Bill Gates: Martine, bravo! Čestitam ti!

Kako je bilo, Martine? Što si radio? Je li istina da si bio s Billom Gatesom? - prštala su pitanja u 8.a zabočke Osnovne škole Ksavera Šandora Gjalskog prvog dana makon povratka Martina Kotarskog iz Tokija. Jer, njihov je Martin napisao najbolji esej na svijetu! Esej “Joined by a Cookbook” najbolji je među 4711 eseja pisanih na engleskom jeziku pristiglih na međunarodno natjecanje Mirovne zaklade Goi i UNESCO-a.

I dok su svi u školi bili presretni, Martin se samo smješkao, odgovarao na pitanja i tako plaćao danak uspjehu.

Filmskom brzinom
- Bilo je super! Nismo imali baš previše vremena, ali stari dio grada, koji sam silno želio vidjeti, vidio sam i jako mi se svidjelo - kazao nam je i objasnio kako je sama službena svečanost dodjele nagrada tekla “filmskom” brzinom i s točnošću na sekundu.

- Prvo je govorio Bill Gates, a onda smo prozvani Valeria Diez iz Bolivije i ja. Ona je osvojila prvau nagradu u kategoriji mladih, a ja u kategoriji djece. Prvo sam ja čitao svoj rad, a onda ona, nakon čega sam primio diplomu i sišao s pozornice. Uslijedila je pauza i forum na kojem su postavljana pitanja Billu Gatesu na temu Nova filantropija za novu civilizaciju - objašnajvao je Martin. Ono čime se može pohvaliti jest da mu je čestitao sam Bill Gates.

- On mi je čestitao i govorio bravo, a njegov otac mi je rekao: Good work son! Primio nas je i hrvatski veleposlanik u Japanu dr. Drago Štambuk - ponosan je Martin, ali već ima i novih briga: - Sad moram izmisliti nešto još bolje, jer nakon ovog treba se ponovno dokazati - kaže.

Martin je dječak s mnogo hobija, a na prvom je mjestu nogomet, koji igra već šest godina, te sviranje. Završio je Osnovnu glazbenu školu za klavir, ali je i tamburaš - svira brač.

Da bi pisanjem na engleskom jeziku mogao osvojiti prvu nagradu na svijetu, engleski u školi uči od prvog razreda, a “višak” je pokupio gledajući filmove i surfajući po internetu. Ne izostavlja spomenuti učiteljicu Nataliju Jurišić, s kojom je i bio u Tokiju, a koja mu je osim u učenju engleskog pomagala i za prve vožnje avionom, koja je trajala punih 12 sati, ali i kod same, kako on kaže, “predstave”, odnosno svečane dodjele nagrade.

Govoreći o “Zabočkoj kuharici”, prodajom koje se skupio novac za “siromašnog prijatelja” i pomoć za siromašne, Martin ističe:

Moji prijatelji
- Kad je riječ o spomenutom prijatelju, esej može imati malo i fikcije, ali se mora baratati s istinitim činjenicama. Ima siromašnih ljudi u razredu, na hodniku škole i na ulici, a među njima su i moji prijatelji. Prijatelj iz eseja predstavlja sve njih, moje prijatelje.

Martin zna da će nakon osnovne škole u zabočku gimnaziju, ali još ne zna što će u životu raditi.

- Ne znam još kaj me točno zanima, nešto u vezi s pisanjem ima isto toliko šanse koliko i sve drugo, ali najviše me zanimaju informatika, tjelesni i matematika pa mislim da ću ipak završiti na nekom tehničkom fakultetu - iskren nam je kazao Martin Kotarski, genijalac iz Zaboka.