Teško da su ikad u povijesti banke bile omražene kao u ovom trenutku. Osnivanje još jedne nove teško da bi itko pozdravio da se već godinu dana ne kotrlja vijest o tome da bi koncept etičnog bankarstva, sa zakašnjenjem od 15-ak godina, konačno mogao pustiti korijenje i kod nas. Trenutak u kojem će Zadruga za etično financiranje (ZEF), kao osnivač i jedini dioničar ebanke, od HNB-a zatražiti i službeno odobrenje za rad vrlo je blizu, a pokretač projekta i upravitelj zadruge Goran Jeras vjeruje da ćemo etičnu banku imati već u drugoj polovici godine, s obzirom na to da procedura HNB-a traje oko pola godine.
Sa 34-godišnjim fizičarom kojega je konzultantski rad za komercijalne banke u Nizozemskoj uvjerio da upravo tako u životu ne želi raditi i da realnu ekonomiju financijske institucije mogu podupirati na puno konstruktivniji način, razgovarali smo prvi put prije gotovo godinu dana, dok je projekt još bio u povojima. Otad je, sa svojim osmeročlanim timom i još četvero-petero volontera, postavio čvrste temelje predradnjama kojima će banku, „totalno drukčiju od drugih", staviti u zakonske okvire.
Zadrugari uplaćuju uloge
– U međuvremenu je naš projekt postao puno kvalitetniji; proširili smo ga na niz usluga i postavili infrastrukturu na način da broj članova može jako rasti, a da to ne usporava donošenje odluka. Odlučivanje na skupštini zadruge ustrojili smo po delegatskom sistemu: svaku od osam regija i 11 gospodarskih sekcija zastupat će po jedan predstavnik i zamjenik koji će nakon elektroničkog glasanja svojih članova predavati izlist glasova. Time se zadržava demokratičnost i princip – jedan član, jedan glas – objašnjava Jeras.
Upravo po takvom principu odluke će se donositi i u banci, bez obzira na to koliko kapitala zadrugar ima u vlasničkoj strukturi. Kakva je onda uopće motivacija budućih vlasnika ako se zna i da etična banka, po svom ustrojstvu, najmanje 90 posto dobiti reinvestira, a o upotrebi preostalih deset posto odlučuju zadrugari?
– Ne želimo da primarni interes bude zarada, nego povoljniji financijski uvjeti koji će investitorima predstavljati uštedu u odnosu na komercijalne banke. Time se potiče razvoj gospodarstva. Što im je veći udio u vlasništvu, imat će povoljnije kamate, a struktura u kojoj je vlasništvo ovako raspršeno onemogućuje preveliku izloženost bilo kojem pojedincu – rezolutan je Jeras.
O načinu raspodjele viška dobiti odlučuje skupština zadruge koja bira i članove uprave i nadzornog odbora banke. Znači, zbrajaju se glasovi svih članova, delegirani predstavnicima. Može se reinvestirati i sto posto dobiti, u jačanje kapaciteta banke, različite vrste socijalnih usluga, društveno poduzetništvo... Isto tako, ovih deset posto može se rasporediti zadrugarima, proporcionalno njihovim ulozima, ako tako odluče. Kredite će odobravati i građanima, ali samo za namjensku potrošnju za osnovne potrebe: stanove, automobile, bijelu tehniku, opremu za dom, zdravstvene usluge i edukaciju. Njihov je moto da svaki kredit mora biti u službi stvaranja nove vrijednosti, a odobravanje reprograma kredita drugih banaka ovisit će o financijskoj podršci FEBEA-e (Fédération Européenne des banques Ethiques et Alternatives), federacije etičkih banaka čija je zadruga članica, i to kroz tri do četiri godine. I – ne manje bitno, odobravat će ih samo u valuti prihoda klijenata, bez valutne klauzule. Tvrtke i građani koji ostvaruju primanja u eurima kredite će onda i vraćati u toj valuti, bez konverzije.
