Uz strane visoke predstavnike, posebne izaslanike, supervizore, gubernatore, prinudne upravitelje u politici, gospodarstvu i kulturi, i Vatikan se uklopio u svjetovni način sređivanja stanja u BiH. Papa je za svog posebnog izaslanika u Međugorju postavio nadbiskupa Henryka Hosera. Poljak je dobio zadaću srediti stanje oko pastorala.
Ostaje za vidjeti hoće li i koliko nadbiskup Hoser biti uspješniji od svih prethodnih svjetovnih povjerenika raznih profila i zadataka u BiH. A dug je popis stranih upravitelja. Najpoznatiji su visoki predstavnici. BiH su upravljali Europljani: Bild, Westendorp, Petritsch, Ashdown, Schwarz-Schilling, Lajčak i Inzko. S nekima od njih “vlast” je dijelio i Amerikanac na čelu UN-ove misije Jacques Paul Klein. I EU je ostavio svog posebnog predstavnika - Lars-Gunnara Wigemarka. OESS također ima svoje povjerenike u BiH. Na čelu te organizacije je Amerikanac Jonathan Moore. Distrikt Brčko nadgleda također američki supervizor Bruce G. Berton. Za Mostar je nekada bio zadužen upravitelj Nijemac, Hans Koschnick.
Supervizori su bili i u bankama. Nakon što su stranci tenkovima upali u privatnu “Hercegovačku banku”, za privremenu upraviteljicu postavili su Amerikanku Toby Robinson. Kada je uništila banku, povukli su je. Ujedno je bila i likvidatorica Privredne banke Srpsko Sarajevo. Zanimljivo je da je guverner Centralne banke BiH dugo godina bio Novozelanđanin Peter Nichol. Policiju su kontrolirali Jim Tillman i Charles Bennett. Čak trećinu ustavnih sudaca u BiH čine stranci. Slično je u vojsci i svim drugim segmentima društva. I mediji su imali svog tutora. Na čelu Osnivačkog odbora državne televizije bio je John Shearer. BHRT ustrojio je po modelu BBC-ja. Koncept za Englesku idealan, za BiH neprovediv.
Popis povjerenika u BiH znatno je duži. Oni samo dokazuju kako BiH kao društvo, ali i pojedini njegovi segmenti, nije u stanju sama donositi odluke. BiH treba roditelja ili skrbnika u svim sferama djelovanja, a promjena stanja moguća je samo ako “nestašno dijete odraste”. Ipak, nakon 20 godina “skrbništva” pitanje je koliko je bh. društvo sposobno, spremno i voljno, preuzeti sudbinu u vlastite ruke. Građani i političari su se navikli na prinudnu upravu. Na koncu, tijekom povijesti uvijek su bili pod nečijom upravom; turskom, austrougarskom... Danas njome upravlja Vijeće za provedbu mira (PIC) koje čini čak 50 država. Iako je imenovanje svjetovnih povjerenika u BiH uvijek primano s rezervom i otporom, vijest o Papinu izaslaniku Henryku Hoseru dočekana je s velikim oduševljenjem. Katolici u BiH znaju kako Vatikan nikamo ne ide bez dobrih priprema i analiza. Međunarodni i domaći političari s BiH rade eksperiment bez ikakvog plana i strategije. Zato neće biti međugorsko čudo ako nadbiskup Hoser sredi stanje u hercegovačkoj župi, nego će biti iznenađenje ako nekompetentni strani gubernatori izvuku BiH iz krize koju su i sami stvarali.
>> Arapi kupuju desetine hektara napuštene zemlje posavskih Hrvata
Ne znam kako naši novinari ne mogu shvatiti da pastoral nema nikakve veze sa politikom. Ovdje se radi o brizi za stotine tisuća hodočasnika koji dolaze u Međugorje. Ovdje se radi o nečemu što pripada cijelom katoličkom svijetu, a ne ijednoj državi. Neki to očito ne mogu shvatiti. To su oni za koje je sve samo politika i novac.