Hrvati su još jednom pokazali svoj izniman sportski talent, ali i karakter. Iako smo se zbog nekih sportskih poraza znali svrstavati među labilne nacije, tumačeći da je to kompleks malih nacija, kad se rezimira, ispostavlja se da smo po mentalnoj snazi velesila. Mi Hrvati jedini smo imali taj čudesni “problem” koji se i velikima rijetko ili nikad ne dogodi, da smo se morali snalaziti kako bismo istodobno mogli gledati europska polufinala dviju naših reprezentacija u Budimpešti i Stockholmu, a nama će se to i danas ponoviti jer se opet preklapaju utakmice za zlato i broncu.
Jedino se Španjolska može pohvaliti sličnim postignućem te nas u oba finala može, ali i ne mora nadmašiti, ali njih je za preko 42 milijuna više od nas. Što god se dogodilo, rukometaši i vaterpolisti već su pokazali sportsku veličinu i učinili nas ponosnima. U timskim sportovima, vidjeli smo, izrazito odlučuje i faktor sreće. Premda europske statistike govore da smo lošeg zdravlja, čini se da imamo jaka srca jer kako drugačije objasniti što smo bez težih posljedica izdržali onih zadnjih 15 sekundi u mitskom rukometnom polufinalu i euforiju koja je uslijedila. Nema toga fizičara koji bi nam bolje od rukometaša pokazao kako je 15 sekundi zapravo tako dugo razdoblje, u kojem se toliko toga može dogoditi i u kojem se mogu sabiti sve čari sportske igre. S ruba poraza do pobjede. Sagosenova greda za koji centimetar mogla je biti gol. Na kraju je naš Igor Karačić, nakon što je pokazao da i najveći i te kako znaju griješiti, pokazao i zašto je među najvećima.
Baš kako je i Michael Jordan jednom objasnio zašto je najveći košarkaš svih vremena: “Promašio sam više od 9000 šuteva u svojoj karijeri, izgubio 300 puta, 26 puta sam promašio kad su mi suigrači dali loptu za zadnji pobjednički šut. Stalno sam i nanovo griješio. I to je razlog zašto sam uspio.” I Karačić je u odlučujućim sekundama već u padu ometan od dvojice, uspio dati nemoguću asistenciju – tek koji centimetar od Sandera Sagosena, a opet dovoljno blizu Željki Musi da dohvati loptu i u bravuroznom okretu pogodi mrežu. Mostarci su ušutkali i one koji iz političkih razloga tumače da im treba oduzeti državljanstvo RH. Bilo bi lijepo zaokružiti taj sportski ep.
Ako je i od Jurasića, previše je! (Hrvati su još jednom pokazali svoj izniman sportski talent, ali i karakter. Iako smo se zbog nekih sportskih poraza znali svrstavati među labilne nacije, tumačeći da je to kompleks malih nacija, kad se rezimira, ispostavlja se da smo po mentalnoj snazi velesila. )