'Bili smo djeca rabinera, a nitko nas nije izdao. Cijeli Ludbreg trebao bi nositi titulu Pravednika među narodima'

„Dragi striček, već je puno godina prošlo otkad sam ti pisala zadnji put, ali uvijek si u mojim mislima. I pričam drugima često o tebi. Znam da si pokušavao da ih sve spasiš, nadao se da će tvoja stara katolička familija biti dovoljno cijenjena da spasiš, ne samo svoju ženu, nego i njezinu familiju. Nažalost, ustaše se na to nisu obazirale, ubili su sve ludbreške Židove, ostali smo samo moj brat Zdravkec i ja. Evo me sad opet u Zagrebu, sretna sam da još jednom imam priliku da ti zahvalim što si nas spasio i brinuo o nama, omogućio mi da živim do danas kad ti Yad Vashem daje priznanje Pravednika među narodima jer ti si stvarno pravednik.“ Tim se riječima Theodora Basch Klayman zahvalila svom pokojnom tetku i poočimu Ljudevitu Vrančiću, i u njegovo ime od ambasadora Države Izrael Garryja Korena primila odlikovanje i titulu Pravednika među narodima koju dodjeljuje Yad Vashem - Svjetski centar za sjećanje na Holokaust. 

Vrančić, ludbreški bankar i zet obitelji Basch, spasio je svoju nećakinju Theodoru Basch i njezina brata Zdravka tijekom Holokausta, a kasnije ih je usvojio kao vlastitu djecu. I sam je zbog sumnje na suradnju s partizanima odrobovao deset mjeseci Jasenovca. Na sinoćnju je svečanost u Židovskoj općini Zagreb 86-godišnja Theodora Klayman doputovala iz Amerike, a uz njezine preživjele rođake i prijatelje koji su se skupili sa svih strana svijeta, dodjeli priznanja nazočili su i ambasadori Francuske, Italije i Mađarske, saborska zastupnica Marijana Petir, vršiteljica dužnosti ravnateljice Spomen-područja Jasenovac Sara Lustig, pater Ivan Tolj, predstavnik Styrije u Hrvatskoj, a prije početka svečanosti pozdravila ju je i ambasadorica SAD-a Nathalie Rayes. Glavni rabin Koordinacije židovskih općina u RH i Židovske općine Zagreb Luciano Moše Prelević upalio je svijeću i održao kadiš, molitvu za mrtve, a Ognjen Kraus, predsjednik Koordinacije židovskih općina RH i Židovske općine Zagreb obratio se prisutnima snažnom porukom:  

„Kada se sjetim aktualnih događanja, 79 godina nakon završetka rata, i kada gledam što se danas događa, onda se pitam: „Gdje smo?“. Sjećam se onog marša za vrijeme vladavine Karamarka kad sam rekao da se ponovo dolaze 30-e godine 20. stoljeća. Danas sam sve zabrinutiji. Pogledajmo što se događa u Europi, na Bliskom Istoku… kakvi su rezultati izbora, tko diže svoj glas… Posebno sam zabrinut izborima u Njemačkoj. Nacional-socijalistička stranka, kako god se ona danas zvala, dobiva 30 posto u pojedinim područjima, slično je u zadnji čas spriječeno u Francuskoj, a kod nas ustaštvo isto diže svoju glavu. Moje generacije vjerojatno to neće stići, ali bojim se za mlade ljude koji nisu svjesni onoga što se događa. To možemo zahvaliti ponajprije primitivizmu, neobrazovanosti i dozvoli političara da se to događa. Pitam se danas, kad se dodjeljuje medalja pravednika, hoće li takvih ljudi biti među ovim mladim ljudima danas, ljudi koji su ugrozili svoje živote da bi spasili druge. To možemo zahvaliti populizmu i svemu onome što na užasno agresivan način odgaja i oblikuje mlade. Zaista sam zabrinut za budućnost Europe i za budućnost ovoga svijeta. Žao mi je ako sam s ovim što sam rekao na neki način pokvario ovu svečanost, ali to nosim na svom srcu i borim se kao Don Quijote protiv toga godinama.“ 

Izraelski veleposlanik Garry Koren poručio je kako je dodjela priznanja državljanima drugih zemalja dio posebne izraelske misije i svaki put je uzbudljivo i novo, a posebno je na dan kad to čine Ljudevitu „Ludvi“ Vrančiću koji je, izlažući svoj život, zaštitio od ustaškog režima i pružio sklonište dvoje židovske djece.  

GALERIJA Ceremonija predaje odlikovanja i titule Pravednika među narodima pokojnom Ljudevitu Vrančiću

Draga Dora, ekstremno sam sretan što si nam se danas pridružila, nitko osim tebe ne zna što si sve proživjela. Ime Ljudevita Vrančića bit će ispisano u centru Yad Vashem u Jeruzalemu zajedno s tri ludbreške obitelji. Onaj tko spasi jednu dušu, kao da je spasio cijeli svijet – poručio je Koren.  

