Hercegovac Mirko Alilović, rukometni golman iz ljubuškog Izviđača, koji sada brani za španjolski Ademar Leone, najveće je otkriće i dobitak hrvatskog rukometa na nedavno završenom Svjetskom rukometnom prvenstvu u Njemačkoj. To tvrde rukometni stručnjaci koji su bili zadivljeni i iznenađeni odličnim Mirkovim obranama protiv Španjolaca i Francuza.
Alilović je golmansko rješenje za Hrvatsku u sljedećih desetak godina! I to tvrde rukometni znalci dodajući kako taj mladić tek ima 21 godinu, a brani kao netko tko iza sebe ima tisuću utakmica. Mirko u najbolju svjetsku rukometnu reprezentaciju nije došao ni po kakvoj vezi, nego zahvaljujući svome radu i trudu.
On je prije početka priprema za Njemačku slovio kao četvrti vratar Hrvatske jer je ispred sebe imao trojicu odličnih i iskusnih golmana: Vladu Šolu, koji nije nastupio zbog ozljede, Venija Loserta i Dragana Jerkovića. Iako bi ga u toj jakoj konkurenciji mnogi stavili za trećeg vratara, Mirko je ipak svojom samouvjerenošću i odličnim radom iz prve momčadi uspio izgurati zlatnog olimpijca Venija Loserta.
Da je nekim slučajem u Njemačkoj sustav natjecanja bio pravedniji, da suci nisu išli na mlin domaćinu kojeg je rukometna organizacija htjela dovesti najmanje u finale, Hrvati iz Bosne i Hercegovine imali bi još jednog momka koji se okitio svjetskim zlatom. Ovako, ostalo je da su Hrvati bili najbolji i igrali najljepši rukomet, a na kraju su ostali samo peti.
Priča o Mirku Aliloviću priča je o još jednom Hrvatu iz Bosne i Hercegovine čije je umijeće i sposobnost ugrađena u još jedan uspjeh hrvatske reprezentacije. I prije Mirka i za njegova reprezentativnog statusa u rukometu i drugim sportovima bilo je dosta Hrvata koji su rođeni ili su podrijetlom iz BiH, a pomogli su Hrvatskoj da bude najbolja ili među najboljima u svijetu.
Unedogled bi nas odvelo nabrajanje sportaša iz pojedinih sportova koji su rođeni ili su podrijetlom iz BiH, a sudjelovali su u hrvatskim sportskim uspjesima. Zanimljivo je da taj niz, koji je počeo stvaranjem Hrvatske, još traje i svaki novi naraštaj daje ponekog sportaša koji ga uvrsti među najbolje.
Vjerujemo da će tako biti i ubuduće iako je broj Hrvata u BiH nešto veći od drugoga najvećeg hrvatskoga grada Splita. Za taj grad imaju običaj reći da je sportsko čudo jer je dao toliko vruhnskih sportaša, a što onda reći za bosanskohercegovačke Hrvate koji su, kao Split, dali mnoge svjetske prvake, NBA igrače i sportske talente.