Bilal Bosnić kupuje zemlju i kuće za gradnju novog vehabijskog gnijezda

Smješteno na samom "rogu" Bosne i Hercegovine, na sjevernoj granici s Hrvatskom, selo Bosanska Bojna izgleda kao da je u njemu vrijeme stalo. Nema tu ni trgovine ni gostionice, cesta je blatna, a posljednji rat, do kojega su tu živjeli stanovnici srpske nacionalnosti, učinio je da zamalo više nema ni ljudi. Ono malo čitavih kuća što je ostalo, uglavnom je na prodaju. Iako tržište nekretnina ne cvjeta ni u obližnjoj Velikoj Kladuši, udaljenoj podjednako od Bosanske Bojne kao i Topusko s hrvatske strane granice (riječ je o dvadesetak kilometara), ovoga ljeta kuće i zemlja u Bojni ipak su našle svoje kupce. Prodano je, pričaju u ovom kraju, desetak posjeda.

Nova Gornja Maoča

A kupci su – radikalni selefije, vehabije koji nevjernicima smatraju sve svoje neistomišljenike, uključivši i druge muslimane. Na od civilizacije skrovitom, ali joj ipak dostupnom mjestu, kanili su pripadnici te vjerske zajednice podići naselje u kojem bi svoju djecu držali podalje od poroka, a svoje žene od očiju drugih, kao što su to učinili i u Gornjoj Maoči, a onda po uzoru na nju, na još nekim lokacijama u BiH.

Ali, nakon akcije "Damask" koju su početkom rujna proveli policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), raščišćavanje u korov zaraslog zemljišta u Bosanskoj Bojni zaustavljeno je, a vehabije više nisu u selu. Među uhićenima u spomenutoj akciji jest i Husein Bilal Bosnić, jedan od vođa vehabijske zajednice u BiH, osumnjičen za vrbovanje ovdašnjih muškaraca, ali i žena, za odlazak na ratište u Siriji i Iraku, na strani Islamske države. Upravo je Bosnić – za kojeg tužitelj Dubravko Čampara kaže da je nasljednik Nusreta Imamovića, zapovjednika ISIL-a, kojeg je američka vlada uvrstila na popis deset najtraženijih terorista na svijetu – bio glavni kupac nekretnina u Bosanskoj Bojni. U selo je, svjedoče mještani, dolazio u pratnji "svojih" ljudi.

– Bio je mjesec ramazana kad mi priđe Bilal Bosnić iz Bužima i reče da smo sad komšije. Zoran, koji sad radi k'o policajac u Prijedoru, prod'o mu svoju kuću i zemlju. Doduše, dao mu Bosnić 2000 eura kapare, ostatak od 15.000 eura treb'o mu je dat' onaj dan kad je uhapšen – ispod glasa, pazeći da ju tko ne čuje, kaže mještanka Bojne.

– S tom je kućom kupio i 60 duluma zemlje (60.000 četvornih metara, op.a), a u Bukovlju je od Radića i Bjelića kupio još 100 duluma – dodaje.

– Jes', bilo je ljetos, mislim da je bio sedmi mjesec, ovdje u selu dvadesetak onih s bradom, vehabija. Krčili su tu neke voćnjake, radili, a kad naiđeš, pozdravljali. Pričali su ljudi da će ovdje pravit' džamiju, al' nisam ti ja išla dolje u selo da to vidim – govori 75-godišnja Darinka Dukić koja živi sama nedaleko od zahrđale rampe što presijeca šumski put na izlazu iz sela, razdvojivši Bosnu i Hercegovinu od Hrvatske.

– To ti je ovdje – pokazuje Sead Džinić zvani Sejo zidove građevine koja je trebala biti džamijom. Nalazi se negdje u sredini ovog raštrkanog sela, dvjestotinjak metara od glavne ceste. Džinić je rodom iz Varoške Rijeke kod Bužima, radni je vijek proveo u Austriji. U Bojni kupio je komadić zemlje, za vikendicu.

– Ne valja to s vehabijama, ne valja – ponavlja.

Gradnja džamije zaustavljena je malo prije Bosnićeva uhićenja, i to nakon intervencije policije. Navodno je njih pozvao jedan od ovdašnjih Srba kada su mu vehabije, kod kojih je dva-tri dana dolazio na razgovore, kazali da je sada vrijeme da ga – obrežu. Je li to bila šala ili ne, mještani ne znaju, no policija je došla vidjeti što se tu događa.

– Za gradnju vjerskog objekta potrebna je suglasnost Islamske zajednice. Da bi se takav objekt zidao u Bojni, od nas nitko nije tražio dozvolu. Islamska zajednica u BiH prenosi umjereniju formu islama, mi držimo do tradicije i ne treba nam drukčije tumačenje vjere. Taj radikalni pristup na ovim se prostorima pojavio od rata, kada su došli Arapi. Svi ti momci koji su pojam džihada shvatili kao obvezu da moraju ići, zavedeni su. Neke psihičke labilnije osobe, u potrazi za smislom života, dolaze u kontakt s radikalima. Često se nalaze preko Facebooka i Twittera – kaže glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Velika Kladuša Zumret Ćoragić.

Facebook je prije godinu jednog mladića iz ovog kraja, za kojeg nam rekoše da je bio povučen i dobar, dijete za poželjeti, "odveo" u Siriju.

– Kazao je da je našao posao u Cazinu, spakirao stvari i otišao. Kad se četiri-pet dana nije javljao, mlađi sin je hakirao njegov Face i onda smo shvatili gdje je. Zaveo ga je Bosnić. Ne znam što bih mu uradio da ga vidim. Taj čovjek nigdje ne radi, a uzdržava četiri svoje žene i sedamnaestero djece. Kako je to moguće? Ma, ne volim pričati o tome, ne zbog straha od Bosnića i njegovih ljudi, nego zbog straha za svoje dijete koje je s njima. I straha od samoga sebe. Sin mi se javlja, do prije nekoliko mjeseci čuli bismo se preko Skypea, sad šalje poruke. Kaže da je dobro. Je li stvarno tako, ne znam – govori zabrinuti otac na čijem se licu vide svi tragovi neprospavanih noći. Slomila ga je tuga i razočarala država koja nije na vrijeme poduzela ništa da spriječi odlazak ovdašnjih ljudi u tuđi rat. Iz BiH se na strani Islamske države bori njih 150. Već je 30 poginulih.

– Prije godinu dana u Siriji je ubijen Emko Pilipović iz kladuškog kraja. Odavde su otišli i momci Senad i Edo Kasupović, Suad Šabić, a Elvira Karalić napustila je muža i dvoje djece da bi otišla u džihad u Siriju – govore Kladušani.

Obavještajne službe BiH u blizini granice s Hrvatskom "detektirale" su još jedno uporište ove zajednice. To je selo Stijena kod Cazina gdje su vehabije podigle mesdžid (bogomolju bez minareta) nedaleko od kojeg su prije dvije godine pronađeni plakati s porukom: "Maoča je na Allahovom putu! Hadžija, izvedi nas na pravi put! Hoćemo šerijat!" Vehabije su tada tvrdili da s plakatima koji su završili u policiji nemaju veze, pa su u znak protesta dijeliti letke na kojima je, među ostalim, pisalo i da je muslimanima zabranjeno kršćanima čestitati Božić. Iako je u samoj Stijeni samo nekoliko vehabija, mještani kažu da ih pred vjerskim objektom zna biti i više od stotine. Vlasnici zgrade zelene fasade su braća Esad i Bajro Kaljiković. Njihov brat Mirsad nije vehabija. On je predsjednik mjesne zajednice.

– Dolazi tu i Bilal Bosnić i još puno drugih ljudi sa svih strana. Vidim po autima da ih ima iz Slovenije, Švicarske..., da ne nabrajam. Kad prođu pješice, pristojno pozdrave. Al' nik'o da pita kako si. Ne pitaju oni ni za svoju familiju ni kad oboli, ne idu im na sprovode ako se i oni nisu priklonili selefijama, a njihova se djeca ne igraju s našom. Ne pozdravljaju jedino kad u dvorištu sjediš, a ispred tebe čaša rakije ili ako vide da pušiš – kaže nam jedan od stanovnika Stijene, a njegove riječi u 18.39 prekida glas hodže sa zvučnika vehabijskoga mesdžida. Pet minuta kasnije začula se molitva sa zvučnika džamije ispod sela, a još je šest minuta prošlo dok se molitva nije začula iz džamije u centru mjesta. Tako je svaki dan.

Sumnjive uplate iz Katara

– Braća Kaljiković dobila su dozvolu za gradnju obiteljske kuće, a ne za obavljanje vjerske djelatnosti. Tražili smo od njih da to ne rade jer izazivaju zbunjenost kod ljudi, ali ništa ne vrijedi. Zato smo od Rijaseta Islamske zajednice u BiH zatražili odgovor hoće li se u ovom slučaju primijeniti državni zakon koji ne dopušta da se u objektu bez dozvole održavaju vjerske djelatnosti – kaže nam Said Mujagić, glavni imam iz Cazina.

Obavještajne službe BiH uočile su da su potkraj 2011. godine ponovno uspostavljene desetljeće prekinute veze između vehabija u BiH i pojedinih osoba iz arapskih zemalja. Rezultiralo je to kupnjom nepokretne imovine preko tvrtki koje su prethodno osnovali, uglavnom za turizam i trgovinu nekretninama. Stotinu tisuća dolara koje je netko iz Katara uplatio na račun Huseina Bilala Bosnića, prema riječima njegova odvjetnika, također je namijenjeno kupnji zemljišta. No, tužitelji sumnjaju da je taj novac bio namijenjen za financiranje terorističkih aktivnosti, a ne za imanja, na primjer, u Bosanskoj Bojni.  

>> Prekasno! Selefijski pokret u BiH je prejak, teško ga je iskorijeniti