Ničega nema. Sve su pojeli, izgovara prodavačica u trgovačkom centru u Velikoj Kladuši među čijim policama proviruju glave tamnoputih muškaraca.
Skupina prije njih koja je bila u ovome, graničnom prijelazu s Hrvatskom najbližemu dućanu, razgrabila je netom prispio kruh i pecivo pa sada traži što će jesti. Ovoga petka bila je treća noć koju su proveli na otvorenome, u improviziranom i na brzinu sklepanom šatorskom naselju ispred graničnoga prijelaza Maljevac.
Migranti na GP Maljevac
Strahuju za djecu
Život u Velikoj Kladuši, naslonjenoj na hrvatsku granicu, nedaleko od koje danima kampira dvjestotinjak promrzlih ljudi za koje nitko ne nudi rješenje kamo s njima, zapravo je stao. Policija je ispred na cesti izniklog naselja postavila ogradu iza koje bdije deset dobro opremljenih specijalaca iz BiH. Nekoliko koraka dalje ograda je s hrvatske strane granice iza koje su specijalci našega MUP-a. Između te dvije ograde trčkarala su i komadom gume igrala se nasmijana djeca iz šatora...
– Samo želimo proći dalje, a nemamo mogućnosti i zato moramo ostati ovdje – došavši u pratnji policajca pred kamere novinarskih ekipa kazao je Majid iz Irana.
Govorio je on o tome kako je hladno pa strahuju za djecu, kako se trude svijetu pokazati da su miroljubivi, da nemaju vode i hrane, ali i upozorio da među njima ima krijumčara ljudi, da oni dolaze tijekom noći i stoga nisu sigurni nigdje, pa ni u kampu:
– Traže od nas puno novca, i po tisuću eura, ali mi novca nemamo – rekao je prije nego što se vratio u šatorsko naselje.
Na inače četrdesetak minuta vožnje od Velike Kladuše udaljenome malograničnom prijelazu pokraj hrvatske Bogovolje – koji je zbog situacije na Maljevcu otvoren za međunarodni promet, ali samo za osobna vozila – satima se čeka na ulazak u BiH, no osim na Facebooku gdje poruke ostavljaju ljutiti putnici, o tome službenih informacija nigdje nema. U kilometarskoj koloni na tom se prijelazu čekalo ovog petka, dana kada i inače zaposleni “Slovenci” odlaze na vikend svojim kućama u BiH. Jednom je “genijalcu” to čekanje dozlogrdilo pa je izišao iz kolone u rikverc i uskom cestom krenuo tako zaobilaziti, usporivši na minimum nas koji smo izlazili iz Bosne. Policije koja bi taj cirkus vidjela i kaznila nije bilo nigdje.
Transport roba prema Velikoj Kladuši u potpunom je kolapsu – granični prijelaz u Izačiću pokraj Bihaća za kamionski je promet preopterećen, tu vozači kamiona satima čekaju zbog “tehničkih razloga”, a na sjeveru najbliži prijelaz Dvor na Uni – Bosanski Novi već je dugo zatvoren zbog radova. Zbog nemoguće situacije u kojoj se nalaze, a koja ih, potraje li, lako može sunovratiti u bankrot, danas će u Velikoj Kladuši prosvjedovati poduzetnici, mahom vlasnici desetaka trgovačkih centara i osobito sada trgovaca automobilskim gumama i vulkanizera. Jer, njihovi su objekti, koje najčešće vikendom pohode deseci tisuća Hrvata, sada zamalo prazni, ako u njima nisu migranti koji dođu kupiti nešto hrane i ugrijati se, poput beskućnika i umirovljenika u nas.
I s hrvatske strane štete su neprocjenjive. A najvidljivije su posljedice iscrpljivanje granične i temeljne policije, sigurnosnih službi...
