Biografija Ive Josipovića: Skladatelj koji voli i nogomet

Pantovčak je od jučer dobio novog stanara. Stipu Mesića, koji je na Pantovčaku proveo punih deset godina, naslijedio je Ivo Josipović, sveučilišni profesor i skladatelj. Novi hrvatski predsjednik rođen je u Zagrebu 28. kolovoza 1957. godine.

Podrijetlo vuče iz Dalmacije, točnije Baške Vode, gdje mu je otac rođen i gdje i danas ima vikendicu u kojoj svako ljeto provodi dio godišnjeg odmora. Osnovnu i srednju školu te Pravni fakultet završio je u Zagrebu, a pet godina nakon završenog fakulteta magistrirao je na poslijediplomskome studiju kaznenopravnih znanosti. Devet godina kasnije, točnije 1994. godine, doktorirao je s temom “Pravo o uhićenju i pritvoru u kaznenome procesnom pravu”.

– Na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predajem kazneno procesno pravo, međunarodno kazneno pravo i prekršajno pravo. Član sam više domaćih i međunarodnih pravničkih i umjetničkih udruga. Objavio sam 85 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i inozemnim časopisima – kaže predsjednik Josipović, koji je zastupao Hrvatsku pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Surađivao je i na nekoliko međunarodnih projekata kao ekspert Vijeća Europe u valorizaciji zatvora u Ukrajini, Mongoliji i Azerbajdžanu. U Josipovićevu izbornom stožeru tijekom cijele kampanje bio je postavljen stol za stolni nogomet.

Strast novog predsjednika za tu vrst zabave traje još od mladenačkih dana. Studenti Pravnog fakulteta u Zagrebu, koje je prije više od dvadesetak godina profesor Ivo Josipović vodio na jedan seminar u Opatiju, u slobodno vrijeme tražili su priliku da u nekoj vještini nadmaše profesora. Htjeli su ga pobijediti kako bi, kada se vrate u Zagreb, mogli pričati kolegama da su ga “potukli do nogu”. U hotelu gdje su boravili bila je igraonica sa stolovima za stolni nogomet. Najvještiji studenti u toj vrsti zabave, od kojih su neki više vremena proveli igrajući stolni nogomet nego slušajući predavanja, samo su se pogledali i pitali: “Smijete li, profesore?” On je sa smiješkom prihvatio izazov i pobijedio ih bez primljenoga gola.

– Profesore, najbolje je da se o ovome ne priča, jer kada se to pročuje u Zagrebu nitko nam neće vjerovati da vam nismo namjerno pustili. Svi će misliti kako smo vam se ulagivali – govorili su mi poslije meča studenti. Ipak, otkrio sam im da sam u svome domu od srednjoškolskih dana imao stol za taj nogomet – priča Ivo Josipović. Nije novi predsjednik u stolnom nogometu samo pobjeđivao studente nego i svoje kolege pravnike. A najdraža pobjeda mu je nad Mladenom Bajićem, sadašnjim državnim tužiteljem.

Međutim, tako dobar nije u balotama koje zna zaigrati kada dođe Bašku Vodu, rodni kraj svojih roditelja. Dvije-tri partije balota zabaci s prijateljima iz djetinjstva i kolegama iz politike, a sve utakmice u tom sportu brzo završe jer ekipa protiv koje on igra nikada ne dopušta iznenađenje.
– Ponekad me prati početnička sreća, ali samo koji punat. Vjerojatno zbog toga što to rijetko igram, ali zato sam poslije balota na roštilju maestralan – kroza smijeh će dr. Ivo Josipović. Inače, svoju predsjedničku kampanju Josipović je započeo u Makarskoj igrajući sa svojim stranačkim kolegama balote. Međutim, nije se proslavio u toj partiji koju je izgubio od kolega koji su bolji balotaši od njega.

Vidjet ćemo na ljeto kada dođe kod njih u posjet, hoće li predsjedniku pustiti i jednu partiju. U Baškoj Vodi, gdje je Ivo kod svoje bake i djeda provodio svako ljeto kao školarac i student, susjedi i njegova najbliža rodbina sjetit će se njegove najveće plivačke nezgode koja je mogla završiti tragično. Tada je imao pet ili šest godina. S roditeljima je došao na plažu. S kolutom oko tijela otplivao je u “duboko” more i umalo se nije utopio.
- Ne znam kako sam se u vodi izvrnuo. Noge su mi bile u zraku, a glava u vodi. Nisam se mogao okrenuti, a kupači su me gledali u čudu, misleći da nešto izvodim, a ja sam se utapao. Otac je primijetio da me nema na površini, doplivao do mene i izvukao me na obalu. Nagrcao sam se mora, poplavio od vode i straha. Malo je nedostajalo da se ne utopim. Poslije toga naučio sam odlično plivati i nikada više u more nisam ušao s kolutom – kaže Josipović, koji i dalje ljetuje u Baškoj Vodi sa svojom obitelji.

