Kranjska Gora idealna je za provest godišnji odmor. Novinar Večernjeg lista bio je ovaj tjedan u najposjećenijoj i tek nekoliko sati udaljenoj najpoželjnijoj destinaciji Hrvata, ali i ostalih Balkanaca taman kad triba, tjedan uoči blagdana kad na stazama nema gužve i kad definitivno priučeni skijaši, a što u prijevodu znači sredovječni početnici dolaze na svoje. Iako već godinama pancerice mi nisu ko dva betonska coka salivena na gležnjeve, nesigurnost prilikom samog hoda uočljiva je već prilikom kupovine ski pasa.
- Pršli ste nam vratit kaj smo mi vama letos ostavili na morju. Ja, ja, baš lepo. Niste pozabili smučat, za dan dva sve bo vredu - govori mi susretljiva prodavačica dnevne karte za ćer i mene. Cijena? Prava sitnica - 48 eura. Naravno nije malo, al vrime nas je potrefilo više nego Slovence liti. Sniga ima do kolina. Kranjska Gora izgleda definitivno ko iz bajke. Ceste uredne, očišćene, nema jurnjave, drvene hiže, konjčki, Od Ljubljane je oko uru ipo. Nakon Mojstrane, Belca pogled puca na Kranjsku Goru, a s ceste se već vide staze. Male “točkice” na oko 800 metara, s visine s Kekca se spuštaju prema dolje. Kranjska Gora je predivna, osunčana, bila, maglovita, sve šta triba, zima je…
Vitra nema, temperatura je malo ispod nule, a tako zove i slijedećih deset dana. Puno je dice, male na vučnici - Mojca 2.
Dica u ovom slučaju znače ona od najviše pet do maks sedam godina. To su mala dica. Ona školska uglavnom bolje skijaju od najlipše odjevenih na skijalištu, što pak znači Dalmatinaca poput mene. Možda skijat ne znamo, ali… A ima nas na Kranjskoj Gori, kako mi kažu susretljivi radnici na vučnicama sve više.
- Prepoznajemo vas po pancericama, a ne po sunčanim naočalama. To vam naši tu uvale najskuplje i uvjere vas da takoj boste naučili smučat sa Salomonkama - kaže mi Peter s obližnjeg predivnog Bleda i dodaje kako su dva tjedna uoči i dva tjedna nakon blagdana najbolji na Kranjskoj Gori jer nema gužve, jer su i apartmani jeftiniji iako nakon prošlogodišnje pustoši zbog korone više ništa nije isto. Korona? E Slovenci se prije odlaska na Kranjsku Goru testiraju ako nisu cijepljeni. Besplatno i vridi 48 sati. Za moju Miu i sve strane državljane je 15 eura. A na stazi? E i tamo se kontroliraju epidemiološke mjere. Naravno da to pila, ali pravila su pravila i nije teško ako je za zaštitu.
- Gospon u vrsti stavite masku - kaže mi redar dok čekam u redu za sedežnicu. Ne dolaze svakih deset minuta, ali pojave se, upozore. Ima i likova koji pametuju, ali problema nema. Uostalom svi smo došli na skijanje. Staze su odlično pripremljene. Na najvišim stazama ima nešto i leda, ali tamo je i hladnije. Rupa srećom nema na stazi. Vrime je oko nule i puno napadalog snijega nije iziskivalo puno umjetnog snijega, pa staza izdrži bez problema od 9 do 16. Za razliku od prošlih godina trenutno nema Engleza i Japanaca barem do blagdana. Nisam primijetio ni puno Austrijanaca ni Talijana kojih je također inače jako puno, a granica je jednima i drugima par kilometara dalje.
Najviše je ipak Slovenaca. Smučke, skejbord, puno ih tek uči, a spasilačke službe ipak imaju po po nekoliko intervencija. Sve ide ko po špagi. Vanjske terase su pune do 16 sati kasnije nešto manje, kuhano vino dakako odlično ide, tek da se ugriješ nakon napornog, ali veličanstvenog osjećaja nakon cjelodnevnog skijanja. Noge bole, kolina klecaju, ali toliko je lip ugođaj da ni u trenu ne pomisliš uspoređivati s plutanjem na moru. Jednostavno ta dva gušta su neusporediva. Kranjska Gora, ali i okolna mjesta iz najdostupnije zimske bajke za Hrvate ostavljamo iza sebe taman sa zalaskom sunca, i vratit ćemo se, dogodine… Onda kad Slovenci vrate eure na morje. Dogodine ih čak nećemo morat ni minjat iz kuna i s guštom ćemo ih potrošit. Kranjska Gora je zakon!
Kranjska Gora nije za skijanje. Kranjska Gora je za ljetni alpski turizam.