Kad banka počne s radom, skupština ZEF-a održavat će se svaka dva mjeseca i svaki put u drugom dijelu Hrvatske. Bavit će se pružanjem nefinancijske podrške zadrugarima; interesnim povezivanjem u klastere koji će imati ulogu poduzetničkih inkubatora, zajedničkim investicijama, projektima EU, oglasnicima preko kojih će međusobno moći lakše pružati usluge jedni drugima.
Svaki zadrugar uplaćuje jednokratni ulog od 2500 kuna u kapital banke, dok se pravne osobe drugačije tretiraju, imaju dodatne uloge. Iznos od 2500 kuna već je uložilo oko 200-tinjak zadrugara i konstantno im dolaze novi.
– Na početku smo tražili da zadrugari samo rezerviraju kapital, a ne uplaćuju uloge, a od prosinca je donesena odluka o uplatama. Prema rezerviranom iznosu, dosad smo skupili oko polovicu od ciljanih 150 milijuna kuna. Za osnivanje banke potrebno je 40 milijuna kuna, no s tim iznosom ništa se ne može, dostaje tek za registraciju i balansiranje s početnim troškovima – svjestan je Jeras.
Interes je velik; učlanjivanje je masovnije počelo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj: Međimurju, zagrebačkom prstenu i Karlovcu pa se širilo prema Istri, Dalmaciji i Slavoniji. Dosta je interesa i u dolini Neretve i na Pelješcu koji ima dugu zadrugarsku tradiciju, primjerice, u vinarstvu. Jedina je „rupa" zasad Lika, no i na njoj se radi.
– Uključilo se stotinjak poduzeća, neka su uložila 500 tisuća kuna, neka milijun ili dva, no ostalo su mali ulozi velikog broja ljudi. Pokazalo se da je potencijal velikog broja malih uloga puno veći od očekivanja – s istinskim oduševljenjem govori pokretač ebanke te kao primjer navodi nedavne poplave, kada se za Gunju u samo dva tjedna prikupilo 70 milijuna kuna donacija iz čiste solidarnosti.
Tim novcem, kaže, mogla se pokrenuti gunjanska banka koja bi sljedećih 10 ili 20 godina pratila lokalno stanovništvo i njihove poslove.
– Na žalost, sa 20-ak tisuća kuna po osobi, koliko su dobile oštećene obitelji, onaj tko je izgubio kuću ili zemlju ne može baš ništa napraviti.
Ulog u ovu banku nije donacija, a može se i povući ako se nekome ne sviđa kako se njome upravlja.
– Samo kod iznimno velikih iznosa postavili smo rok povrata od dvije godine – otvoren je Jeras.
Etične banke vjeruju da građani koji ulažu imaju pravo znati u što se investira njihov novac. Banka im, obećava osnivač, želi biti stvarni partner, prisilna naplata krajnje je sredstvo kod malverzacija i prijevara, a kod svih drugih klijenata koristit će, ističe, sve ostale mehanizme kojima će pomagati da projekti uspiju: savjetovanje u financijskom i nefinancijskom upravljanju, marketinške usluge, nalaženje partnera...
– Iza sebe imaju sve članove zadruge koji će pružiti pomoć – znaju da će im netko stalno čuvati leđa – slikovito opisuje.
Kredite će odobravati samo članovima zadruge, smatraju da onaj tko želi koristiti usluge, mora i participirati. Ali zato je gornja granica kamate četiri posto.
– To je u punom smislu riječi razvojna banka, a ona ne može funkcionirati u uvjetima skupog financiranja. Nadamo se da će kamate biti niže za dosta usluga; donje granice nema, a većina etičnih banaka neke kredite odobrava beskamatno: primjer je predfinanciranje projekata financiranih iz fondova EU za već odobreni novac, dok ne „sjedne" na račun. Jer, tu je i rizik vrlo mali. Takve kredite mogu odobravati i za projekte od strateških društvenih interesa, ako banka odluči dio dobiti uložiti u njih – otkriva Jeras.
S druge strane kamate na depozite bit će nula, osim za iznose štednje niže od 40 ili 50 tisuća kuna, a logaritamski će padati s visinom uloga.
