Birokratsko rastezanje dugo 25 godina: Zašto Žinić 2006. nije dobio kuću?

Oko slučaja sisačko-moslavačkog župana Ive Žinića stvorena je takva medijsko-politička atmosfera da je vrlo nepopularno reći bilo što u njegovu korist. Sto kuna najamnine u državnoj kući koju više ne plaća, a uz to ima još tri kuće, zbrljana imovinska kartica, uza sve to i sin mu je “pocrvenio” s kućom koja je bila ruševna i prije potresa, što tu više treba nego nakon 25 godina amorala župana u 61. godini istjerati iz njegova doma. Istine radi, kao što su neki mudri rekli, prije suda treba utvrditi sve činjenice. Držimo kako je ova naša analiza doprinos tomu. Premda, upravo objavljeno otkriće 24sata o tomu da Žinić vodi i spor s Ministarstvom hrvatskih branitelja oko državnog stana od 80 metara četvornih u zagrebačkom Borovju, županov "stambeni slučaj" dodatno, možda i presudno moralno opterećuje iako sve okolnosti tog slučaja još nisu otkrivene. 

1. Je li nezakonito i/ili amoralno što župan Žinić i njegova obitelj od 1995. žive u kući koja je sada u državnom vlasništvu i je li bio povlašten jer je najam kuće do 2008. plaćao 100 kuna mjesečno, a nakon toga ništa?
Država je 1995. nakon Oluje donijela Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom “u cilju njene zaštite te osiguranja potraživanja vjerovnika”, kojim je omogućeno tu imovinu privremeno dati na korištenje prognanicima i izbjeglicama, povratnicima, braniteljima i građanima koji obavljaju djelatnosti nužne za sigurnost, obnovu i razvoj okupiranih područja.
Potom je država nizom mjera poticala naseljavanje na tim područjima radi demografskog i gospodarskog napretka te ravnomjernijeg razvoja svih područja RH. U Zakonu o područjima posebne državne skrbi iz 1996. stoga je osobito potican povratak stručnjaka, ali i hrvatskih državljana bez zaposlenja ili riješenog stambenog pitanja, obitelji s više djece, iseljenih Hrvata i prognanika iz susjedstva. Žinić je plaćao zaštićenu najamninu kuće propisanu Zakonom o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, koja je iznosila 1 kunu mjesečno. Tada je prvorazredni državni interes bio da svi kojima je to omogućeno prihvate ono što se danas u županovu slučaju smatra povlasticom. Ivo Žinić bio je dragovoljac dok se njegova obitelj kao i tisuće drugih tijekom rata nosila s prognaničkim mukama.

Nakon Oluje, Žinić u 36. godini donosi odluku da će ostati živjeti na području u čijem je oslobađanju sudjelovao, i tada mu država na korištenje daje kuću u Glini. Nepravedno je iz današnje perspektive tu njegovu općedruštveno korisnu odluku svoditi na čin koristoljublja. Promatrano posve hladno, pravnički, bio je to pravni posao u obostranom interesu, države i Ive Žinića, na isti način sklopljen s još tisućama obitelji ne samo na Banovini. Premijerka Jadranka Kosor je 2011. objavila da Hrvatska vodi vrlo aktivnu politiku poticanja povratka svih izbjeglih i prognanih građana te je iznijela podatak da je na zbrinjavanje prognanika i izbjeglica iz državnog proračuna izdvojeno više od pet milijardi eura. Odnosno, da je temeljem Zakona o područjima posebne državne skrbi stambeno zbrinuto ukupno 35.320 obitelji, najviše njih, više od 6100, davanjem u najam obiteljskih kuća te gotovo 12.600 davanjem u najam stana u državnom vlasništvu. Zakon o područjima posebne državne skrbi predvidio je davanje na korištenje stana, kuće ili poljoprivrednog kućanstva s pripadajućim zemljištem, a nakon 10 godina neprekidnog prebivanja naseljenika u stanu ili obiteljskoj kući u području posebne državne skrbi postaje njihovo vlasništvo”.

