BiH i Hrvatska probleme dosad samo gomilale

Od 11. svibnja 1996. godine, datuma kad su predsjedatelj Predsjedništva BiH Alija Izetbegović i predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman potpisali Sporazum o Luci Ploče, slobodnom prolazu kroz Neum, a tri godine kasnije i sporazum o razgraničenju,  neriješeni međudržavni problemi između BiH i RH ne samo da su se smanjivali, već su se rapidno povećavali. Status Luke Ploče, slobodan prolaz kroz Neum, utvrđivanje granične crte između dviju država tada su dvojica predsjednika, uz pomoć svojih savjetnika, detektirali kao temeljne probleme koji opterećuju razvoj dobrosusjedskih odnosa koji su trebali biti riješeni u što skorijoj budućnosti.

Osnovane su stručne komisije za pitanje granica, a potom i Međudržavno vijeće BiH i RH koje je održalo niz bilateralnih sastanaka, no kako je povijest pokazala, bez ikakva uspjeha. Danas, kad hrvatski primjer Ivo Sanader dolazi u službeni posjet BiH, otvorenim pitanjima kao što je status Luke Ploče, slobodan prolaz kroz Neum, međudržavna granična crta, pridodani su gradnja Pelješkog mosta, Sporazum o rješavanju imovinsko-pravnih odnosa, pitanje dvojnog državljanstva između BiH i RH, utvrđivanje granične crte na rijeci Uni, pitanje vlasništva nad dva otočića u Neumskom zaljevu (Mali i Veliki Školj), povrat izbjeglih Srba u Hrvatsku i Hrvata u RS, pitanje izručenja optuženika za sve oblike kriminala i djela ratnog zločina.

Još prije dvije godine premijer Ivo Sanader i bivši predsjedatelj Vijeća ministara BiH Adnan Terzić izjavili su novinarima da su svi otvoreni problemi naslijeđeni iz razdoblja raspada bivše države, uključujući i pitanje granice.  Tada su poduprli rad zajedničkoga Međudržavnog povjerenstva za verifikaciju državne granice, a Terzić je rekao da se Sporazum o državnoj granici radio u duhu sporazuma između dvojice bivših predsjednika, Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana, koji je sklopljen na načelima Badinterove komisije iz 1991. godine.

Na cijeli slijed problema koje službeni Zagreb i Sarajevo rješavaju godinama dodan je još jedan, koji je u vrijeme dogovora Tuđman-Izetbegović bio gotovo nezamisliv. Odnosi između HDZ-a BiH, kojim predsjeda Dragan Čović, i HDZ-a Hrvatske na čelu s Ivom Sanaderom, u sedamnaest godina dugoj međustranačkoj povijesti nikad nisu bili lošiji. Lošiji su i od svibnja 1998. godine, kad je mimo volje Franje Tuđmana na mjesto predsjednika HDZ-a BiH “generalski lobi” postavio Antu Jelavića. Udaljavanje dviju sestrinskih stranaka odrazilo se na mnoge segmente životne stvarnosti  HrvataBiH.

Takvo stanje isprovociralo je nedavno predstavnike Katoličke crkve BiH i RH, čiji su predstavnici pokrenuli akciju pomoći katolicima BiH. Rečenica koju je u Zagrebu izgovorio kardinal  Vinko Puljić, u kojoj uz ostalo stoji da je žalosno da se dva ista naroda u dvije države razdvajaju u vrijeme kad se cijela Europa ujedinjuje, najbolje oslikava što se zbog političkih animoziteta može jednom narodu dogoditi.