U godini kada se obilježava stoljeće od izbijanja Prvog svjetskog rata i koju će obilježiti različiti suvremeni događaji, Karlovac će se prisjetiti i Marije Vrbetić. Gimnazijska profesorica i publicistica rođena je prije stotinu godina, a 27. siječnja se navršila i deseta obljetnica smrti.
Za Dan otvorenih vrata na njezin su rad podsjetili i učenici karlovačke Gimnazije.
Uz bok Lopašiću
Svoj rodni grad je zadužila ne samo odgojem niza naraštaja, nego i publicističkim radom. Uporna istraživačica karlovačke povijesti iza sebe je ostavila mnoštvo djela bez kojih bi naša saznanja o povijesti Karlovca ostala vrlo manjkava. Maturirala je na karlovačkoj gimnaziji 1933. godine.
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je 1938. godine diplomirala germanistiku i psihologiju. U Gimnaziji je radila od 1939. do umirovljenja 1974 godine. Osim povijesnim temama, bavila se i metodikom nastave, pa je napisala i udžbenike povijesti za prvi razred gimnazije, koji je preveden na talijanski i makedonski, a koji je doživio 11 izdanja.
U suradnji s Mirkom Žeželjem napisala je i povijesnu čitanku za isti uzrast gimnazijalaca te čitav niz drugih pedagoških i metodičkih radova. Na 400. godišnjicu osnutka Karlovca objavila je kapitalno djelo “400 godina karlovačkog školstva”.
U suradnji s poznatom povjesničarkom Agnezom Szabo 1989. objavljuje djelo “Karlovac na razmeđu stoljeća” u kojem je iznimno stručno ‘seciran’ društveni, ekonomski i politički život našeg grada na prijelazu u 20. stoljeće. Bila je suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, različitih stručnih i popularnih časopisa i tiskovina, Trećeg programa Radio Zagreba...
U nekrologu je publicist Ivan Ott zabilježio da je M. Vrbetić – baveći se školstvom, tiskarstvom, novinstvom i kazalištem – ostavila opus koji stoji uz bok Radoslavu Lopašiću ili Rudolfu Strohalu. Njezini rukopisi se i danas čuvaju u Školskom muzeju u Zagrebu, te u Zavičajnom odjelu Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić.
– Ima tu nekoliko završenih radova i nešto osobne dokumentacije, ali i njezinih slika. Svašta ju je zanimalo i gdje god bi našla neki zanimljiv podatak o Karlovcu, pribilježila bi ga – kaže Rosana Mikulić iz Zavičajnog odjela.
Od rukopisne ostavštine izdvaja Karlovačke minijature, djelo koje bi trebalo izdati ove godine. Dio je zadnje generacije kojoj je Vrbetić bila razrednica.– Bila je oštra i zahtjevna, ali odličan profesor. I danas znam sve što nas je naučila – prisjeća se Mikulić.
I publicist Radovan Radovinović je bio učenik Marije Vrbetić.
Karlovac joj je dužnik
– To je bio privilegij. Osim što je bila vrlo širokog obrazovanja, svoje je učenike učila misliti. U vrijeme kada je Karlovac kao duhovno središte regije nazadovao, njezina djelatnost je spašavala ugled Karlovca kao grada s intelektualnim potencijalom.
Karlovac joj je ostao dužnikom i od njezinih nasljednika bi Grad trebao otkupiti kućicu na adresi Šimunićeva 5, gdje je živjela i pretvoriti ga u javni prostor dobro osmišljene kulturne namjene – smatra Radovinović.