Biskup, mitropolit i episkop u izgradnji praktičnog ekumenizma

Ovotjedni susret u Požegi predsjednika Vijeća za ekumenizam i dijalog HBK mons. Antuna Škvorčevića s mitropolitom zagrebačko-ljubljanskim Porfirijem (Perićem) i episkopom pakračko-slavonskim Jovanom (Ćulibrkom) znak je rada na praktičnom ekumenizmu između Katoličke i Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Naime, trojica biskupa razgovarala su o vrlo konkretnim zajedničkim pitanjima. Prvo, o iskustvu kroz koje su obje Crkve prošle u doba koronavirusa i potresa u Zagrebu (koji nije gledao čiji će hram zatresti i oštetiti), a zatim i o pastoralnim pitanjima kao što su mješovite ženidbe, vjeronauk u školi i zajednički stav o moralnim društvenim problemima. Premda nisu naveli koji su to zajednički moralni društveni problemi, pretpostaviti je da je riječ o jedinstvenom kršćanskom stavu o obitelji, početku i završetku života, ali i o korupciji, mitu i ostalim društvenim anomalijama.

Iz toga se da iščitati da i biskup Škvorčević i mitropolit Porfirije i episkop Jovan nastoje izvući ekumenizam iz njegovih salonskih okvira u kojima se najčešće kreće i na taj je način isključivo sam sebi svrha. Odnosno, sastajanje na visokim biskupsko-episkopskim razinama znaju biti tek kurtoazni susreti koji nemaju gotovo nikakva odjeka u konkretnim ljudskim životima. No, budu li se oni, kako poručuju iz Požege, zajedno brinuli npr. o mješovitim ženidbama i vjeronauku u školi, onda je to vrlo dobar znak da se ekumenizam spušta među konkretne ljude i njihove potrebe i probleme u svakodnevnom životu.

Međutim, ono što ohrabruje u stavu ovoga trojca jest stav o komemoriranju žrtava Jasenovca i Bleiburga, koje se očito želi izmaknuti iz ruku politike i politiziranja. Biskup Škvorčević, mitropolit Porfirije i episkop Jovan „utvrdili su potrebu njegovanja kršćanske kulture spomena na žrtve stradanja iz zajedničke prošlosti, kako s obzirom na Jasenovac i Bleiburg tako i na druge teške događaje sve do Domovinskog rata, tražeći mogućnost da oni ne budu povezani s povredama bilo koga ili provokacijama političke ili druge naravi“.

Ono što se događalo s misom za žrtve Bleiburga i Križnoga puta u Sarajevu prije dva tjedna najbolje govori o takvom stavu kao nasušnoj potrebi. Kršćani, bilo oni katolici ili pravoslavci, imaju pravo u svojim vjerskim obredima odavati počast svojim žrtvama bez ikakva političkog ili svjetonazorskog utjecaja. A episkop Jovan i biskup Škvorčević posljednjih su godina mnogo napravili upravo na tome pitanju u komemoriranju žrtava Jasenovca, gdje su iz vjerskoga obreda isključene sve političke govorancije, odnosno vjerski obred nije bio privjesak nijedne političke opcije. S time da je u ovome slučaju silno važno da su se Jasenovac i Bleiburg našli u istoj rečenici.

To je, također, primjer praktičnog, a ne salonskog ekumenizma. Crkva, tj. crkve u ovom slučaju, moraju zaštititi svoj suvereni sakralni prostor od bilo kakvog utjecaja sa strane. I samo jasna ideja i čvrst stav po tome pitanju mogu jamčiti i katolicima i pravoslavcima s ovih prostora da neće doći do međusobnih povreda i podjela. To, svakako, znači definitivno ne pripuštanju politike u takve zahvate. Dopusti li se politici da se upleće u to, slijedit će još veća histerija i opasniji linčevi od onoga u Sarajevu.

„Susreti episkopa i biskupa nezamjenjivi za promicanje međusobnog povjerenja i suradnje dviju crkava s obzirom na različita – pa i najteža – pitanja s evanđeoskih polazišta, i nastojanja da im upletenost u dnevnopolitička događanja ne oduzmu snagu i vjerodostojnost“, poručili su biskup, mitropolit i episkop ovoga tjedna iz Požege stavljajući svoj susret u kontekst blagdana Duhova, kojega su katolici obilježili prošle, a pravoslavci će ove nedjelje. A koji, kako vele, „dozivaju kršćanima u svijest kako je Crkva djelo Isusa Krista, živo u snazi Duha Svetoga te u tom svjetlu i s polazišta vjere razmišljaju o svojim odnosima, mole za jedinstvo Isusovih učenika i promiču međusobno povjerenje“. Što je poruka koja silno ohrabruje i budi nadu u živi i praktični, a ne salonski ekumenizam.