Bosna i Hercegovina odlučivat će 7. listopada o ljudima i parolama uz koje će potratiti sljedeće četiri godine. Svaki izborni ciklus u toj je državi isti – isti su akteri, ista retorika, isti modus operandi. Jedni čuvaju Jednu i jedinu od ugroze u vidu polovice njezinog stanovništva i dvije susjedne zemlje, drugi se odcjepljuju, a treći bore za jednakopravnost. Egzistencijalna pitanja nisu uopće tema jer rat još nije završio, samo se sad vodi drugim sredstvima.
Takve su sulude okolnosti štetne za sva tri konstitutivna naroda, ali posebno za Hrvate koji su zbog malobrojnosti doslovno osuđeni na jednoumlje žele li spriječiti da im na državnoj razini drugi biraju političke predstavnike. Znaju to oni koji žele dekonstituirati hrvatski narod pa mu u svakom izbornom ciklusu pokušavaju podvaliti ponekog mućka koji se piše Hrvatom, ali osjeća guzičarem gladnim moći i sarajevskih mrvica. A zna to i Dragan Čović koji uspješno parazitira na osjećaju nepravde i fundamentalnoj želji ljudi da sami biraju svoje političke predstavnike.
Razgovor s Draganom Čovićem
Ove godine HDZ BiH na opće izbore izlazi pod sloganom „Zajedništvo“, dok je slogan Čovićeve kampanje za člana predsjedništva „Narod i domovina“. Sjevernokorejski prizvuk ne iznenađuje jer su bosanskohercegovački Hrvati, zavezani u luđačkoj košulji s triput brojnijim Bošnjacima, osuđeni na jednoumlje. U vječnom strahu od preglasavanja i potpunog obespravljenja Hrvati će uvijek birati iste, one koji imaju najveće šanse barem održati status quo. Postojećim stanjem zadovoljit će se i Bošnjaci u nadi da će dugoročno demografski prevladati i onda nametnuti svoju volju Hrvatima i Srbima. Njima je važno da država postoji na karti svijeta i da su oni u njoj najbrojniji. Srbima pak status quo još najviše odgovara jer imaju svoj entitet s visokim stupnjem autonomije, a budući da je mnogima trn u oku, u nekakvoj ga velikoj prekompoziciji mogu samo izgubiti. Promjena je u BiH luksuz koji si nijedna strana ne može priuštiti od straha da ne izgubi i ono što već ima, ma koliko to malo bilo. Zato će i nakon ovih izbora sve ostati po starom.
Isluženog Komšića nakon izbornog poraza zamijenit će neki drugi Komšići, a Čovića nakon još jednog besplodnog mandata neki njegov trbuhozborac. Srbi će i dalje profitirati od hrvatsko-bošnjačkog natezanja jer je fokus pomaknut sa Srpske nastale na genocidu na politički nestabilniji entitet rođen u lažnom savezništvu. Bošnjaci imaju brojnost, Srbi političku autonomiju, a Hrvati ništa od toga. Jedina karta na koju oni mogu igrati je Hrvatska kao članica EU-a i NATO-a. Ne čudi stoga to što bošnjački političari iz svih političkih opcija u ovoj kampanji huškaju na Hrvatsku zbog njezina navodnog uplitanja u unutarnja pitanja BiH. Ona je najveća prijetnja viziji njihove buduće hegemonije.
Povijest se možda našalila s Bošnjacima kad ih je ostavila bez toliko željene nacionalne države koju Hrvati imaju u Hrvatskoj, a Srbi u Srbiji, ali im iz Zagreba mora doći jasan signal da, što se Hrvatske tiče, nacionalnu državu nikad neće ni imati. BiH je i država Hrvata i takva treba ostati.
Hrvatskim liderima s druge strane granice treba poslati jednako važnu poruku da, iako je stabilna BiH s velikim političkim utjecajem tamošnjih Hrvata naš nacionalni interes, Zagreb neće okretati glavu od kriminala i gotovo feudalnog oblika vladavine. Koliko ovisi o ustrojstvu države, dugoročni opstanak Hrvata u BiH ovisi i o političkom, ekonomskom i duhovnom zdravlju same hrvatske zajednice koje je ozbiljno ugroženo prvenstveno zbog neodgovornosti onih koji se toliko vole dičiti titulom njezinih legitimnih predstavnika.
Zašto se nešto zove Federacija kada to po ustorjstvu nije teritorijalno nego samo politički ? to je besmisleno i treba je ustrojiti i teritorijalno i tek onda će moći kvalitetno profunkcionirati !