GALERIJA Glina: Kuće u vlasništvu obitelji Žinić

2. pitanje svih pitanja jest zašto Žinić nakon 10 godina korištenja kuće na području posebne državne skrbi nije postao njezin vlasnik, kako mu je RH, zakonski se obvezujući, to obećala 1996.?
Prepreka tomu bila je odluka Ustavnog suda od 25. rujna 1997. kojom su ukinute pojedine ustavnopravno sporne odredbe Zakona iz 1995. i 1996. na temelju kojeg je država privremeno preuzela upravljanje napuštenom imovinom na okupiranom području i dala je na korištenje. Ustavni je sud ukinuo samo pojedine odredbe koje su zadirale u pravo vlasništva na imovini uglavnom srpskog stanovništva koje je otišlo s okupiranih područja. Stoga je država idućih godina te nekretnine od njih otkupljivala. Tako su novinari 24 sata našli vlasnicu kuće čija je obitelj nakon izbjeglištva odlučila ostati u Novom Sadu, a za kuću u kojoj Žinić živi od države su 1999. dobili 80.000 DEM. Nakon isteka 10-godišnjeg korištenja kuće Žinić je nije dobio kako mu je prvotno obećano, već je 21. prosinca 2006. donesena Uredba o darovanju stanova i kuća u vlasništvu Republike Hrvatske na područjima posebne državne skrbi hrvatskim braniteljima te članovima obitelji poginulih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Potpisala ju je tadašnja potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor.

U članku 1. navodi se: “Stanovi i kuće u vlasništvu Republike Hrvatske koji se nalaze na područjima posebne državne skrbi daruju se u vlasništvo hrvatskim braniteljima te članovima obitelji poginulih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koji su na dan 1. kolovoza 2005. godine koristili i prebivali u tim stanovima i kućama.” Žinić je ovih dana svjedočio kako je prije 15 godina kao branitelj podnio zahtjev za darovanje kuće. Je li povlašten zato što mu kao branitelju 15 godina nije odgovoreno na taj zahtjev? Za sve to vrijeme mijenjala su se nadležna ministarstva, agencije, uredi, 2008. nakon niza izmjena donesen je novi Zakon o područjima posebne državne skrbi koji je također sadržavao “poticajne mjere za demografsku obnovu područja posebne državne skrbi”, a što se tiče stambenog zbrinjavanja, predviđao je šest različitih mjera pa, među ostalim, i darovanje obiteljske kuće ili stana u državnom vlasništvu.

3. Ima li Ivo Žinić kao branitelj pravo da mu država daruje kuću na potpomognutom području?
Žinić je sam rekao da zbog suvlasništva na trećini kuće u Marinbrodu vjerojatno to pravo više nema. Država je 2018. donijela novi zakon, sada nazvan Zakon o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, u čijim se prijelaznim odredbama navodi da će se postupci po zahtjevima za darovanje koji nisu okončani dovršiti prema odredbama od 27. do 33. poglavlja “darovanje i kupoprodaja stambene jedinice u državnom vlasništvu” iz tog novog zakona. Prema članku 27., pravo na darovanje stambene jedinice u državnom vlasništvu može ostvariti pod točkom 1. hrvatski branitelj uz uvjet da koristi i prebiva u stambenoj jedinici u državnom vlasništvu te da je evidentiran kao korisnik kod Središnjeg državnog ureda. Ne uvjetuje se da ne smije imati drugu nekretninu. Točka 2. odnosi se na pripadnike HVO-a, a u točki 3. navodi se “korisnik koji je dobio na korištenje stan u državnom vlasništvu na temelju propisa o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju, uz uvjet da se njime koristi i u njemu prebiva najmanje deset godina od donošenja rješenja “te nema u vlasništvu drugu useljivu stambenu jedinicu” u RH. U sljedećoj odredbi navodi se kako se činjenice o (su)vlasništvu druge useljive stambene jedinice utvrđuju “u vrijeme podnošenja zahtjeva za darovanje”.

U svakom slučaju, s obzirom na to da se već 25 godina rješava imovinskopravni status Žinićeva doma, nepravedno je da se nakon 25 godina njemu oduzme dom samo zato što je proteklih godina naslijedio trećinu useljive roditeljske kuće koju koriste otac i brat. Treću kuću, neuseljivu, naslijedila je Žinićeva supruga, a sin je kupio ruševnu kuću. Stoga se pretjeruje kad se govori kako župan ima četiri kuće. Punoljetni sin, dogradonačelnik Gline, više nije i ne može biti Žinićev javni problem. Uostalom, da je Žinić prije 15 godina dobio kuću od države, i da je nakon toga naslijedio pet kuća, darovana kuća ne bi mu se mogla oduzeti niti bi netko tvrdio da je nemoralno što je naknadno naslijedio toliko imovine. Žinića je nakon 25 godina birokratskog rastezanja njegova slučaja nakon što su njega i njemu slične namamili da žive tamo gdje mnogi ni uz bogatu nagradu ne bi htjeli 1995., zapravo država dovela u amoralne okolnosti i na prag oduzimanja doma.

4. Je li župan Žinić u sukobu interesa zato što upravno tijelo njegove županije sada treba donijeti odluku ima li on uvjeta da mu kuća bude darovana?
To nije posljedica neke županove odluke, već izmjena zakona. Ključno je da on ni na koji način ne bude uključen u proces odlučivanja u svome predmetu. Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa morat će objasniti zašto je ispustio navesti trećinu kuće u Marinbrodu.