Otvoren, polemičan i istinoljubiv, gospićkosenjski biskup mons. Mile Bogović, nije mnogo dvojio oko odgovora patrijarhu SPC Irineju, nakon njegove objave pisama papi Franji i izjave da je SPC zaustavio Stepinčevu kanonizaciju. Mons. Bogović napisao je predgovor za knjigu Jurja Batelje "Rivellijeva zavjera laži – blaženi Alojzije Stepinac i Srpska pravoslavna Crkva", u više je navrata na studijskim skupovima sa srpskim povjesničarima i na pregovorima s članovima srpske hijerarhije, pa je dobro upućen u ovu temu.
Kako gledate na najnovije vijesti o zaustavljanju postupka proglašenja Stepinca svetim?
Razumljiva je naša zabrinutost i neka nam se ne zamjeri ako u svemu tome pokazujemo poseban oprez i suzdržanost. Tko se opekao puše i na hladno. Stepinac nije za nas samo velika povijesna ličnost, nego i naš vjerski i nacionalni simbol. Svaki koji dira u takve simbole ne treba se čuditi reakciji naroda i njegovoj osjetljivosti.
Kakav je simbol Stepinac?
On nije simbolmit poput Marka Kraljevića ili, u nekom smislu, Nikole Šubića Zrinskog. On je čovjek i svećenik koji je pred našim očima hodao, radio i govorio, čije riječi i danas odzvanjaju u mnogim ušima i čija su djela i danas u mnogim očima. On se svojim životom nametnuo našoj Crkvi i hrvatskom narodu kao veličina i takav će ostati. O njegovim vrlinama pričale su majke u kolijevci svojoj djeci. O njemu je i Crkva rekla svoj sud preko pape Ivana Pavla II., a i prijašnji pape imali visoko mišljenje o njemu. Mnogo je propatio upravo zbog svoje vjernosti Svetoj Stolici.Crkva u Hrvata spremna je o njegovim vrlinama i o njegovoj veličini svjedočiti i riječima i šutnjom, ako zatreba, ali se neće od njega odijeliti, niti ikada prihvati onu sliku o njemu koju su stvorili protivnici našega naroda i njegove vjere.
Hoće li biti uskoro proglašen svetim?
Nije toliko bitno hoće li on biti danas ili sutra proglašen svetim, ali nam je bitno da se u ovo vrijeme slobode i demokracije ne nameće ponovno lažna ona slika o Stepincu. Dakako, upravo zato jer smo svjesni njegove veličine, zahvaljujemo Svetoj Stolici da nam je dala priliku da preko mješovitog povjerenstva svjedočimo na međunarodnoj i međucrkvenoj razini o veličini bl. Alojzija Stepinca.
Tko je u komisiji?
Sada smo doznali da mješovita komisija nije sastavljana od pravoslavne/srpske katoličke/hrvatske strane, nego od pravoslavne i katoličke. Ne znamo u kojem dijelu sudjeluje hrvatska strana. Bila bi velika greška ako se u formiranju komisije zanemari ta hrvatska strana.
Patrijarh kaže da je papu suočio s činjenicama, a apostolski nuncij u Hrvatskoj kaže da će mješovito povjerenstvo obaviti samo „riletturu“ (ponovno čitanje) onoga što je Kongregacija zasvete utvrdila?
Iz dostupnih informacija, stekao sam dojam da se SPC ne bi zadovoljila „riletturom“ onoga što je Kongregacija pripremila. Oni inzistiraju da se obnovi slika grješnika, makar ne i zločinca, kako ga je proglasilo komunističko sudište.
Nije li neobično da se uopće konzultira druga Crkva?
