Prvo što je Donald Trump učinio kao američki predsjednik bilo je preseljenje u rezidenciju na adresi Pennsylvania avenue 1600. Jednostavnije kazano – u Bijelu kuću, službenu rezidenciju svih američkih predsjednika, gotovo od samog nastanka SAD-a kao suverene države.
Istini za volju, Bijela kuća nije samo rezidencija, već kompleks od šest zgrada povezanih koridorima i hodnicima, koja se prostire na oko 73.000 kvadratnih metara. Lokaciju za gradnju osobno je izabrao George Washington iako u samoj rezidenciji nije nikada stanovao. Prvi američki predsjednik koji se uselio u nju bio je Washingtonov nasljednik John Adams, i to potkraj mandata. U vrijeme Adamsova useljenja žbuka na zidovima bila je još uvijek vlažna, a prostorije nenamještene. No htio je pod svaku cijenu postati prvim predsjednikom koji je živio u rezidenciji.
Stalno je obnavljaju
Sve do kraja 19. stoljeća građani su jednostavno mogli došetati do zdanja, ući na glavna vrata i zatražiti da se susretnu s predsjednikom kako bi mu iznijeli svoje probleme. Danas je situacija bitno drugačija. Građani ne mogu tražiti susret s prvim čovjekom SAD-a, ali mogu posjetiti dijelove Bijele kuće. Doduše, ne baš tako jednostavno. Američki državljani trebaju najmanje tri tjedna prije planirana posjeta zatražiti dopuštenje za obilazak, dok stranci to čine preko svojeg veleposlanstva u Washingtonu. Nakon toga slijedi detaljna provjera tajnih službi koje donose konačnu odluku.
Naravno, posjetitelji ne mogu obići sve prostorije kompleksa koji je doista ogroman. Sama Bijela kuća ima 132 sobe, 412 vrata, 147 prozora. I neprestano je pod nekom vrstom obnove jer svaki predsjednik želi ostaviti traga na zdanju koje je simbol američke vojne, gospodarske i političke moći. Ali nisu sve rekonstrukcije “kozmetičkog tipa” niti je Bijela kuća kao zdanje slijedila uvijek tehnologiju. Tako su tekuća voda i prve kupaonice uvedeni tek 1833. godine, i to u dijelu koji je bio namijenjen uredima i radu predsjednika. Predsjedničke privatne odaje dobile su tekuću vodu dva desetljeća poslije, tijekom 1853.
Praksu ukinula Jacqueline
Bijelu kuću njezin arhitekt nije nikada predvidio u bijeloj boji. Sagrađena je od sivog vapnenca, ali nakon nekoliko desetljeća, kako bi se porozni kamen zaštitio od smrzavanja i prodiranja vode, obojena je u bijelo. I sam naziv Bijela kuća znatno je mlađi od zdanja. Prvi put svoju je rezidenciju Bijelom kućom nazvao predsjednik Teddy Roosevelt, dok je prije toga ova zgrada bila poznata pod nazivom Predsjednička palača ili Predsjednička rezidencija.
I unutrašnjost zgrade, namještaj i umjetnine danas imaju drugačiji tretman nego do sredine prošlog stoljeća i Kennedyjeve administracije. Do tada se namještaj, koji bi ostao od protekle administracije, bacao ili prodavao nakon dolaska novog predsjednika. Tu je praksu ukinula Jacqueline Kennedy, koja je pokrenula program očuvanja umjetnina, službenih darova i osobnih stvari koje bi ostajale u Bijeloj kući nakon smjene predsjednika. Zbirka koja je od tada neprestano rasla danas predstavlja iznimno vrijednu kolekciju fine i dekorativne umjetnosti.
Kompleks Bijele kuće sastoji se od Izvršne rezidencije, najpoznatijeg zdanja kompleksa, potom Zapadnog krila sagrađenog 1901., u kojem se nalazi Ovalni ured predsjednika, te Eisenhowerove izvršne zgrade u kojoj je nekada bio State Department, a danas je tu predsjednički tim i ured potpredsjednika SAD-a. Tu je i Blair House, koji služi kao rezidencija za goste američkog predsjednika.
Izvršna rezidencija prostire se na šest katova, od kojih su dva ispod zemlje. Prizemlje i prvi kat koriste se za službene poslove i prijme, dok je na drugom katu smještena rezidencija predsjednika u kojoj on živi s obitelji. Na posljednjem su katu solarij, igraonica, nekoliko pomoćnih prostorija te soba koju je George Bush koristio kao priručnu teretanu.
