Huseina Smajića iz Bugojna mnogi danas u BiH znaju kao dobitnika Večernjakova pečata za Osobu godine za 2014. Ekipa Večernjakova pečata, a zatim i cijela bosanskohercegovačka javnost Huseina su upoznali kada je u svome dvorištu pronašao ostatke katoličke crkve te odlučio na tom području izgraditi novu crkvu. Smajić je u Bugojnu, osim kao veliki humanitarac, poznat i kao uspješan dugogodišnji gospodarstvenik.
Dokumenti za prolazak konvoja
Priča koju je Husein odlučio podijeliti počinje sada već davne 1993. godine u Bugojnu. Gledajući TV vidio je da muslimanski narod jako pati u Goraždu te da je potrebna svaka vrsta pomoći. Zbog toga je odlučio potražiti pomoć pa se obratio župnom uredu u Bugojnu. On, kao organizator konvoja pomoći, i danas posjeduje dokumente koji dokazuju kako je utovarena pomoć te zaprimljena u mjestu Grebak. Tada se obratio zapovjedniku HVO-a, brigade “Eugen Kvaternik”, Ivici Lučiću koji je dao potrebne dokumente za prolazak konvoja. Sam Husein, kako tvrdi, predvodio je konvoj koji je od Bugojna do Goražda putovao tri dana. Krenuli su 19. ožujka 1993., a prilikom dolaska u Goražde bila je oštra zima. Kako tvrdi, svojim očima je vidio kako žene uzimaju brašno, stavljaju u hladnu vodu, mijese i peku kao palačinke. Tu su se zadržali cijeli dan, a navečer, kada su predali robu, ljudi i djeca su uzimali i nosili stvari na sebi. Tada je vidio jednu djevojčicu koja nosi ruksak, upitao je može li vidjeti koliko tereta nosi, a ona je odgovorila potvrdno. Kada je uzeo ruksak, shvatio je da je taj teret težak koliko i ta djevojčica. Kada su dali dokumente na uvid, na kojima je jasno vidljiv križ Župnoga ureda, izjavili su: “Vidi, Hrvati nas nisu zaboravili!”. - Ne znam što se u Bugojno događalo u to vrijeme, ali to je samo jedan dio pomoći koju su Hrvati pružali tim mojim muslimanima - govori Smajić. Iznosi dalje kako o zločinu ne bi pričao jer zločin je zločin na kojoj god strani bio. - Kada je u pitanju Hrvatska, ona je tada primila moju djecu, braću, sestru te njihovu djecu - naglašava. Čovjek kod kojeg su boravili u Makarskoj Duje Pajić i danas je njihov obiteljski prijatelj. Kada su se djeca vraćala u Bugojno, želio je platiti, što je Pajić odbio i rekao na to: “Sve su to naša djeca”. U Bugojnu je prije rata bilo oko 20.000 Hrvata, a sada ih je negdje oko 3000, dok je Srba prije rata bilo nešto više od 8500, a sada ih je u toj općini 150.
Svoju priču odlučio je podijeliti jer smatra da se Hrvatima ne vraća na odgovarajući način, Hrvat nije zločinac prema muslimanima. Prema njegovu mišljenju, nema ljepote življenja bez mješovitog stanovništva te smatra kako bi ispred svega trebalo biti međusobno poštivanje i uvažavanje. Ove godine Husein je na Uskrsni ponedjeljak organizirao izložbu eksponata iz srednjovjekovne crkve koje je pronašao u svom dvorištu. Tada je pozvao sve zainteresirane prijatelje te, naravno, predstavnike vlasti. Okupili su se brojni sugrađani.
Izgradnja crkve
- Bez iskrene suradnje između naroda u BiH nema ni te naše BiH - kaže.
Pozvao je sve sugrađane te stanovnike susjednih općina, bez obzira na nacionalnost, da ne prodaju svoju zemlju strancima. I sam je dobivao razne ponude, ali je odbio prodati zemlju te je odlučio ostati. Na proljeće planira početak izgradnje crkve te i ovim putem zahvaljuje načelniku Bugojna Hasanu Ajkuniću i Mirsadu Karadži na pomoći. Zemlju, na kojoj su pronađeni ostaci crkve te ljudske kosti, darovao je župi Antuna Padovanskoga u Bugojnu. Za kraj je humanitarac Smajić poručio kako za njega ne postoji razlikovanje ljudi prema nacionalnosti i religiji, on cijeni sve čestite ljude i samo želi reći istinu.
Pogledajte i fotogaleriju: Reutersove fotke godine
svaka čast ljudino.