Već je rečeno da je neviđeno u crkvenoj praksi da jedna Crkva postavlja kriterije drugoj Crkvi o proglašenju svetima. Bilo bi to razumljivo kada bi se proglašavalo nekoga svecem za obje Crkve. Neke ne možemo ni zamisliti da su prihvaćeni od dvije Crkve. Uzmimo sv. Jozafata kojega su ubili pravoslavci zbog vjernosti Katoličkoj Crkvi. Je li trebalo tražiti pristanak i protivne strane? Reći će netko da su danas druga vremena. No, nije dovoljno znati kako učiniti prvi korak; potrebno je ići do cilja. No, i pored toga, ako inicijativa da pravoslavna Crkva treba dati suglasnost za proglašenje katoličkog sveca vodi prema općem dobru i jedinstvu Crkava, treba za to prihvatiti i odgovarajuću žrtvu. No, u svakom slučaju mješovita komisija može dati dobre rezultate samo ako se krene od provjerenih činjenica, a ne od mitova i ideologija. Ako pak SPC doista misli da sliku koju je o Stepincu stekla Kongregacija za svete treba zamijeniti onom koju je o njemu stvorila lažna propaganda, onda to nije put prema stvaranju „izbalansiranog historijskog suda“ nego su to uspješne predradnje da se obezvrijedi rad bilo kakvog stručnog povjerenstva. Ako SPC inzistira na pravu da je potrebna njezina suglasnost za proglašenje svetim jednog katolika, bilo bi dobro da pokaže primjer kada je za proglašenje nekoga svoga svetitelja pitala prethodnu suglasnost Katoličke Crkve.
Kako gledate na patrijarhove riječi da je unatoč progonima Srba, Židova i Roma Stepinac šutio i ništa nije učinio?
Tako zvuči patrijarhov sud kako je objavljen u novinama. Želim vjerovati da su novine zaoštrile stav i više nego što je patrijarh želio. Po onome što čitam, to je korak natrag. Naši komunistički povjesničari sada govore da Stepinac nije bio dovoljno glasan. Nije dobro da patrijarhovi subesjednici šute o svjedočanstvu Stepinčeve glasnosti o tim temama. Svjedočanstva su danas svima dostupna. Brojni izvori su objavljeni. Nećemo valjda i ovdje primijeniti onu izreku: ako činjenice govore drukčije, to gore po njih!
Piše se i da odgađanje Stepinčeva proglašenja nije na vrijeme javljeno HBK, da ta informacija da nije proslijeđena ni biskupima, a kamo li široj javnosti i kao da se krivca traži u Crkvi u Hrvata?
Ne mogu suditi o onome što ne znam. Neke informacije mogu biti za uži krug i ne šire se dalje. Ne znam koliko je uputno da do pisama koje je patrijarh uputio papi prije dođu mediji nego naša HBK. No, nije na meni da određujem kada će patrijarh dati u javnost korespondenciju s papom. Može biti da je i tu po srijedi neki interni dogovor. Svakako razgovor još nije dovršen i mjerodavan će biti zaključak do kojega se dođe, tj. ako se dođe. Prethodni koraci trebaju služiti tome da zaključak bude bolji, a ne da se javnost njima zabavlja.
Što mislite kako će to završiti?
Mislim da je inicijativa Svetog Oca o osnivanju mješovite komisije dobra, a koje će rezultate polučiti, ovisi o mnogo čimbenika od kojih sam neke već spomenuo. Dobro znamo da su među onima koji su Isusa pratili bili neki koji su vrebali da ga uhvate u riječi. Njima bi bilo drago da on reče ili učini nešto loše. To su preteče naših udbaša. Oni su Isusa već unaprijed osudili prema onoj: okrivljeni je već osuđen, a ostaje nam samo još proces. Takvima su dobro došli i lažni svjedoci. U slučaju Stepinca, nećemo zacijelo izliječiti ni onemogućiti onaj duh koji je usmjeren na traženje Stepinčevih pogrešaka, koji ih traži i izmišlja jer su mu potrebne. Možemo pomoći svima onima koji su otvoreni za istinu, ali im je ona bila prekrivena debelim naslagama laži i manipulacija. Većina srpskog naroda pripada toj skupini. To nipošto na znači da unaprijed stojimo na stanovištu da je Stepinac radio samo pravo, da nije ni u čemu pogriješio. U čemu je pogriješio, za to treba navesti stvarne činjenice, a ne one izmišljene i iskonstruirane koje je lažna propaganda o njemu širila.
Tvrdi se da je Vatikan radi nekih svojih „viših“ ciljeva spreman žrtvovati Hrvate?