Nema visokih plaća
– Ako, primjerice, imamo dvojicu štediša, od kojih jedan ima ulog od milijun kuna, a drugi od sto kuna, kamata od dva posto za njih iznosi 20.002 kune. S obzirom na to da onome koji ima milijun onih dvadeset tisuća ne znači baš puno, teoretski, onome od sto kuna možemo isplatiti 20.002 kune kamate. Iznos kamata niži je što je više malih depozita, ali za manje iznose on je veći – objašnjava fizičar princip potpuno suprotan onome u komercijalnim bankama, gdje onaj koji deponira više, više i dobiva.
Ne žele, kaže, da interes građana bude zarada novca od novca, nego razvojne aktivnosti. Ako netko nema projekt, nego samo novac, namijenili su mu specijalne investicijske fondove koji ulažu u obnovljive izvore energije, vjetroelektrane, koje u hrvatskim uvjetima vjetra mogu ostvariti povrat na ulaganje između osam i 11 posto.
– A ti ulagači mogu uštedjeti i kroz to što se njima isporučuje proizvedena električna energija po povoljnijoj cijeni. U sjevernim zemljama besplatna je za one koji daju zemlju za vjetroelektranu – navodi Jeras primjere dobre prakse.
Ideja ima napretek, nove mogućnosti pojavljuju se na tjednoj bazi. Članovi zadruge trenutačno rade na 38 raznih projekata, a posebno su aktivni na području energetike. Ponudit će, primjerice, kreditiranje ugradnje solarnih panela i grijanja kroz dizalice topline, kao koncept „one stop-shopa" u kojem će uslugu ugradnje pružati zadrugarske tvrtke, a cilj je u budućnosti imati i proizvođača i opremu iz Hrvatske. Jedan od najambicioznijih planova je financiranje izgradnje kuća prema nizozemskom modelu, koje proizvode električnu i toplinsku energiju, pročišćavaju vodu i zbrinjavaju otpad, a ako imaju poljoprivredno zemljište, organski proizvode hranu. Kroz otkup viškova usluga i proizvoda okolnim kućama i tvrtkama koje su također zadrugarske, kuća iz prihoda može „sama" otplaćivati kredit.
– Trebalo je izbalansirati koliko se širiti, a gdje reći dosta. Sada radimo na osnivanju fonda za društveno socijalno poduzetništvo (EuSEF), putem fondova EU, sami smo pisali projekt za njega, među članovima zadruge više je organizacija koje se bave pisanjem projekata EU.
Posljednji korak još je pred njima: imenovanje članova uprave i nadzornog odbora čija imena moraju predati HNB-u pri traženju odobrenja za rad. Trenutačno razgovaraju s potencijalnim kandidatima, a na pitanje predstavlja li im problem ograničenje od 1:4 između najniže i najviše plaće, koje su sami postavili, odgovara:
– Nama se događa ono što se dogodilo kad je Banca Etica u Italiji raspisala natječaj i javilo se 20 posto svih zaposlenika banaka u Italiji. Jako je velik interes, od šalterskih radnika do članova uprave, a ove posljednje najmanje zanima visina plaće. To ne znači da smo ograničeni na ponudu ljudi iz Hrvatske, stručnjaci iz europskih etičkih banaka voljni su na neko vrijeme raditi kod nas – najavljuje.
Jeras će pak ostati upravitelj ZEF-a sve dok su članovi zadruge njime zadovoljni, kako kaže. Okorjeli bankari znaju prokomentirati da je strašno teško voditi banku i kako su ovaj entuzijast i njegova ekipa malo prenaivni. Skeptično škilje i upitno podižu obrve.
No, nije li situacija upravo suprotna? Nije li „naivno" misliti da aktualni koncept bankarstva ovako može dalje: uz 18 posto loših kredita građana i 26 posto tvrtki, dok je istodobni prosjek promašenih financiranja u etičnim bankama – jedan do dva posto? Zvuči održivo, zar ne?!
Dobra ideja koju vrijedi podrzati te ukljuciti se i potruditi se tako da nam sutra svima bude bolje, da izadjemo iz ovog trenutnog stanja u kojem je HR.