Kakva li apsurda – Kurdi i drugi put spašavaju BiH od ISIL-ovaca. Prvi put kada su ih zarobili u Siriji, a sada zato što zbog turske ofenzive ne mogu biti izručeni. Da je kojim slučajem nije bilo, već bi bili deportirani. Zabrinjava spoznaja da u ovom ratu Kurdima više nije fokus čuvanje zatvora, zbog čega prijeti opasnost od masovnog bijega ISIL-ovaca. Već se špekulira kako se to događa. Potvrde li se takva strahovanja, onda bi se ISIL opet mogao konsolidirati i ojačan vratiti na ratišta diljem svijeta. A bio je poražen i zato što su Kurdi bili najvjerniji saveznik Zapada. Kada su završili posao, taj isti Zapad ih je napustio.
Turska vojna operacija u Siriji dignula je svijet na noge. Akcija nazvana “Izvor mira” mogla bi donijeti vrtlog nestabilnosti ne samo na Bliskom istoku već diljem svijeta. Turski predsjednik Erdoğan zaprijetio je Europljanima da će im poslati 3,6 milijuna izbjeglica iz kampova na svom teritoriju ako pokušaju reagirati na njegovu vojnu akciju protiv Kurda. Koji su snažno prisutni na sjeveroistoku Sirije uz tursku granicu. Turci ih žele otjerati s tog područja i tamo naseliti oko dva milijuna sirijskih izbjeglica. “Oslobođeno” područje naseljeno novim “stanarima” ujedno bi im bilo tampon-zona sa sjeverom Sirije.
Početak vojne akcije izazvao je političku krizu na koju svijet nema odgovor. Nametnulo se i moralno pitanje izdaje Kurda, saveznika Zapada, koji je bio ključni u slamanju ISIL-a. Europske zemlje peru savjest objavom kako će zaustaviti prodaju oružja Turskoj. Takvi potezi smiješni su kada se zna da je ona jedna od najnaoružanijih članica NATO-a. Ameriku zbog izdaje Kurda kritiziraju i vlastiti građani koji ne žele prihvatiti epitet nepouzdanog partnera. U novom geostrateškom preslagivanju događaju se nezamislive kombinacije. Sirija šalje u pomoć vojsku do jučer svome neprijatelju (Kurdima).
Naivno je očekivati da se drama sa sjeveroistoka Sirije neće odraziti i na trusno područje jugoistoka Europe. I slabiji potresi u drugim dijelovima svijeta često su destabilizirali ionako nemirni Balkan. Ovaj je ipak jači i epicentar mu je bliži. Posljedice jednoga BiH, a nešto slabije i Hrvatska, uvelike osjeća već godinama. Deseci tisuća migranata iz Azije i Afrike prolazili su i prolaze teritorijem BiH u pokušaju da se domognu Europske unije. Država u kojoj nema stvarne vlasti već godinu dana teško se nosi s ovim humanitarnim, sigurnosnim i političkim problemom.
Prava pomoć Europe izostaje, a i kako da stigne kada se ne zna tko je u BiH i za što nadležan kada su migranti u pitanju. Najmanje desetak tisuća njih već se sprema prezimiti s druge strane hrvatske granice. Lokalne zajednice protive se izgradnji prihvatnih centara u njihovoj blizini, a kao i sve drugo, i to se u ovoj zemlji gleda kroz nacionalnu prizmu. I skrivene ciljeve određenih politika.
Kada bi Erdoğan ostvario svoju prijetnju prema EU, prva bi se na udaru opet našla BiH kao trenutačno ključni dio migrantskog koridora. Donijelo bi to novu nestabilnost i probleme. Baš kao i povratak ISIL-ovih boraca, čija je ekstradicija u BiH privremeno zaustavljena. Svi su zarobljeni nakon što je poražena tzv. Islamska država i proteklih mjeseci nalazili su se u zatvorima na području Sirije i Iraka. Jedan od njih, Jasmin Keserović iz Zavidovića, poznat je po propagandnim videosnimkama ISIL-a u kojima je pozivao na ubijanje kršćana. Sama najava izručenja ISIL-ovih terorista izazvala je strah u BiH.
Pomalo je i paradoksalno da Turska Europi, a time i zapadnom Balkanu, najavljuje slanje novog vala migranata, a istodobno u Beogradu, na prošlotjednom trilateralnom summitu s predstavnicima BiH i Srbije, obećava ulaganja u infrastrukturu i gospodarstvo kako bi ova regija, navodno, bila stabilna. U ovakvim situacijama treba vjerovati stvarnosti. Mnogo je više migrantskih kolona na bh. cestama nego strojeva koji ih grade. Bila bi dobra vijest da se izbjeglice, pa i ovakvim krivudavim i uskim cestama, vraćaju u Siriju, a da tim istim putom iz Sirije Kurdi neće k nama. Bude li “narod bez države” krenuo bh. cestama, teško će ikada pronaći svoj dom. Nadajmo se samo da turski ratni cilj nije “Izvorom mira” promijeniti etničku sliku i na Bliskom istoku i na zapadnom Balkanu.
Na prvim izborima 1990. u BiH najviše glasova za Predsjednika dobio je Fikret Abdić, a ne Alija Izmetbegović. To je pokazatelj da su tada bh muslimani u većini ipak bilu normalni. Onda je Babo naivno vlast prepustio Aliji te upropastio i sebe i BiH.