Biden najavio da će mijenjati svijet ako pobijedi. Stručnjaci objasnili što to znači za Hrvatsku

Manje je riječ o promjeni supstance, a mnogo više metode. Dođe li demokratski kandidat za predsjednika Joe Biden na vlast nakon američkih izbora 3. studenog, vanjska politika najsnažnije zemlje na svijetu mogla bi se znatno promijeniti, i to prije svega u pogledu toga kako će Washington pristupati temama, a ne koje će se teme naći na stolu. Pobijedi li Biden na izborima, vjerojatan je povratak SAD-a na pozornicu u klasičnoj formi, s naglaskom na partnerstva, na demokratskim standardima, na kooperaciji i multilateralizmu.

Mandat predsjednika Donalda Trumpa predstavljao je jedan od najdramatičnijih prekida te prakse u američkoj povijesti i bio je prepun izleta administracije u ranije neistražena područja: pregovore sa Sjevernom Korejom, bliskoistočne uspjehe i privrženost Izraelu, nepokolebljivost prema Iranu, zapanjujuću bliskost ruskom lideru Vladimiru Putinu, trgovinski rat s Kinom, pritisak na zemlje Latinske Amerike, unilateralizam u pitanjima klimatskih promjena i borbe protiv koronavirusa te, ono što je za Hrvatsku najbitnije, gotovo potpuni krah savezništva sa zemljama EU. Mala vanjskopolitička revolucija koju je Trump najavljivao u kampanji za predsjednika 2015. i 2016. donekle se ostvarila, uz mješoviti uspjeh, visoke troškove i puno posla za njegova nasljednika, bilo 2020. ili 2024., ako on to bude htio preokrenuti. A Joe Biden tvrdi da hoće.

Danas kandidat Demokratske stranke za predsjednika u vrlo utjecajnom časopisu Foreign Affairs početkom 2020. napisao je članak o tomu što bi promijenio kad bi postao predsjednik, a tekst je počeo kritikama na račun predsjednika: “Prema gotovo svim kriterijima, kredibilitet i utjecaj SAD-a u svijetu smanjio se otkad smo predsjednik Barack Obama i ja završili mandat.” Biden u tekstu piše: “Kao predsjednik, odmah ću poduzeti korake kako bih obnovio američku demokraciju i savezništva, zaštitio ekonomsku budućnost SAD-a i kako bi Amerika još jednom predvodila svijet. Ovo nije trenutak za strah. Ovo je vrijeme da se prizove snaga i smjelost koje su nas dovele do pobjede u dva svjetska rata i rušenja željezne zavjese”, napisao je Biden.

Osnažit će demokraciju

Da bi s više kredibiliteta nastupio na svjetskoj pozornici, smatra da SAD mora najprije osnažiti demokraciju kod kuće. “Tijekom moje prve godine SAD će organizirati i ugostiti globalni Summit za demokraciju”, pisao je kandidat za predsjednika. Njegov plan sastoji se u stalnom naglašavanju savezništava koje želi osnažiti. To bi mogla biti dobra vijest za EU. Najavljuje da će SAD ponovno vratiti u klimatski Pariški sporazum iz kojeg je Trump istupio. Isto govori i o nuklearnom sporazumu s Iranom, što bi se moglo pokazati mnogo teže ostvarivo. Najavljuje da će SAD predvoditi borbu protiv koronavirusa u svijetu, a odmah po dolasku na vlast, ako do njega dođe, Biden planira vratiti SAD u Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO), iz koje se Trump povukao, optuživši WHO za prokinesko djelovanje.

Biden će upravo prema Kini, govore analitičari, zadržati donekle čvrstu ruku. Na ovom posljednjem pitanju Trump je oformio svoju vanjskopolitičku agendu u kampanji 2016. te je bivšeg predsjednika Baracka Obamu, kojem je Biden osam godina bio potpredsjednik, optuživao za slabu politiku prema Pekingu.

Demokrati skloni Europi

S tom se konkretnom ocjenom slažu i neki liberalni analitičari, ali Biden je prema Kini najavio zaokret. S Bidenom na čelu SAD-a, nadaju se liberali i globalisti, ponovno će se vratiti naglasak na ljudska prava, a rečenice poput nedavne Trumpove o tomu da “još nema dokaza” da je ruski oporbenjak Aleksej Navaljni otrovan mogle bi postati prošlost.

Za hrvatske čitatelje odnos SAD-a i Bruxellesa, a zatim i Zagreba ključno je pitanje.

– Demokratske administracije uvijek su bile zainteresiranije za suradnju s EU nego republikanske, a Trump usto ne vodi svoju vanjsku politiku kao klasični republikanac. Uz njegovu doktrinu “Amerika na prvom mjestu”, on nema razvijene sofisticirane savezničke politike te zapostavlja europske saveznike i NATO, što je velik problem. Još jedan Trumpov mandat u Bijeloj kući predstavljao bi veliku dekonstrukciju euroatlantizma – smatra politički analitičar Davor Gjenero.

