Položaj Hrvata u Republici Srpskoj je ispod svake demokratske razine

U svom radnom posjetu BIH, zastupnik u njemačkom parlamentu Josip Juratović prošli tjedan je posjetio Banja Luku gdje je u uredu banjalučke biskupije s biskupom Franjom Komaricom razgovarao s predstavnicima Hrvata iz banjalučke regije, piše fenix-magazin.

Predstavnici Udruge za povratak građana, regionalni razvoj i zaštitu okoliša Ivanjska, Udruge Briševo, Udruge Hrvata Kotor Varoš, Udruge prijatelji Volara, Udruge Zavičajni klub župe stara Rijeka i okolica, Udruge Hrvata Sanski Most, Udruge prognanih Hrvata banjalučke regije, Udruge Šimića su predstavili rad svojih udruga te iznijeli svoje stavove po pitanju prava Hrvata u RS, za koje su kazali da su u najgoroj poziciji u cijeloj BIH.

Od 200.000 ostalo tek 10.000 Hrvata

Predstavnici hrvatskih udruga iz Banjalučke biskupije su jednoglasno i ogorčeno iznosili svoje nezadovoljstvo narušenim ljudskim pravima u RS-u gdje se Hrvatima oduzelo svako pravo na povratak, a onima koji su se vratili otežava se na sve načine ostanak. Hrvati u RS, kao najveće žrtve Daytonskog sporazuma, Hrvati katolici, domicilni najstariji narod na tim područjima i  kao konstitutivni narod, nemaju ni prava manjina u RS.  Koliko su Hrvati u RS obespravljeni govori i primjer, koji je iznesen, kako grad Prijedor tamošnjem azilu za pse dodijeli godišnje više sredstava nego Hrvatima povratnicima.

Prijeratna brojka Hrvata na području RS iznosila je oko 200.000 tisuća a danas u RS živi tek oko 10.000 tisuća Hrvata. Pravno politički okvir u kojem još živi ovaj ostatak Hrvata na području RS takve je naravi da ne jamči nikakvu mogućnost opstanka Hrvata. Također je rečeno kako glas tamošnjih Hrvata nitko ne čuje osim Katoličke crkve u BIH čiji vapaji ne dopiru do hrvatskih političkih struktura u BiH ali ni i u Hrvatskoj. Svojevrstan je paradoks da su Hrvati na ovim područjima prije 100 godina i za vrijeme tkzv. nenarodnih režima brojčano rasli sve do 1990. da bi od 1990. u vrijeme „narodnih demokratskih vlasti“ broj Hrvata u BiH prepolovljen a u RS-u doveden gotovo do nestanka.

Dodikovi Hrvati

Preostali Hrvati koji su se usudili ostati u prostorima RS susreću se, kako je rečeno, s mnoštvom  nepremostivih životnih problema i teškoća. Osobito im je bolan osjećaj napuštenosti te da nikomu od dosadašnjih i sadašnjih političkih stranaka nisu u interesu. Tome kako kažu doprinosi svakako i činjenica da se kod predstavnika ovdašnje entitetske vlasti nemaju kome obratiti, te da su jedine osobe kojima iznose svoje probleme ostali i dalje predstavnici Katoličke crkve biskupi i svećenici. Zbog toga su se jako iznenadili da im je došao zastupnik u njemačkom parlamentu pitati ih za njihove probleme, dok predstavnici Hrvata u RS-u su, kako kažu, „gluhi na njihov vapaj“.

Da apsurd bude veći, rekli su, dopredsjednik entiteta RS- a je iz reda hrvatskog naroda. Za njega, ogorčeni, navode da niti održava sastanke s udrugama niti pita udruge o njihovim problemima. Stavljajući etničke Hrvate na izborne liste srpskih političkih stranaka, u čijim političkim programima nema ni slova o zaštiti vitalnih nacionalnih interesa tamošnjih Hrvata, teška je i pogubna podvala o čemu je, kako kažu iz udruga, obaviješten lider Hrvata u BIH ali o tome nikada se nigdje nije razgovaralo. Premda sjede u entitetskim skupštinama, ovakvi Hrvati nikada nisu u RS-u pokrenuli niti jedno vitalno pitanje u vezi položaja Hrvata u RS te ih u narodu nazivaju Dodikovim Hrvatima, ogorčeno navode iz udruga.

Opstrukcijom obnove kuća

Uvijek ista lica, koja mijenjaju svoje funkcije, gotovo da nisu postigla nikakve rezultate. Čak što više, položaj Hrvata se svakim danom sve više pogoršava. U tom dijelu Banjalučke  biskupije poslije rata je bilo oko 7,5 tisuća Hrvata a danas ih ima tek 4 tisuće. Udruge optužuju neučinkovite predstavnike Hrvata u RS-u da ne rade ništa po pitanju povratka Hrvata u RS. Na žalost partijska stranačka pripadnost i povlastice koje sa sobom nosi članstvo u Vijeću naroda RS-a postali su prioritet nad  interesima Hrvata koji bi u institucijama RS trebali štititi  interese svojih sunarodnjaka. Ti isti postaju potpuno otuđena grupacija a štetnost njihovog političkog nedjelovanja nažalost se odražava na veoma nizak postotak povratka, ali i na održivost života onih koji su se vratili, navode predstavnici hrvatskih udruga.

