Za papu Franju reforma nije samo reforma struktura i promjena dokumenata već je iznad svega stvaranje mentaliteta, i to mentaliteta služenja, da je Sveta Stolica u službi mjesnih Crkava. Taj mentalitet treba biti duh služenja i evangelizacije, kazao je šef Ureda za tisak Svete Stolice Greg Burke. Tek je završio 22. sastanak Vijeća devet kardinala (C9) u Vatikanu (od 11. do 13. prosinca 2017.) koje je osnovao papa Franjo da bi se raspravljalo o reformi Rimske kurije.
Na svim sastancima C9 sudjeluje i Franjo, a zakazan je i sljedeći koji će se održati od 26. do 28. veljače 2018. Prema nekim mišljenjima, reforme se provode presporo, a prema drugima, takve kakve bi htio Franjo nisu potrebne. A, Franjo bi htio, kao što je i najavio na početku svoga pontifikata, siromašnu Crkvu za siromašne.
Poljaci protiv pape Franje
Na zadnjem sastanku C9 razgovaralo se, uz ostalo, o pokretanju novog multimedijskog portala VaticanNews, koje je najavio pročelnik Tajništva za komunikaciju mons. Dario Edoardo Viganò. Ne mijenja se zato što nešto nije u redu, već zato da bi bilo još učinkovitije i suvremenije, kazao je Viganò. Primjerice, Vatikanski radio više ne emitira tradicionalne vijesti na 38 jezika, već se sve postavlja na internetsku stranicu i svatko ih može poslušati kada hoće. Emitira se još na kratkim valovima za dijelove Afrike. Mijenja se i web-stranica, TV postaja, glasilo Osservatore Romano i sve postaje pod jednom uređivačkom i novinarskom kapom. Tako je i s ostalim dikasterijima koji su nastali u vrijeme Franjina pontifikata, odnosno s dikasterijem za laike, obitelj i život te dikasterijem za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja…
Kurija treba biti sredstvo evangelizacije i služenja papi i mjesnim Crkvama. Po mišljenju Grega Burkea, glavna je briga ulijevanje duha služenja u različite odjele Rimske kurije.
Franjina najveća “revolucija” jest to što stalno govori kako Bog prašta. Stoljećima nam je govoreno kako će nam Bog suditi, a da bismo ublažili njegovu kaznu, moramo, uz toliko i toliko Očenaša i Zdravomarija, uplatiti neki (novčani) dar Crkvi. Crkva je, dakle, bila ta koja je preporučivala Bogu koga više, a koga manje kazniti za počinjeni grijeh. Franjo kaže da će nam Bog uvijek oprostiti ako ga molimo za oprost. Nemojmo se nikada ustručavati ili prestati moliti oprost, govori Franjo. Bog nas neizmjerno voli i uvijek prašta. Tim je tumačenjem Crkvi izbio iz ruku veliku moć i to se ne sviđa nekima biskupima i biskupijama. A, upravo to tumačenje kako Bog uvijek prašta, kako je oličenje ljubavi, pa prema tome nam ne može željeti zlo, navelo je Franju da kaže kako nas u molitvi Očenaša Bog ne uvodi u napast. Ako nas netko uvodi u napast, to je Sotona, kaže Franjo i smatra da prijevod originalne molitve nije dobar. Francuzi su već promijenili taj dio poznate molitve.
– Mi smo ti koji se dovode u napast. Nije On taj koji nas navodi pa nas onda pušta da padnemo u napast. Otac ne čini to. Otac pomaže da se dignemo – kazao je Franjo i naglasio kako je Vražje djelo uvođenje u napast. Sotona nas navodi u napast, mi tražimo Očevu ruku da nam pomogne.