Na inicijativu da pripadnike nekoliko ludbreških obitelji koje su spašavale Židove kandidira za Pravednike među narodima Theodoru Klayman potaknuo je ludbreški povjesničar Milivoj Dretar. Sinoć se rodila ideja i da cijeli grad Ludbreg nosi to priznanje jer, kako je istaknula Dora Klayman „svi su znali tko smo mi, mi smo bili djeca rabinera, to je mala zajednica, a nitko nas nije izdao. Bila je jedna osoba koja je izdala moju tetu. Ta jedna osoba. Mnogi su išli i u partizane, cijeli grad treba dobiti nagradu.“  

Teodora Rahela Basch (sada Theodora Rahela Klayman) kći je Salamona i Silve Basch. Rođena je 31. siječnja 1938. u Zagrebu. Njezin otac je vodio proizvodnju četki. Salamonova obitelj je porijeklom iz Bosne gdje su bili prvi pjevači u sinagogi (cantori). Njezina majka Silva, kći Leopolda i Katarine Deutsch, odrasla je u Ludbregu gdje je njezin otac bio lokalni rabin. Silva je imala dvije sestre, Gizu i Blanku, i jednog brata Erna. Blanka se udala za Rudija Aplera i imala dvije kćeri, Zdenku i Veru, a Giza 1939. za svoga dugogodišnjeg prijatelja, katolika Ljudevita (Ludvu) Vrančića. Ljudevit je bio pripadnik sitnog plemstva, violinist amater, bankar, neslužbeni gradonačelnik Ludbrega. Teodora je imala samo jednog brata, Zdravka, rođenog 21. siječnja 1941. Kratko nakon njegovog rođenja Tedora je bila poslana u Ludbreg na duži boravak kod bake i djeda. Dok je bila u Ludbregu, ustaše su uspostavile vlast u Hrvatskoj i osnovale Nezavisnu Državu Hrvatsku i u lipnju započele velika organizirana hapšenja Židova u Zagrebu. Među prvima su bili Teodorini roditelji i njen brat. Njihova kućna pomoćnica posjetila ih je u zatvoru i dobila dozvolu da odvede dijete koje je predala rođacima u Ludbreg. Salamon i Silva su uskoro bili transportirani u koncentracijske logore, Salamon u Jasenovac, Silva u Staru Gradišku, gdje je i nestala. Od ljeta 1941. Teodora i Zdravko su živjeli sa svojom tetom Gizom Vrančić i njenim nežidovskim mužem, Ludvom u Ludbregu. Njihovi susjedi, obitelj Runjak, pomagali su obitelji Vrančić da se brine za djecu i uzimali ih je kada ih je trebalo sakriti od ustaša. U ranim godinama rata Teodorina teta Blanka Apler pobjegla je sa svojom obitelji u talijanski dio okupirane Jugoslavije. Odlučili su se vratiti u Ludbreg nakon što je izdana službena izjava koja je obećavala da se svi Židovi mogu mirno vratiti. Tijekom 1942. to je obećanje prekršeno i većina Židovske općine u Ludbregu bila je deportirana. Među onima koji su bili odvedeni bili su Teodorini djed i baka i obitelj Apler – svi su nestali.

Sljedeće godine Ludva je bio uhapšen zbog sumnje da je simpatizer partizana i poslan je u Jasenovac. U Jasenovcu je sreo i Teodorina oca Salomona. Pred kraj rata nakon što je Ludva bio pušten, Giza je bila uhapšena na osnovu prijave. Ludva je pratio svoju suprugu nadajući se da će je moći osloboditi. Međutim, ubrzo je izgubio trag i vratio se u Ludbreg. Kasnije je saznao da je Giza odvedena u Auschwitz gdje je i umrla. Tijekom 1944. Salamon je također ubijen. Ubrzo nakon što je pobjegao iz Jasenovca s grupom židovskih zarobljenika, naletjeli su na patrolu. Nakon završetka rata Teodora i Zdravko ostali su sa Ludvom koji ih je službeno usvojio i dao im svoje prezime. Zdravko je uskoro obolio od šarlaha i umro 1946. godine. Dok je bio bolestan za njega se brinula vjerna susjeda Marija Runjak. Teodora je ostala u Jugoslaviji do 1957. kada je otišla u Švicarsku u školu. Tijekom studija živjela je sa svojim stricem Josefom Baschom i njegovom obitelji. Na putu za Švicarsku upoznala je američkog Židova Daniela Klaymana. Nakon dopisivanja koje je trajalo godinu dana Daniel je došao u Švicarsku i oženio Teodoru. Ubrzo nakon toga Teodora je emigrirala u SAD. Od Teodorine obitelji jedino su preživjela četiri člana, tete i stričevi. Sa majčine strane jedino ujak Erne Deutsch. Sa očeve strane stric Bernard Basch preživio je u kampu za ratne zarobljenike. Drugi stric Josef Basch pobjegao je iz Zagreba u Budimpeštu 1943. i kasnije osigurao mjesto za sebe i svoju ženu Magdu na Kastzner transportu koji je prvi išao u Bergen-Belsen prije nego je otišao u Švicarsku. Teodorina teta Lina Basch je preživjela zajedno s dvoje djece, Rubinom i Dinom, skrivajući se s partizanima u planinama.