BiH ima 14 vlada. Treba ih ukinuti 10 i ustrojiti državu s tri entiteta

Pacijenta kojemu na krevetu piše Bosna i Hercegovina bezuspješno liječe od teške bolesti. Nakon komplicirane operacije u Daytonu prije 18 godina svezali su ga u “luđačku košulju” i pustili na kućnu njegu. Od tada ga međunarodna zajednica drži na infuziji. Jedina terapija je skidanje visoke temperature andolima. Nadaju se kako bi, kada padne temperatura, nekim čudom mogao ozdraviti. A stanje je zapravo takvo da pacijentu već odavno treba nova operacija. No, ona je nemoguća jer nitko ne želi utvrditi točnu dijagnozu. Kada, pak, to učine, shvatit će kako je temperatura bila samo posljedica. A uzrok je čak i nadriliječnicima jasan. Pacijent boluje od (ne)izlječive bolesti, zvane neriješeno (hrvatsko) nacionalno pitanje.

Nakon Amerikanca Kleina, svakog europskog visokog predstavnika, i Bilda i Westendorpa, i Petritscha, i Ashdowna, i Schwarz-Schillinga, i Lajčaka, i Inzka pitao sam zašto se umjesto andola pacijentu hitno ne rade pretrage. Svi su vjerovali kako će učinkovitije djelovati postojeća terapija. Međutim, pacijent se ovih dana gotovo otrgnuo iz “luđačke košulje”. Postao je opasan i za sebe i za okolinu.

Liječnici moraju hitno sazvati konzilij. On već postoji, ali se 13 godina nije sastao. Zove se “Vijeće za provedbu mira” (PIC) koje čini 55 država. Ono bi trebalo kroz svoj upravni odbor koji ima 10 članica kontrolirati stanje daytonske tvorevine. Jedna država koja ima dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Već ta formula (1+2+3) generira sve probleme. BiH može biti funkcionalna samo po formuli države s tri nacionalna entiteta (1+3+3). To bi značilo ukidanje Federacije i deset županija. Umjesto sadašnjih 14 vlada, bile bi samo četiri: državna i tri entitetske.

Eventualno peta ako bi se odlučilo da Sarajevo bude distrikt. Unutar nacionalnih entiteta rješavala bi se građanska i pitanja manjina (“Sejdić - Finci”). Nitko se više ne bi bavio nacionalnim, već životnim pitanjima. Narod bi već na sljedećim izborima birao najbolje, a ne kao do sada, zbog straha, nacionalne stranke.

U BiH se ovih dana govori o prijevremenim izborima, ali bilo kakve izbore ima smisla održati tek onda kada se usvoje ustavne promjene. Čemu izbori dok se ne riješi funkcionalni ustroj države. Sve će ostati isto. U ovakvom zamršenom bh. sustavu svi najsposobniji svjetski političari postali bi nemoćni. Nasuprot tomu, s nacionalnim entitetima država bi profunkcionirala. Pale bi međunacionalne tenzije.

Riješilo bi se i pitanje Mostara. Svaka obala bi bila u svom entitetu. Nacionalni entiteti bi jačali multietničku državu BiH. Primjerice hrvatski entitet, u kojemu bi uz Hercegovinu bila Posavina, srednja Bosna i druge hrvatske općine, upravo zbog diskontinuiteta teritorija bile bi vezivno tkivo BiH. Slično bi bilo i s bošnjačkim područjima. Srbi bi u takvom ustroju vjerojatno prihvatili da dio Posavine (Derventu) vrate Hrvatima za, recimo, Drvar.

Ovakav ustroj bi pojeftinio državu za barem 60 posto. Međunarodna zajednica više ne bi bila potrebna. Oni bi silne milijarde koje ulažu ili troše u BiH mogli usmjeriti potrebnijima - gladnima Afrike. Ured visokog predstavnika bi odmah bio zatvoren, a takvu BiH bi brzo i EU i NATO stavili pod svoj kišobran.

Dakako da će protiv ovakvog prijedloga biti oni koji ne žele uređenu BiH. Osobito oni koji u zamršenom političkom sustavu love u mutnom. U sređenoj državi više ne bi mogli drugima otimati i birati im predstavnike. Više ne bi mogli matematičkim manipulacijama postavljati vlade. Niti bi se pod krinkom građanskog moglo otimati nacionalno. Entiteti bi poticali natjecanje stranaka. Bez straha od prijevara. Ne bi se više Hrvati, zbog zaštite od majorizacije, morali homogenizirati samo oko “stožerne stranke”. Mogli bi se politički pluralizirati.

Ali, ako se istakne ovakav prijedlog, unitaristi će vrisnuti napamet naučenu parolu: nećemo nacionalistima dopusti nove podjele BiH. Kao da sada BiH već nije podijeljena. Dežurnim domoljubima treba kaos. Ovakva nesređena država sama je sebi svrha. Ako se ustroji, kuda će deseci tisuća činovnika domaće i strane administracije. Što će oni raditi!? Postoje stotine nevladinih organizacija koje simuliraju razvoj civilnog društva. Njih, oko 70 tisuća. Hoće li se moći integrirati u sustav kakav nisu zagovarali!? Tisuće stranaca radi na provedbi Daytona. Kuda će ako se provede!? U Irak, Siriju!?

Stotine tisuća je zainteresiranih da se pacijenta još jače sveže u “luđačku košulju”. Jer, kada ozdravi, oni ostaju bez posla. Zato će svi zajedno uvjeravati neinformirani svijet kako se ne može ništa promijeniti. Samo neka šalju novac za već odavno najskuplji poslijeratni projekt na svijetu. “Mirna Bosna” je unosni svjetski biznis!