U stvarnosti na djelu je tek formalna konstitutivnost, premda u ovom trenutku su u RS tri ministra iz redova Hrvata. Od njih su dvojica bez dokaza da pripadaju hrvatskom nacionalnom korpusu. Postoje tu zatim ogromni problemi s opstrukcijom obnove kuća i održivog povratka. Gotovo 4.000 zahtijeva Hrvati su predali samo iz banjalučke regije za obnovu kuća. Do dan danas nikome nije ni odgovoreno na zahtjev, a zahtjev se slao čak pet puta uz svaki put dodatne troškove posebnih potvrda. Oni koji su imali sreću pa dobili materijal za kuću kažu da su morali tražiti veze i vezice a drugi da su morali od dobivenog odvojiti jedan dio svojim sponzorima. Očito je na djelu tiha, vrlo efikasna, opstrukcija kroz nekontroliranu korupciju i  mnoštvo prepreka pred kojima  je mali čovjek nemoćan, a povratak opstruiran, kažu iz banjalučkih udruga.

Neprocesuirani zločinci za selo Briševo

Postoji tu nemoć, pravna nesigurnost,  dugotrajnost sudskih postupaka jer za vrijeme rata potpisani su mnogi prisilni ugovori o zamjeni imovine, koji su se u logorima potpisivali. Problemi su i s povratom nacionalizirane imovine te problemi hrvatskih logoraša koji su za vrijeme rata bili gurnuti kao živi zid, kopači rovova, zatočeni u logorima zbog čega su podnijeli tužbe protiv RS-a. Naravno rezultat tih tužbi se odbijaju zbog takozvane zastare, dok se ovrhama prisilno naplaćuju iznosi za sudske takse, što je novi oblik pritiska i zastrašivanja. Neprocesuirani zločinci za selo Briševo, gdje se dogodio najveći masakr nad hrvatskim civilima u BIH, gdje je u jednom danu pobijeno gotovo cijelo selo, 65 žena, djece, staraca i invalida a 45 mještana je završilo u logorima Omarska i Sanski Most. Za taj zločin nitko nije odgovarao. Tijekom rata i progona ubijeno je više stotina Hrvata u banjalučkoj biskupiji, od toga sedam svećenika i jedna redovnica. Srušeno je 200 sakralnih objekata. Za sve to nitko nije odgovarao jer takozvana pravna država ne mari za Hrvate katolike. Hrvatska sela su postala srpska lovišta, do lovačkih kuća koje grade u hrvatskim šumama se dovodi infrastruktura ali u hrvatska sela se ne dovodi ni voda ni struja. U napomeni kažu kako je u Briševu prije rata živjelo 400 stanovnika u 140 kuća. Danas u selu je obnovljeno tek 5 obiteljskih kuća u kojima mještani žive samo preko ljeta.

Nametanje ćirilice

Još da dodamo za kraj da se od od onog malog broja Hrvata koji rade u tijelima lokalne uprave i samouprave traži da u pisanoj korespondenciji s klijentima koriste ćirilično pismo, što samo po sebi ne bi trebalo biti problem da se traži i od ostalih uposlenika i kad bi to pravilo bilo utemeljeno na zakonu. Na žalost to su iznimke koje se primjenjuju  samo na malobrojnim Hrvatima.

Biskup Komarica je zamolio zastupnika u njemačkom parlamentu da sasluša probleme ovdašnjih Hrvata te da proba na bilo koji način pomoći ovom zaboravljenom narodu. Činimo što znamo i što možemo ali nama su usputne i svezane ruke , mi radimo ovdje  što biskupi i svećenici nigdje u Njemačkoj  ne rade,  stvari gdje  upućujemo javnost da ovdje postoje živi ljudi koji imaju dostojanstvo, i koji misle zabludom da imaju temeljno ljudstvo pravo i to je njihov hendikep, rekao je biskup Komarica u svom izlaganju.

Juratović obećao pomoći 

Zastupnik Juratović je saslušao izlaganja svih predstavnika udruga, zahvalio biskupu Komarici na gostoprimstvu te najavio skori novi susret kada će se probati pokrenuti razgovori o  pojedinim projektima.

- Vidno sam potresen izjavama ovih nesretnih ljudi koje su svi zaboravili a očigledno i Dodikov cijenjeni kolega gospodin Dragan Čović. Zato očekujem od gospodina Dragana Čovića, Dodika i Izetbegovića da pod hitno uspostave pravnu državu ravnopravnih građana na cjelokupnoj teritoriji BIH umjesto da šire raskol među građanima kako bi osigurali svoju političku vlast u svojim većinskim nacionalnim torovima. Osobno ću se maksimalno zalagati za pravo i ravnopravnost svih manjina na području BiH i što brži proces ulaska BIH u EU kako bi svi građani BIH mogli graditi svoju budućnost na temeljima  demokratskih vrijednosti i  ljudskih prava.

Pogledajte galeriju paljenja svijeća za žrtve zločina u BiH: