Iako mu je Che Guevara svojevrstan idol, Slaven Bilić se ipak na svom izborničkom putu nije vodio njegovim revolucionranim stavovima. Nije ”bacio bombu”, nego je izabrao taktiku čekanja i iscrpljivanja, služeći se i ponekim “lažnim kretanjem” te natjeravši u tom manevru Molierea iz Rusanove 13 da na kraju ipak stavi nalivpero pred čovjeka kojega nacija ljubi.
Vlatko Marković lukav je čovjek, s višegodišnjim iskustvom manevriranja, no dovoljno promućuran da zna da protiv glasa javnosti i medija teško može dobiti bitku. To je naučio uz Jozića, Bilića i Kranjčara “štiteći” ih dok javnost nije podignula glas.
A onda se skrio iza Stručne komisije i Izvršnog odbora. Slično je učinio i sada, pustio je svoje “ministre” da na nogometnoj “sjednici vlade” preporuče kako treba učiniti sve da Bilić potpiše ugovor. Za to je vrijeme Nane otišao u Hamburg, malo proćakulao s čelnicima HSV-a, da dokaže kako ima ponudu, kako zna što bi sa sobom nakon Eura.
Bilić je usporedno vodio bitku za sebe, za stožer u kojem je uvijek vidio Prosinečkog, ali i šire, za skaute, koji moraju biti plaćeni za svoj rad. Marković je tu uvijek bio tvrd, a baš je najbolji igrač koji je hodao ovim prostorima bio “kamen” o koji se spoticalo. A Dudek iz Čemehovca prije Glasgowa odlučio je biti Cinober, ljutit na Markovića, zapravo, kaznio je Bilića.
I doista je istina da se “cimeri iz '98.” nisu čuli deset dana, da je Žuti poslao poruku: “Dosta je da me uvijek netko cipelari.” Iako Markoviću “kobra viri iz džepa” i uvijek se oko novca moraju voditi ratovi, na kraju će “prezidente” morati otvoriti sef, stožer će dobiti svoj dio, a Prosinečki će biti u Bad Tattzmandoru jer je dobio zadovoljštinu iako novac ne očekuje niti mu treba.
A, nakon toga “diže sidro” i kreće u samostalnu karijeru. Do tada će Biliću šapnuti pokoji dobar savjet, kojih je na tom zajedničkom putu bilo i te kako puno. Tako Slaven na kraju izlazi iz “ringa s Markovićem” kao pobjednik, no nepotrebno pokazuje pretjeranu nervozu. U Glasgowu je napao Markovića i Srebrića za kašnjenje kockastih, no zapravo je želio samo malo “razbuditi atmosferu” jer ni u Čatežu ponedjeljkom nije imao sve igrače.
Progovorili smo o nervozi, a to sada izbornik koristi kao viagru. No, čovjek u rokerskoj majici ispod sakoa mora znati da je medijima zanimljivo s kim pije kavu, da će mu zaviriti u privatnost. Protiv novinara mu ne treba viagra, a jako se vara ako misli da ću žmiriti nad devijacijama. Ma koliko mi bio simpatičan.