Američki udarac

Bi li Trump u slučaju nekog napada stao u našu obranu?

Foto: Reuters/PIXSELL
NATO summit
Foto: Reuters/PIXSELL
NATO summit
Foto: Reuters/PIXSELL
NATO summit
Foto: Reuters/PIXSELL
NATO summit
Foto: Reuters/PIXSELL
NATO summit
27.05.2017.
u 12:23
Hrvatska bi, prema šefu SAD-a, trebala dati još 3 milijarde kuna
Pogledaj originalni članak

Prvo pojavljivanje novog američkog predsjednika Donalda Trumpa na sastanku NATO-a prekjučer u Bruxellesu trebalo je poslužiti kao prilika za jačanje jedinstva vojnog saveza, no jučer je izgledalo da je NATO podjeljeniji nego ikad prije.

– Trump je trebao reći ono što je rekao svaki njegov prethodnik od Trumana: da je SAD privržen članku 5. (koji napad na jednu državu tretira kao napad na čitav savez, op.a.). Ali nije. I to je ogroman udarac savezu – komentirao je bivši američki veleposlanik pri NATO-u Ivo Daalder. Najvažnija poruka koju je NATO očekivao od Trumpa bila je da ponovi američku spremnost da brani Europu. No Trump to nije rekao, već je održao lekciju saveznicima koji, njegovim riječima, “duguju masovne iznose”. Što ovakav ishod summita znači za Hrvatsku?

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović tvrdi da će RH do kraja godine imati detaljan plan o tome kako do 2024. doseći razinu ulaganja u obranu u visini 2 posto BDP-a. No to ne ovisi o predsjednici, nego o MORH-u i Vladi, a u slučaju izvanrednih izbora moguće je da će se usvajanje takvog plana oduljiti. Čak i ako ova Vlada preživi, nitko iz te Vlade nije dosad ozbiljno iznio računicu odakle namaknuti dodatne 3 milijarde kuna godišnje (ove godine MORH ima 4,4 milijarde kuna, što je 1,23 % BDP-a, a da bi se dosegao NATO-ov cilj od 2 posto, MORH-u treba 7,2 milijarde kuna). Dok vodi politiku smanjenja deficita i javnog duga, nijedan ministar financija ne može to baš lako riješiti.

Neke države NATO-a, poput Slovenije, ni sada, nakon oštrog Trumpova istupa, ne namjeravaju do 2024. doseći ulaganja u obranu u visini 2 posto BDP-a. Njihov je argument da u zaključcima NATO-ova summita u Walesu 2014. nije uopće rečeno da sve saveznice baš moraju doseći tih 2 posto. I to je točno: zaključci kažu da saveznici koji nisu na razini 2 posto moraju ponajprije “zaustaviti pad rashoda za obranu”, zatim “težiti povećanju rashoda za obranu”, a tek onda “težiti približavanju smjernici od 2 posto”.

Slovenija, primjerice, kaže da će napraviti prvo i drugo, ne nužno i treće. I Hrvatska već sad može reći da radi prvo i drugo. No Donald Trump inzistira na trećem, a prekjučer je spomenuo da čak ni cilj od 2 posto nije dovoljan.

I izostanak Trumpove jasne privrženosti članku 5. također se tiče Hrvatske. Prilikom našeg ulaska u NATO spominjao se argument da ne bismo bili žrtvom agresije da je Hrvatska 1990./1991. bila u NATO-u. To je ponovila i Kolinda Grabar-Kitarović u predsjedničkoj kampanji 2014.: – Da je Hrvatska bila članicom NATO-a, nikad se ne bi dogodila agresija kakvu smo preživjeli – rekla je. Nakon što je Trump “protutnjao” Bruxellesom, logično pitanje glasi: bi li taj čovjek zaista stao u našu obranu?     

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 73

ZM
zmik
13:28 27.05.2017.

Amerika bi svakako pomogla oruzjem i logistikom. A to sto neki misle da Hrvatska ne treba vojsku, jer ce nas NATO stititi je glupost. Nece Amerikanci slati svoje vojnike da ginu u hrvatskoj dok Hrvati gledaju rat na televiziji.

Avatar Cinco
Cinco
12:42 27.05.2017.

Europljani su licemjerni. Kad im je frka cvile i traže da ih Ameri spase. Inače ih ismijavaju i još gore. Ameri nisu nikad pogazili svoj potpis, za razliku od Europljana. Dobar primjer je i rat kod nas i okolici.

DU
Deleted user
12:56 27.05.2017.

Imali smo kroz povijest nemali broj primjera kako se veliki ponašaju prema malima iz čega je vidljivo da nitko i nikada neće priteći u pomoć onome koji je napadnut, ne samo u slučaju male Hrvatske već i u slučaju značajno većih zemlji. Imali smo tako uoči 2. Svjetskog rata savezništvo Velike Britanije i Poljske i unatoč napadu Njemačke na Poljsku, nitko nije učinio baš ništa u trenutku kada se zlo moglo zaustaviti odlučnom i zajedničkom akcijom Britanije i Francuske. Vidjeli smo i kako je Europa reagirala za našeg Domovinskog rata a sasvim jednako je ista ta Europa reagirala i za Turskih osvajanja. Ukratko, najpouzdanije je uzdati se u samoga sebe i učiniti sve da naša zemlja ni ne treba pomoć drugih a to možemo samo razvojem snažne ekonomije, društva rada, znanja, znanosti i inovacija, u tom smislu Izrael i Njemačka bi nam trebali biti uzori.