Čuo sam i takvih govora, ali nisam zbog toga previše zabrinut ukoliko se radi o tome da sjednemo i razgovaramo pred licem javnosti i svijeta o Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj i o ulozi koju je u njemu imao Stepinac. Takve prilike možemo samo poželjeti, a ne izbjegavati ih, ili se tužiti ako nas netko pozove da na njima sudjelujemo. Čak ako se od nas traži žrtva. Pa tko treba znati osmisliti žrtvu bolje nego kršćanin! Zašto smo gradili Crkvu hrvatskih mučenika? Ne zato da pamtimo neprijatelje koji su naš narod mučili, nego da pamtimo žrtve koje su podnesene. Poruka kršćanstva je poruka vrijednosti žrtve, pogotovo one nevine. Krist je prikazao svoju žrtvu za sve. Na toj vjeri u vrijednost i smisao žrtve rasla je i Stepinčeva veličina. Žrtve i za svoje neprijatelje. Mi i ne ulazimo u slučaju Stepinac s nadom da ćemo poraziti neprijatelja, nego da će pobijediti istina, a poražena da će biti laž. Imamo pak dosta slučajeva kada je pobijedila laž. Ali privremeno. To pokazuje ne samo Kristova žrtva nego i ona Stepinčeva.
Zar vam se ne čini, kao povjesničaru, da je u prigovorima Stepincu težište na njegovom odnosu prema NDH?
Jedni idu tako daleko kao da je ona plod negativnog utjecaja klera, dok je drugi smatraju zlom i svaki se je oprljao tko se povezivao s njome... Čini se da je to bit problema. Ta država ima svojih krimena, ali za neke je svaka hrvatska država krimen. O toj kriminalizaciji pojma hrvatske države već je dosta napisano, a klasično djelu toga tipa napisao je Viktor Novak u Magnum crimenu. Stepinac je suđen prvenstveno zato što je na kraju rata rekao da Hrvati zaslužuju imati svoju državu. Nije rekao da ona treba biti kao propala NDH.
Upravo mu se prigovara da je s oduševljenjem pozdravio NDH?
Kada se veselio 1941. uspostavi hrvatske države, što mu se neprestano uzima kao neoprostivi grijeh, nije time unaprijed odobrio i ono što će ta država loše učiniti. Ja sam se veselio zajedno s mnogim drugima 1990./91. kad je stvarana današnja Hrvatska. Nije bezrazložno pitati se što bi bilo od nas da smo poraženi u Domovinskom ratu? Kako bismo mi platili svoje veselje? Hvala Bogu da se to nije dogodilo! Današnja hrvatska država, sa svojim institucijama, treba ući u to spašavanje istine ne samo o Stepincu nego o cijeloj našoj prošlosti, pogotovo onoj 20. stoljeća. Prednjačiti u tome, dakako, trebaju crkvene znanstvene ustanove, pogotovo Hrvatsko katoličko sveučilište, koje je u tom smislu već pokrenulo neke odvažne korake.
Na kraju svoga pisma Patrijarh poziva na molitvu?
To mi se posebno sviđa, jer ovako veliki potezi nadilaze naše slabe ljudske snage i volje, ma koliko bile iskrene. Nije mi drago što patrijarh nije pozvao na molitvu i katoličku stranu. Znadem kako nam je bilo neugodno na ekumenskim susretima kada pravoslavci nisu molili s nama ni Očenaš. Svi mi kršćani trebamo biti svjesni da ne gradimo Crkvu ako je ne gradimo s Gospodinom. Sveci kršćanskom zajedništvu daju posebnu snagu. Molimo se da ljubav koju je Stepinac svjedočio prema svim vjerama i narodima ojača u svima nama. Onda ćemo bolje osjetiti blagodat zajedništva među narodima i Crkvama. Vjerujem da je to želio potaknuti i papa Franjo i u tom smislu podržimo ga i njegovim nastojanjima i molitvama. Bit će drago i nama i Bogu ako nam se pridruže i braća pravoslavci.
>>Božo Petrov nije Krist, a ja sam se molio da dobijemo milosrdnu vlast
>>'Zahvalimo Bogu na novoj vlasti koja voli narod i dolazi iz dijaspore o kojoj brine jedino Crkva'
Pokušavaju bradati sve,kako bi našu Katoličku crkvu diskreditirali,ali neće uspjeti u tomu naumu,kao što nas nisu uspjeli pokoriti.