'Bio je momak na mistu, tip-top. Iz krasne je familije, bili su vrlo privrženi međusobno. Žao mi je tih ljudi'

Roditeljima dviju beba zakopanih u šumi pokraj kuće u Ljublju Kalničkom u Varaždinskoj županiji određen je istražni zatvor zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke i opasnosti od ponavljanja djela, na koji će njihov odvjetnik uložiti žalbu. Ispitat će se nekoliko svjedoka, među kojima bi trebali biti i članovi obitelji 34-godišnje majke i 38-godišnjeg oca, koji negiraju krivnju i tvrde da nisu pripadnici sekte, već da su živjeli po posebnim vjerskim pravilima.

Otac je zagovornik prirodnih metoda liječenja, bez upotrebe lijekova, pa će se istragom pokušati doznati jesu li djeca u dobi od oko godinu dana umrla zbog zanemarivanja. Zasad su osumnjičeni za kazneno djelo teške povrede djetetovih prava i zanemarivanje djece, za koje prijeti do 15 godina zatvora.

Otac se uključio u organizaciju koja nudi liječenje bolesti, uključujući i karcinome, biljnim pripravcima, postom, kupkama... Za prirodno liječenje nisu potrebne diplome, navode u toj organizaciji. Kako su djeca rođena kod kuće i nisu upisana u matične knjige, pitanje je kakva su zdravstvenu skrb dobivala, kao i četverogodišnja kćer koja im je nakon uhićenja oduzeta i stavljena pod nadzor Zavoda za socijalnu skrb. Jedno je dijete navodno umrlo lani, a drugo ove godine. Roditelji su ih zakopali u šumi, nekoliko stotina metara od kuće. Ne zna se tko je pozvao policiju koja ih je u Splitu, gdje su povremeno živjeli jer je 38-godišnjak odonud rodom, uhitila, dovezla u Varaždin i zatvorila.

U Splitu smo razgovarali s kolegama privedenog muškarca, uglavnom iz svijeta vaterpola kojim se u životu aktivno bavio. Opisuju ga kao iznimno pozitivnu osobu, dobrog sportaša, omiljenog mladića. Nitko za njega nema ni jednu ružnu riječ pa su šok i nevjerica zato još i veći.

– Poznajem ga od djetinjstva, kada je počeo trenirati vaterpolo u mlađim kategorijama. U to je vrijeme bio u zafrkanciji, nije mu se baš dalo dolaziti na treninge. Ali, negdje u 16. godini shvatio je da je dobar i stvarno je ozbiljno počeo raditi. Uhvatio se treninga, shvatio je da on to može i unovčiti i stvarno je bio profesionalac, od glave do pete. Branio je poslije za seniorsku ekipu, upisao je fakultet, mislim da ga je završio u roku. Ma što da vam kažem, momak "na mistu", tip-top. Iz krasne je familije, ima ih 4-5 braće i sestara, bili su vrlo privrženi međusobno. Brat mu je također trenirao u našem klubu, ali nije bio ni blizu tako dobar kao on. Poznajem mu i roditelje, visoko su obrazovani, otac mu je predavao na splitskom Sveučilištu. Obitelj "na svom mistu", nema im se što prigovoriti. Uvjeren sam da njegovi roditelji nisu znali za tu njegovu djecu koja su pronađena. Žao mi je strašno tih ljudi – govori nam jedan bivši djelatnik kluba.

Njegovi bivši kolege i prijatelji ne žele s imenima izlaziti u javnost, užasnuti su događajima s kojima je povezan čovjek o kojemu su mislili sve najbolje. – On je zadnji za kojega bih pomislio, od sve te djece i mladosti koja je prošla kroz klub, da je sposoban za ovako nešto – kaže nam naš sugovornik.

Kada je prekinuo sportsku karijeru, još je neko vrijeme ostao u klubu. Trenirao je golmane. Osim što je bio izvrstan sportaš, pjevao je u klapi i u crkvenom zboru. Nitko kod njega nije zapazio bilo kakav vjerski fanatizam, ni po čemu se nije moglo naslutiti da bi mogao na bilo koji način zastraniti. – Bio je zgodan, visok, popularan u društvu, osobito među curama – govore njegovi bivši suigrači. Međutim, kažu da je prije desetak godina jednostavno nestao. Otišao je bez pozdrava, a čuli su da se preselio u Varaždin. Svojim bivšim suigračima s kojima smo razgovarali javio se nakon nekoliko godina.

– Negdje prije nego što je počela korona poslao mi je poruku da se počeo baviti poljoprivredom, da ima svoj voćnjak i prodaje jabuke. Pitao me jesam li zainteresiran za domaće, ekološke, neprskane jabuke. Kažem ja da može. On mi odgovori da će mi se javiti kada dođe kamionom u Split. Sretnem jednog kolegu, kaže mi da se javio i njemu, isto zbog jabuka. Bilo nas je još koje je kontaktirao. Zafrkavali smo se: "Vidi ti njega, iša je u poljoprivrednike." Nikome od nas nije padalo na pamet da iza toga ima nešto ekstremno, da je u nekoj sekti, kao što se sada govori. Te jabuke koje je nudio nikad nije dovezao. U svakom slučaju, ja ga nisam vidio bar deset godina, a koliko znam, ni ostali – kaže njegov kolega.

– Nije mi jasno što mu se dogodilo. Ne mogu vjerovati da se od onakvog momka pretvorio u ovog čovjeka o kojemu čitam u medijima. Nikada kod njega nisam primijetio bilo kakvu vjersku ostrašćenost ili fanatizam. Nikad ništa. Nikakvih naznaka da je čudan, da će "puknut". Ja o njemu mogu reći samo sve najbolje. Zato sam toliko iznenađen. U šoku sam, kao i svi koji ga znaju. Normalan čovjek, sve da je i član vjerske sekte, zaštitit će svoju djecu. Čitam kako ga je žena odvukla u sektu. Ne mogu vjerovati da netko može toliko utjecati na čovjeka da se potpuno promijeni. Mislim da je bolestan, ništa drugo ne objašnjava ovo što se dogodilo – tvrdi njegov bivši prijatelj.

– Nije mi jasno kako ga sve ove godine nitko nije vidio, ako je dolazio i hodao po Splitu s bradom do pupka, obučen u halju? Pa netko bi ga prepoznao. Osim toga, kako je moguće da nitko nije znao da ta djeca postoje? Što se s njim dogodilo? – postavljaju njegovi prijatelji pitanja na koja još nema odgovora.