Porast kriminala
Dok god su migranti na stotinjak metara od granice, na pristupnoj cesti koja vodi do nje, hrvatska policija neće otvoriti prijelaz na Maljevcu jer ne može jamčiti sigurnost putnika. S druge strane, policija BiH sada nema ovlasti maknuti migrante s granice i tako omogućiti da se prijelaz otvori. Mogla bi to odmah učiniti kad bi migrantima lokalne i državne vlasti osigurale odgovarajući smještaj. A to si, za razliku od Bihaća, općina na čijemu je čelu Fikret Abdić Babo, nikako ne želi bez sudioništva i odgovornosti države natovariti na leđa.
Općinsko vijeće Babine Velike Kladuše odavna pita tko je u vlasti BiH ilegalno odlučio da se migranti smjeste u Veliku Kladušu, traži i plan zbrinjavanja migranata, s rokovima i obvezama svih sudionika u procesu. Lokacija u prigradskoj Trnovi, livada uza samu hrvatsku granicu, bila je ljetno boravište migranata, koje je danas u blatu. Ponajviše je poslužila kao odskočna daska onima koji su odatle, neki i više puta, kretali u pokušaj ulaska u Hrvatsku, na putu prema Zapadu.
– Očekivala Bosna lovu od Europe za migrante, al’ na kraju para nema, a ljudi su tu. Sad je još sve dobro, al’ što će bit’ kad narod potpuno izgubi strpljenje? K’o da su svi zaboravili da je tu u ratu i brat dig’o ruku na brata... Moglo bi bit’ gadnog belaja – promišljaju Kladušani.
Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić priznao je u četvrtak otvoreno da se u BiH, nakon izbora i neuhodanih tijela vlasti, ali i otprije, o migrantima nitko ne brine osim policije i službi sigurnosti te humanitarnih organizacija te da ni te službe nemaju sredstva ni ljudstva da izađu nakraj s migrantskom krizom. Znajući da migrantima i BiH i Hrvatska znače samo usputne stanice prema razvijenim zemljama EU, BiH radi samo ono što mora i ono što će netko platiti, poput EU i UN-ovih organizacija za migrante. A sve su prilike da će upravo BiH svoje dodvoravanje njima najskuplje platiti. Jer živjeti uz migrante i s njima nije lako, ponestaje im i novca i strpljenja pa su krenuli i u kriminal, dogodilo se i ubojstvo, svakodnevni su obračuni, krađe na ulicama i po kućama, u trgovinama, evidentirana su i silovanja, kradu aute, napadaju školarce i otimaju im mobitele i novac... Eto, dok su prosvjedovali na GP-u Maljevac, izbila je tučnjava jer je jedan migrant drugomu ukrao novac i mobitel. Pokazujući ulubljeni branik svojeg automobila u Bihaću, čovjek nam govori da je njime namjerno udario izbjeglicu jer su njih dvojica po gradu lovila njegova sina tinejdžera da mu otmu mobitel:
– Mali doš’o do mene, izgovorio mi što je bilo, ja u kola pa za njima. Jednog sam dekn’o pa skrio kola. Sve mi diraj, al’ dijete bogami nećeš. Zbog takvih se stvara kriva slika o izbjeglicama jer nisu oni svi isti, više je dobrih nego loših ljudi – kaže ovaj Bišćanin u čijem se gradu zbrinjava migrante, a u te objekte nitko drugi ne može ući jer se štiti njihova privatnost, no migranti mogu ići posvuda i raditi što hoće.
Ispred derutnoga đačkog doma u kojemu su smješteni migranti, u bihaćkome naselju Borićima, podignuto je divlje šatorsko naselje, loži se vatra, park je zatrpan smećem, a policija nikakvih ovlasti nema pa su i nas i njih s toga prostora otpravili – zaštitari. Kažu da rade po naputku međunarodne organizacije IOM koja bh. vlastima pomaže u zbrinjavaju migranata i koja je omogućila da se dio izbjeglica preseli u novi prihvatni centar u Bihaću, u pogon nekadašnje tvornice Bira.