Kao simbol toga često se uzima rečenica njemačke kancelarke Angele Merkel koja je 2018. rekla da se “više ne možemo oslanjati na supersilu SAD-a”. Građani i političari na Starom kontinentu većinom na trenutačnog američkog predsjednika gledaju negativno, što potvrđuju brojna istraživanja.

Slično kao i Bruxellesu, Zagrebu je uvijek bilo lakše surađivati s demokratskim nego s republikanskim administracijama.

– Iako korektan čovjek, George Bush stariji u vrijeme rata bio je suzdržan prema hrvatskim interesima. Nakon toga Bill Clinton bio je susretljiviji, a u Hrvatsku je za veleposlanika poslao Petera Galbraitha, koji je od svih diplomata najviše radio u korist Hrvatske, i to onda kada je bilo izravno, kao i onda kada je bilo dugoročno u hrvatsku korist, poput pitanja ljudskih prava. On je imao direktan ulaz u Bijelu kuću i Hrvatska nakon njega više nije imala takav status. Isto tako poštujem i trenutačnog veleposlanika Roberta Kohorsta, koji je naklonjen Hrvatskoj, ali Hrvatskoj je bitna stabilnost boka Europe za što republikanci jednostavno nisu osobito zainteresirani – smatra Gjenero.

Gjenero kaže da su dva najveća Bidenova problema višak godina (77) te to što je simbol washingtonskog gremija, odnosno establišmenta koji Amerikanci ne vole, bez obzira na to za koju stranku glasali.

Jedno je od najvećih pitanja za svaku buduću američku vladu odnos prema Pekingu. Trump je od kampanje zauzeo čvrst stav te je isticao da je Kina godinama “krala radna mjesta Amerikancima”. Protiv te zemlje započeo je trgovinski rat, povisujući carine na kinesku robu, koji nije ostvario spektakularan uspjeh, ali nanio je određeni udarac Pekingu. Bijela kuća u vrijeme Obame i Bidena, posebno na početku mandata, pokušala je održati dobre odnose s Kinom. Demokrati su na tom području promijenili politiku posljednjih godina, a Biden je tijekom jedne od unutarstranačkih debata kineskog predsjednika Xi Jinpinga nazvao “lupežom koji je zatvorio milijun Ujgura u kampove za rekonstrukcije, što znači u koncentracijske logore”. Odnos Kine prema Tajvanu i Hong Kongu, američkim saveznicima, također će obilježiti buduće razdoblje.

– Trump prema Kini vodi politiku primarno štiteći američke kompanije od kineskog predatorstva, bez sagledavanja šire slike. Biden bi vodio sličnu politiku, ali sofisticiraniju. Na pitanju kineskog tehnološkog giganta Huaweija, oko kojeg Trump okuplja zemlje koji bi ga zabranile, Biden bi se ponašao sličnije europskom modelu, fokusirajući se na regulatornu zaštitu. I u odnosima prema Kini Biden bi zastupao ideje kompromisa koji bi jednog dana mogao voditi i savezništvu, a ne bi se trebao okretati trgovinskom ratu pod svaku cijenu – rekao nam je Davor Gjenero.

Biden je inače u SAD-u poznat kao vanjskopolitički stručnjak, a godinama je bio šef senatskog odbora za vanjsku politiku. Lijevi portal Vox nazvao ga je “bićem američke vanjskopolitičke mašine”, a autor James Taub u Foreign Policyju je 2012. napisao da je Biden, tada drugi čovjek administracije, “u vanjskoj politici najutjecajniji potpredsjednik u povijesti odmah nakon svog neposrednog prethodnika Dicka Cheneya”. No daleko je od toga da nema svojih kritičara. Ministar obrane u Obaminoj vladi, dakle suradnik današnjeg predsjedničkog kandidata, rekao je lani da je Biden bio “u krivu u gotovo svakoj temi vanjske politike ili nacionalne sigurnosti u posljednja četiri desetljeća”. Biden je glasao protiv Zaljevskog rata u kojem je 1991. SAD pobijedio Irak, a u korist rata protiv iste zemlje 12 godina kasnije, koji je većinom rezultirao kaosom. Oba je glasovanja požalio. Zalagao se protiv akcije ubijanja terorističkog lidera Osame bin Ladena 2011. te je svom šefu Obami preporučio da se odustane od toga. Ti stavovi danas se smatraju obrnutima od ispravnih, prema većini analitičara i javnosti. Na području “vječnih ratova” Biden i Trump slažu se da ih treba završiti, no obojica nisu podastrli planove što će s Afganistanom, Sirijom ili Irakom biti nakon toga.

Biden se također zalaže za produljivanje Novog START-a, sporazuma između Moskve i Washingtona koji ograničava nuklearno naoružanje dvije najveće vojne sile, i time je automatski jedan od najvažnijih bilateralnih dokumenata na svijetu, a istječe 5. veljače 2021., samo nekoliko tjedana nakon što bude inauguriran novi ili stari predsjednik SAD-a.