– Odavno ne idem na plažu. Najbolje se odmaram čitajući knjige i slušajući glazbu, te družeći se s ljudima. Svako ljeto kada idem na odmor najviše mjesta u prtljazi zauzmu moje knjige i CD-i – dodaje. SDP-ov predsjednički kandidat bavi se s tri naoko nespojive djelatnosti – pravnom znanošću, glazbom i politikom. U pravu i glazbi vrhunski je stručnjak, njegovi najbolji prijatelji kažu da je ova predsjednička kampanja najbolja prilika da pokaže kako nije samo doktor za pravo i glazbu nego i za politiku. Josipović je vrstan skladatelj, a prije je predavao i na Muzičkoj akademiji i vodio Muzički biennale.

Da nije odabrao glazbu, možda bi u vrhu napada NK Trnja zabijao golove jer se lopta od njega često odbijala u gol

Josipović je, kako kaže, bio slab košarkaš, ali pozvan je da se pridruži ondašnjim nadama zagrebačke Lokomotive.

U klubu s Cerinom
– Netko iz ondašnje Lokomotive gledao je kako smo u školi igrali košarku. Nisam se posebno isticao, zapravo bio sam izrazito loš košarkaš. Ali toga sam dana nekoliko puta, i sam ne znajući kako, pogađao koš s velike udaljenosti. Pozvali su me u Lokomotivu i nakon prvog treninga trener mi je prišao i rekao: Sinko, ima i drugih sportova, košarka nije za tebe! – kaže Ivo Josipović, koji je poslije trebao postati nogometaš NK Trnja. Da nije birao između glazbe i nogometa, možda bi sa Snješkom Cerinom u vrhu napada NK Trnja zabijao golove. Nekadašnji Dinamov golgeter karijeru je započeo u klubu kojemu je pristupio i Ivo Josipović, ali je već nakon nekoliko treninga odustao od nogometa jer su treninzi bili kada i nastava u Muzičkoj školi.

– Bio sam golgeter. Ne znam kako, ali lopta se od mene često odbijala u gol – smiješeći se kaže Ivo.

– Govorili su mi da s lakoćom dajem golove. Zbog toga su me primili u NK Trnje. Volio sam nogomet, ali i glazbu. Preda mnom je bio izbor – jedno ili drugo. Izabrao sam glazbu – kaže Josipović.

U braku je s Tatjanom Josipović, koja je sveučilišna profesorica na Pravnom fakultetu. Ljubavna priča Ive i Tatjane Josipović započela je sredinom osamdesetih godina na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Oni su u skladnom braku već dvadeset godina te imaju 18-godišnju kćer, Lanu. Bili su asistenti na fakultetu i upoznali su se na jednom od brojnih službenih sastanka. Kada se Tatjana zaposlila kao asistent na katedri za građansko pravo, Ivo je već dugo radio kao asistent na tom fakultetu.

– Iako je Tatjana bila studentica prava dok sam ja na tom fakultetu radio kao asistent, upoznali smo se tek kada je i ona postala asistentica. Skupa smo bili na brojnim sastancima i sjednicama Vijeća i tako smo se i službeno upoznali. Neko vrijeme gledali smo se i osmjehivali jedno drugome, onda sam ja prešao u inicijativu i pozvao je na izlazak. Kasnije sve znate – otkrio je Ivo Josipović. Tek kada su se počeli zabavljati, Ivo je od Tatjane i njihove vjenčane kume Renate Popović, koja je studirala s njegovom suprugom, doznao koliko je “strog” bio kao asistent. Prepričale su mu zgodu s pismenog ispita. Naime, kružila je priča da je Ivo tada svoju suprugu, vjenčanu kumu i još neke njihove prijateljice zbog prepisivanja izbacio s ispita.

Planula ljubav
– Ja se toga nisam sjećao, ali njima je taj događaj ostao urezan u pamćenje. Znao sam da je bila odlična studentica. Tada se nismo poznavali niti je itko od nas slutio da će se između nas rasplamsati ljubav. Tatjana mi je rekla kao sam im, vidjevši da ona nekome pomaže u rješavanju testa, pet minuta prije kraja ispita uzeo testove. Sjećam se da je na usmenom ispitu dobila peticu, ali nije polagala kod mene nego kod profesora koji je vodio katedru – prisjeća se Ivo Josipović i napominje: –

Nas dvoje se odlično slažemo i upotpunjujemo. Uvijek smo imali puno razumijevanja jedno za drugo.