– Nismo mi narod iste kulture. Treb’o je naš kanton ući zajedno s Hrvatskom u EU. Uvijek smo gravitirali Hrvatskoj, Sarajevo za nas i nije briga – govore za posjeta rodnom Bihaću Mira i Salih Topić, umirovljenici s njemačkom adresom.
Želja im je bila otputovati i do Sarajeva, ali odustali su jer ne znaju kako bi natrag jer su sve linije prema granici “zaposjeli” migranti i za domaće nema mjesta.
– Dodvoravali se lokalni međunarodnima i sad smo tu gdje jesmo. Mi smo ljudi strpljivi, dat ćemo i koru kruha, nismo protiv izbjeglica, al’ treba naći rješenje – kaže Mersad Zirić, umirovljeni policajac iz Bihaća.
Topići uspoređuju praksu Njemačke s onom u BiH pa naglašavaju da migranti u Njemačkoj ne smiju iz naselja odlaziti kako ih volja, već s njima u grupi obvezno bude socijalni radnik, što ovdje nikako nije slučaj.
Isprva im je bilo grozno vidjeti kako ih se u drugim zemljama odvaja izvan gradova i ograđuje, sad smatraju da bi to bilo jedino rješenje:
Slovenci očekuju val
– Kad oluja krene, bit će kasno – kažu. A ovotjedni primjer samo jedne lažne vijesti i akcije jednoga čovjeka ili skupine, kada je među migrantima prohujala vijest kako će im Hrvatska otvoriti granice na putu prema Zapadu, zapravo je pokazala tanku nit koja nas dijeli od kaosa. Mnogi su događaji zapravo isprovocirani trgovinom ljudima. Umreženi “trgovci” potiču i izazivaju nerede i prosvjede, koncentriraju sigurnosne službe i policiju na njih, a za to vrijeme pojačavaju švercanje migrantima na najslabijim točkama.
Da tih točaka nema, ne bismo se sada pitali gdje je više od 15.000 od 20 i nekoliko tisuća migranata koji su ušli u BiH pa su evidentirani i gdje su oni koji nisu evidentirani. U BiH ih je stalno oko 4000 ili 5000, jedni dolaze, drugi odlaze. Matematika je jednostavna: samo kroz Hrvatsku svi su oni mogli proći dalje. A u ovdašnjim izvješćima ih nema.
Do 30. rujna 2018. policijski službenici na području Republike Slovenije uhvatili su 6667 ilegalnih migranata. Razlika između broja onih koji su otišli iz BiH i broja onih koji su otkriveni u Sloveniji prevelika je da bi bila stvarna. Postoji li nešto što uglavnom umreženi migranti znaju, a mi ne, pa se shodno tomu ponašaju? Možda neki plan tihe prešutne migracije, polupropusnosti schengenske granice? Prema pisanju slovenske televizije NOVA24TV, čini se da vlada zatišje pred buru. Tamošnji je vladin ured za skrb i integraciju migranata objavio podatke o dodjeli ugovora o javnoj nabavi za kupnju i opskrbu odjećom, obućom, higijenskim potrepštinama, jastucima i posteljinama, vrijednoj više od milijun eura. Za koga? Odabrane tvrtke trebaju uskoro isporučiti 232.700 paketa posteljine za jednokratnu uporabu, po 10 tisuća muških i hlača za žene, 2000 dječjih hlača, 11.990 pari čarapa, 5000 majica, 179.000 šampona i gelova, 179 tisuća četkica i pasta za zube, 3000 komada ženskih uložaka, 6000 pari sportske obuće i tisuću jastuka. Događa se to istodobno s uvjeravanjem hrvatskih političara da je granica sigurna i da ilegalci njome neće proći.
Žalite se rahmetli Aliji, on vas ostavi Turcima u amanet