Davora Gjenera, kao čestog Trumpova kritičara, pitali smo može li izdvojiti koji vanjskopolitički uspjeh trenutačne administracije.

– Ovisno o tomu koji su vam kriteriji uspjeha. Politiku vodi neortodoksno, ali uspio je zemlju izvući iz nekoliko ratova, a nije započeo nijedan novi, što je, naravno, u skladu s konceptom izolacionizma. Svojom politikom podrške Izraelu ostvario je uspjeh, ali vidjet ćemo dugoročni utjecaj. Otvaranje pregovora sa Sjevernom Korejom bilo je dobro. Ne može se reći da u nekim područjima nije bio kratkoročno uspješan, ali pitanje je do koje je mjere pomaknuo tromi američki brod. Neke će od tih politika njegovi birači nagraditi, ali vanjskopolitički su diskontinuiteti za ovako veliku državu opasni – rekao nam je Gjenero.

U posljednje vrijeme Trump je najveći uspjeh postigao na Bliskom istoku, i to osiguravanjem dogovora Bahreina, Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) te Izraela o normalizaciji odnosa. Te su dvije arapske države priznale Izrael kao tek treća i četvrta arapska država dosad (nakon Egipta 1978. i Jordana 1994.), a ceremonija potpisivanja dva sporazuma održana je u Bijeloj kući prošli utorak. Biden će se, uspije li osvojiti izbore u studenom, naći u situaciji da mora ponovno osvojiti povjerenje Izraela koji s Trumpom, i republikancima općenito, ima nešto bolji odnos, nakon turbulentnih odnosa tijekom Obaminih godina. Načelno, Biden tvrdi da će nastaviti to savezništvo.

Kulminacija Trumpova rada

– Posljednjih 26 godina nije bilo pomaka na Bliskom istoku, a ovi sporazumi o normalizaciji odnosa između Bahreina, UAE-a i Izraela nisu potpisani preko noći, nego su kulminacija trogodišnjeg rada Trumpove administracije. Bila je to Trumpova pametna i neobična politika. Njegov prethodnik Obama radio je drukčije; detektirao je aktere nestabilnosti na Bliskom istoku, prije svega Iran i određene radikalne palestinske skupine, te im je pokušao ugoditi. Te su politike doživjele neuspjeh, vodile su jačanju otvorenih neprijatelja SAD-a, Izraela, židovskog naroda i zapadnoga demokratskog svijeta općenito. Trump je preokrenuo te trendove i odlučio se prema prijateljima ponašati prijateljski, a neprijateljima pokazati mišiće – govori nam profesor sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti i stručnjak za Bliski istok Boris Havel, koji vjeruje da bi, ako Trump osvoji drugi mandat, još nekoliko arapskih država moglo priznati Izrael, a kao moguću sljedeću zemlju ističe Oman.

– S druge strane, postoji realna mogućnost da će Biden, dođe li na vlast u studenom, vratiti vanjskopolitičke prioritete na one iz Obamina vremena. Oko njega su neki krajnje lijevi aktivisti koji bi mogli ponovno pokušati ugoditi protivnicima SAD-a, što se ranije pokazalo promašenim i štetnim za Bliski istok – smatra Havel.

Biden se već nekoliko puta, posljednji put ovog tjedna u kolumni objavljenoj na CNN-u, založio za povratak SAD-a u nuklearni sporazum s Iranom iz 2015. pod određenim uvjetima, a iz kojeg je Trump istupio 2018., uz tvrdnju da Iran ne poštuje potpisane uvjete te nastavlja razvijati uvjete za gradnju nuklearne bombe.

Prof. Havel smatra da se na Bliskom istoku može prepoznati novi fenomen – crta razdvajanja više nije na liniji muslimana nasuprot nemuslimanima, odnosno Židovima, nego između sunita i šijita te su arapske sunitske države, među ostalim i zbog straha pred moćnim šijitskim Iranom, spremne potpisati ove sporazume s Izraelom.

– Politika popustljivosti prema Iranu pokazala se promašenom i opasnom, Iran je diljem Bliskog istoka proširio utjecaj, raspiruje sukobe i predstavlja ozbiljnu sigurnosnu ugrozu širih razmjera, premda ne treba imati pretjeranih iluzija ni o drugoj, sunitskoj protuiranskoj strani – govori Havel te zaključuje da bi za Hrvatsku bilo dobro da je Trumpova politika prema Bliskom istoku primijenjena i u BiH.

– U toj zemlji Hrvati su jedini bezrezervno na strani Zapada, EU i NATO-a, dok bošnjačke, muslimanske stranke i pojedinci surađuju ili koketiraju s radikalnim islamistima, od kojih su neki povezani s napadačima na SAD 11. rujna. No SAD je posljednjih 25 godina podilazio službenom Sarajevu nauštrb Hrvata, što je rezultiralo ugrožavanjem prava Hrvata kao konstitutivnog naroda, ali i BiH kao nestabilnom zemljom pred raspadom – povukao je paralele ovaj hrvatski profesor.