Zapadno krilo, poznati West Wing, s druge je strane potpuno posvećen upravljanju državom. Upravo u ovom dijelu kompleksa nalazi se Ovalni ured i uredi pedesetak najbližih predsjednikovih suradnika. Tu je i Situation Room iz koje se nadgleda situacija u svijetu tijekom krize. Upravo u ovoj sobi Obama je uživo pratio likvidaciju Osame bin Ladena. U ovoj sobi se analiziralo i stanje u vrijeme Kubanske krize kada je svijet bio na rubu nuklearnog sukoba.
U Zapadnom krilu nalazi se i soba za tiskovne konferencije (Press Room) koja je u vrijeme Nixona sagrađena na mjestu gdje se do tada nalazio zatvoreni bazen koji je Frank Delano Roosevelt koristio za terapijske svrhe.
Istočno krilo dodano je Bijeloj kući 1942., a osnovna su mu namjena društvene aktivnosti predsjednika.
Tu je ured prve dame, služba protokola, kao i mala tiskara koja proizvodi pozivnice, jelovnike i tiskani materijal za predsjednikove svečane večere. Ovaj dio kompleksa izgrađen je ne toliko zbog protokola koliko zbog jednog praktičnog razloga. Gradnjom Istočnog krila prikrivena je gradnja superčvrstog bunkera koji se nalazi ispod njega, a koji je sagrađen kada je postalo jasno da se Drugi svjetski rat uvelike razmahao i da SAD vjerojatno neće moći ostati po strani.
Trumanova kuglana
U vrijeme Carterove administracije uvedena su prva računala i laserski printeri, ali i prve solarne ploče koje su instalirane na vrhu zgrade. Došavši na vlast, Reagan je računala ostavio, ali ne i solarne ploče, koje je dao ukloniti. Dolaskom Busha starijeg na mjesto predsjednika, solarne ploče ponovno su vraćene i sada se koriste za proizvodnju struje.
Na održavanju i rekonstrukciji Bijele kuće se ne štedi, a gotovo svaki predsjednik u posljednjih stotinjak godina dodao je “svoju” nadogradnju kompleksu. Tako je Truman dao sagraditi kuglanu u kojoj je Nixon dvadesetak godina poslije znao provoditi po nekoliko sati gotovo svake večeri dok je bio u Washingtonu, rušeći kuglom čunjeve. Tu su još i tenisko igralište, kinodvorana, staza za jogging, vanjski bazen, igralište za golf. Sve su to, tijekom vremena, sagradili pojedini predsjednici.
I sam okoliš Bijele kuće impresivan je. Nalazi se tu nekoliko velikih botaničkih vrtova, osmišljenih u različitim stilovima, koji imaju i svoje specifične namjene – bilo da se koriste kao prostori za vanjske zabave i velike prijme ili pak kao helidrom, odakle polijeće Marine One, helikopter kojim se koristi predsjednik.
Naravno, cijeli je kompleks vrlo dobro čuvan. Za sigurnost se brinu pripadnici tajne službe, a zračni prostor iznad Bijele kuće je zatvoren za sve letjelice. Unutar kompleksa nalaze se i lansirne rampe protuzračnih raketa NASAMS, koje mogu “skinuti” svaku letjelicu koja bi predstavljala potencijalnu opasnost. Unatoč tome, ukradeni helikopter američke vojske 1974. spustio se unutar kompleksa, dok se ultralaka letjelica srušila na područje kompleksa Bijele kuće dvadeset godina poslije, 1994., pri čemu je pilot poginuo.
I na kraju, Bijela kuća je zdanje u kojem se smjena njegovih primarnih stanovnika odvija neopisivo brzo. Onoga trenutka kada odlazeći predsjednik u 11 sati prijepodne krene na inauguracijsku ceremoniju svog nasljednika, osoblje počinje s pakiranjem njegovih osobnih stvari. Već u 11.30 tovare se u kombije i kamione koji stvari voze prema privatnoj kući predsjednika na odlasku, dok u podne i jednu minutu, dakle u trenutku kada je novi predsjednik položio prisegu, kamioni s njegovim osobnim stvarima dolaze u kompleks. Do 17 sati, kada novi predsjednik dolazi u svoju novu kuću kako bi se presvukao za inauguracijski bal, sve su njegove stvari raspoređene i složene na svojem mjestu, kao da tu stoje godinama.