Franju su kritizirali i zato što drži kako nam Bog uvijek pomaže i pruža ruku, a nikada ne navodi na grijeh. Dio talijanskih biskupa se, primjerice, protivi svim Franjinim tumačenjima doktrine. Crkva u Poljskoj ne voli papu Franju, a posebno se protivi njegovim pozivima da se prihvate izbjeglice. Drži se kako drugi pape, a posebno Ivan Pavao II., obljubljen u njegovoj domovini Poljskoj, ali i u Hrvatskoj, gdje također ima onih kojima se Franjin nauk ne sviđa, nisu toliko inzistirali na prihvatu izbjeglica. U poruci mira koju pape upućuju svijetu svakog 1. siječnja Franjo je za poruku koju će uputiti 1. siječnja 2018. pripremio citat Ivana Pavla II. Franjo poziva da se nadahnjujemo riječima njegova prethodnika svetoga Ivana Pavla II. koji je u svojoj poruci za Svjetski dan migranata i izbjeglica 2004. napisao: „Ako ‘san’ o svijetu u miru dijele svi, ako se vrednuje prinos izbjeglicâ i selilacâ, onda čovječanstvo može postajati sve više i više obitelj sviju, a naša Zemlja istinski ‘zajednički dom’”.
Papa kao veliki prorok
Kako je Franjo iz Argentine, mnogi uz kritike da je “populist” pridodaju i izraz “peronist” misleći pri tome na argentinskog predsjednika Juana Perona. Tko mu postavlja takve etikete ne poznaje njegove ideje i razmišljanja. Jednom je u zrakoplovu novinarima kazao kako ga neki optužuju da je komunist, a on samo slijedi evanđelje. Brinuti se o siromašnima nije komunizam, već evanđelje.
Ovih je dana izašla u knjižare knjiga Potreba za razmišljanjem (Il bisogno di pensare) teologa i pisca Vita Mancusa (bio je i zaređen, ali je zatražio da se samo bavi teologijom) koji za Franju kaže da je “velika prilika, ali i velika opasnost”. Zapravo papu Franju svrstava među velike proroke, a gotovo da nema proroka koji je umro prirodnom smrću. Pomislite na Ivana Krstitelja, pa i na Isusa, kaže Vito Mancuso. Oni su završili groznom smrću. Franju smatra velikim intelektualcem. A, što znači biti veliki intelektualac?
“Znači biti prorokom, upravo kao papa Franjo”, odgovara Mancuso.
Tko je prorok? Ne smijemo dopustiti da nam se srce zatvori shemama i raznim otporima. Proročanstvo nas usmjeruje da idemo iznad ne samo riječima nego i djelima, konkretnim životom. Iznad shema, običaja, ljudskih tradicija…
Kao nadbiskup Buenos Airesa, Bergoglio se snažno opirao bračnoj zajednici istospolnih osoba, a kao papa kaže: “Tko sam ja da sudim.” U Italiji je parlament upravo usvojio zakon koji omogućuje ljudima da u svojoj oporuci naznače kako ne žele terapeutsko nasilje nad tijelom koje ne može preživjeti. Protiv toga je zakona Talijanska biskupska konferencija (CEI). Mancuso citira jedan od slogana u zaglavlju vatikanskog glasila Osservatore Romano “Unicuique suum” (Svakome svoje), odnosno “svatko ima pravo na ono što želi od svoga života i svoje smrti”. U svojoj knjizi Mancuso poziva na razmišljanje jer nas to razlikuje od životinja. Na razmišljanje poziva i Franjo.
U katehezi na općoj audijenciji 20. rujna ove godine Franjo je pozvao da se ne predajemo tami. “Sjeti se da prvi neprijatelj kojeg moraš pokoriti nije izvan tebe, već u tebi. Stoga, neka u tvom srcu ne bude mjesta za misli ispunjene gorčinom i tamom”, kazao je Franjo.
Pogledajte i video: Rekordnih 2,5 milijuna lampica za Božićnu priču obitelji Salaj
Nakon toliko godina provedenih u Rimu, čak bi i jedan ljevičar mogao već naučiti da Crkva, bar katolička, nikoga na ništa ne prisiljava a najmanje na "novčane priloge za iskupljenje grjeha". A što se Bergoglia tiče, čemu tolika diskusija. Bio ovakav ili onakav on je postao Papa božjom voljom. Zbog čega, to će vrijeme pokazati. Možda je vrijeme da se ispuni proročanstvo o pojavi lažnih proroka, "crnog Papu" smo već imali.