Hrvatska biskupska konferencija ostaje pri stavu Vatikana, što se može protumačiti da samostan i zemljište u Dajli treba pripasti talijanskim benediktincima, a ne Porečko-pulskoj biskupiji. Naime, biskupsko Stalno vijeće objavilo je svoju izjavu o slučaju Dajla u Porečko-pulskoj biskupiji, koji već tjedan dana potresa hrvatsku javnost. Četvorica nadbiskupa (Srakić, Bozanić, Devčić i Barišić) zasjedala su više od četiri sata u srijedu uvečer na zagrebačkom Ksaveru, a jednim dijelom bio je prisutan i porečki biskup mons. Ivan Milovan.
U svojoj su izjavi prepričali kronologiju događanja u slučaju Dajla, ali iznijeli jedan novi detalj, da je imovina prvotno trebala biti podijeljena po pola između Poreča i benediktinaca.
"Ne ulazeći u odluke hrvatskih pravosudnih tijela i razloge tih odluka, ostaje činjenica da je godine 1999. benediktinska imovina pripala župi Dajla u Porečkoj i pulskoj biskupiji. Ubrzo nakon toga, Biskupija i benediktinci opatije Praglia, kao dvije crkvene pravne osobe, znajući dobro što se sve događalo s oduzimanjem i vraćanjem imovine, nastoje na temelju kanonskih propisa pronaći najbolji način da ono što je vraćeno bude pravedno podijeljeno. Ne želeći ni na koji način dovoditi u pitanje Osimske i Rimske sporazume, crkveni su subjekti međusobno isključivo željeli doći do pravednosti, pri čemu je razumljivo nastojanje i jedne i druge strane da zagovara vlastite interese", pišu biskupi.
"Nakon što su u rješavanju spora svoj doprinos dale Kongregacija za biskupe te Kongregacija za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života, između Porečke i pulske biskupije te benediktinske opatije Praglia došlo je do dogovora da se imovina podijeli na pola. Taj su dogovor zainteresirane strane potpisale u Rimu 17. svibnja 2006. godine. Budući da zainteresirane strane nisu mogle realizirati dogovorenu podjelu, Sveti je Otac 2008. godine imenovao kardinalsku komisiju koja je imala za cilj provesti već raniji dogovor između Porečke i pulske biskupije te benediktinske opatije Praglia. Kardinalska komisija je u studenom 2010. godine rezultate svog rada predala Svetom Ocu, na temelju kojih je on donio svoju odluku", objašnjavaju oni proceduru oko Dajle, dodaju kako "nije potrebno ovdje iznositi sve moguće razloge koji su vodili biskupa porečkoga i pulskoga mons. Ivana Milovana da ne potpiše zaključni dokument kojim se završavaju višegodišnji pregovori".
"No, nužno je reći da je Sveti Otac imenovao svoga povjerenika kao potpisnika toga dokumenta da bi se mogle provesti unutarcrkvene odluke kojima se nipošto nije kanilo štetiti Porečkoj i pulskoj biskupiji. Upravo suprotno, bez takvih dogovora ostali bi nejasni odnosi među institucijama unutar iste Crkve, što ne bi pridonosilo rastu u evanđeoskome duhu", kaže vrh Crkve u Hrvatskoj.
"Mi biskupi i dalje ćemo - poštujući različitost stavova i mišljenja u raspravama - gajiti i razvijati crkveno zajedništvo. Ostajemo čvrsti u jedinstvu biskupske službe, osobito u poštivanju odluka i u ljubavi prema Svetomu Ocu, Svetoj Stolici te prema raznim crkvenim institucijama, zalažući se za pravednost i otklanjajući sve ono što bi moglo narušiti mir među vjernicima, narodima i državama. Kako se to pokazalo puno puta u prošlosti, samo vođeni istinom i pravednošću možemo svjedočiti i svoju ljubav prema hrvatskoj domovini", tvrde u svojoj izjavi, dodajući kako su se ovom njom obratili (prije svega vjernicima) kako "bi se otklonio neprimjeren, obmanjujući i za cijelo naše društvo štetan pristup".
Naši biskupi kažu kako je ovo zamršen slučaj i potvrđuju stav Vatikana da ga "treba promatrati prije svega kao unutarcrkveno pitanje, ne zanemarujući ni ostale vidike". "Ono je proizašlo iz postupanja fašističkoga, a zatim komunističkoga režima koji su proganjali njima nepodobne ljude dokidajući temeljna ljudska prava, oduzimajući imovinu, kako pojedincima, tako i institucijama, među kojima su se našli i benediktinci u Dajli", kažu biskupi.
Budući da je Stalno vijeće HBK potvrdilo da ugovor između biskupije i benediktinaca, koji je mons. Milovan odbio potpisati, nije sporan, to ujedno znači da bi Porečko-pulska biskupija doista mogla bankrotirati, jer prema tom ugovoru već sada mora platiti pola milijuna eura za "naknadu štete" i nakon toga još 3,5 milijuna eura. Naravno, i vratiti svu imovinu te platiti sudske, porezne i ostale troškove.
U crkvi ipak vlada neka pravednost, za razliku od praveDNOsti koja vlada izvan crkve