KBF-a istodobno studiraju na bilo kojem odsjeku FF-a i tako, osim prenositelja vjere đacima, postanu i legitimni profesori sociologije, filozofije, povijesti... te preko vjerske dogme “oduzmu svaku mogućnost kritičkog razmišljanja budućim generacijama”. Naravno, prešućuje se da su mnogi profesori sociologije i filozofije na FF-u (Kalanj, Mesić, V. Pusić, Žunec, N. Čačinović, Čović, Veljak...) učitelji i učenici arksističko-komunističke dogme koja je na FF-u pola stoljeća gušila svako “kritičko razmišljanje” koje bi je osporavalo. Kad sam ja potkraj šezdesetih studirao na FF-u, pričalo se kako su neki marksistički profesori prije početka predavanja na FF-u na stol stavljali – bombu kragujevku. Kao potkrepu “kritičkom razmišljanju” koje su naslijedili današnji prosvjednici!
Srijeda, 13. travnja
Pupovac, Kraus i Goldstein nevažna su manjina u ovom društvu
Nisu li ponižavajuća nastojanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka da – pozivima na razgovor, tekstovima na Facebooku i druge načine – privole ili, moglo bi se reći, izmole za milost Milorada Pupovca, Ognjena Krausa, Slavka Goldsteina... da idu na službenu komemoraciju u Jasenovac. Neka rade i govore što hoće, neka idu kamo hoće i kad hoće, riječ je o nevažnoj manjini u društvu i ljudima koji prave razdor ne samo u Hrvatskoj nego i u svojim etničkim zajednicama, židovskoj i srpskoj. Hrvatska se javnost na svakom koraku spotiče o neprijateljstvo podosta tih ljudi prema Hrvatskoj. Spomenimo samo nedavni intervju Slavka Goldsteina španjolskom El Paisu u kojem je odlučno rekao kako se osjeća “jugoslavenskim piscem”, dakle piscem zemlje čija je vojska izvršila agresiju na Hrvatsku, ubila tisuće ljudi, razorila gospodarstvo, gradove, zemlju. Goldstein je ostao poznat i po tome što je izjavio kako bi Miloševićeve horde iz “antibirokratske revolucije” u Hrvatskoj trebalo dočekati – čajem. Bi li na taj čaj došli Kolinda i Karamarko?
Četvrtak, 14. travnja
Macinom macolom udara se i po Stepincu
Čini se da će svi hrvatski crkveni dostojanstvenici izredati u opravdavanju jednog postupka pape Franje. Čitam naslov koji citira Željka Tanjića, rektora Hrvatskog katoličkog sveučilišta: “Odgoda kanonizacije Stepinca ošinula me kao grom, ali shvatio sam: papa Franjo ne preispituje Stepinca nego naša razmišljanja”. Gospodo draga, ničim se osim, među ostalim, nemoći, nedjelotvornosti, pasivnosti i kukavstvom crkvenog vrha u Hrvatskoj ne može objasniti ta odgoda. Nevjerojatno je da papa pravi ustupke Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja je, na primjer, bila među institucijama koje su najžešće huškale na agresiju protiv Hrvatske, blagoslivljala srpske ratne zločince, kasarne i oružje s kojim se išlo na našu zemlju. I koja se uporno bori protiv kanonizacije Stepinca, a svecima je, o čemu se sa zgražanjem pisalo u Srbiji i Crnoj Gori, godine 2005. svecima proglasila dva četnička zlikovca – Slobodana Šiljka i Milorada Vukojića Macu. Nadimak Maca dobio je po macoli kojom je ubijao ljude. Istom macolom udarilo se i po Stepincu!
Petak, 15. travnja
Zašto Pupovac, Josipović, Tomić opanjkavaju Hrvatsku u Beogradu
Zašto podosta hrvatskih političara i inih javnika, a to je vrlo česta pojava, voli opanjkavati Hrvatsku u beogradskim medijima? Zašto “pisac” Ante Tomić, bivši predsjednik Ivo Josipović, monopolist srpske manjine u Hrvatskoj Milorad Pupovac, njegov zamjenik Saša Milošević i drugi koji nikad ne govore o rehabilitaciji četništva u Srbiji vole ocrnjivati svoju zemlju zbog navodne fašizacije, obnove ustaštva, relativiziranja ili nijekanja žrtava Drugog svjetskog rata...? Gledano jezikom bliske prošlosti, dva su razloga. Hrvatski ljevičari koji su mahom baštinici hrvatskih partizana i bivših komunista baštinili su i denuncijantske sklonosti svojih bioloških i političkih predaka te poklonstvo Beogradu. Ivo Josipović odlučno je branio svoga oca od optužbi stradalnika iz Hrvatskog proljeća I. Z. Čička, koji je izgubio kolumnu u jednom listu zato što je napisao: “U prvih šest mjeseci 1972. iz Saveza komunista je isključeno oko 1150 članova. Glavni naredbodavac je bio Vladimir Bakarić, a glavni egzekutor za izbacivanja, hapšenja i pripreme optužnica bio je Ante Josipović, otac novog predsjednika Ive Josipovića”. To je obrazac za spomenute i nespomenute goste srpskih medija: niječi dokazana zla svojih prethodnika, zaobiđi četnike, a svoju domovinu u Beogradu optužuj za zla koja ne postoje.