Bit preduskrsnog vremena nije odricanje, već snažan poziv na obraćenje i promjenu života

Danas počinje korizma, vrijeme snažne duhovne pripreme pred Uskrs, kojemu u suvremenom svijetu također prijeti svojevrsna banalizacija raznoraznim tobožnjim odricanjima estradnih zvijezda, čime se često odvraća pažnja od biti toga preduskrsnog vremena, koje za kršćane obilježava snažan poziv na obraćenje i promjenu života, gdje su post i pokora te intenzivna molitva snažna uporišta u tih 40 korizmenih dana.

Pepelnica

S Pepelnicom, odnosno Čistom srijedom, svake godine ulazimo u osobito liturgijsko vrijeme, u korizmu. Pepelnicu tako neki teolozi nazivaju “Danom D” u vjerničkom životu jer poziva na obraćenje i radikalnu promjenu života, na što pozivaju i riječi svećenika u obredu pepeljenja, koji posipajući vjernike po glavi ili im radeći znak križa na čelu izgovara: “Obratite se i vjerujte evanđelju”. Ili “Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti”, prema starijim obrednicima.

Sam pepeo dobiva se spaljivanjem palminih ili maslinovih grančica od lanjske Cvjetnice i na taj se način simbolički zatvara krug Kristova slavnog ulaska u Jeruzalem i početak njegove muke te vjernička odluka da će i vlastitim odricanjem sudjelovati u njegovoj žrtvi. Pepeo označava pokoru još od Staroga zavjeta, kada su pokornici na sebe navlačili kostrijet, sjedili u pepelu i njime se posipali, a u kršćanstvu pepeo uz tradicionalno značenje označava i spremnost vjernika na novi život.

Post, pokora i intenzivna moliltva uporište su 40 korizmenih dana

Korizma

Sama riječ korizma dolazi od latinske riječi “quadragesima”, što znači “četrdesetnica”, jer korizma traje četrdeset dana. Za korizmu fra Zvjezdan Linić napisao je da je od davnine bila ponajprije intenzivno vrijeme priprave za primanje sakramenata kršćanske inicijacije (krst, krizma i pričest), što su je u prvim stoljećima kršćanstva primale gotovo isključivo odrasle osobe.

Nakon što su tri godine provele u poučavanju i vježbanju po pravilima Božjih zapovijedi i evanđeoskih načela, prije nego što će u vazmenoj noći od Velike subote na Uskrs primiti te sakramente, one su provele ovu posljednju korizmu u intenzivnoj pripravi. Taj će pečat u korizmi ostati i danas kad se odrasli kršćani pozivaju da provjere kvalitetu svojeg života i da onda u istoj vazmenoj noći obnove svoje sakramente i svoju vjernost Isusu.

Zato se na Veliku subotu u noćnom bdijenju obnavlja krštenje svih vjernika. Jednako tako je s vremenom ovo doba postalo prikladno za obnovu savjesti mnogih kršćana koji su posrnuli u svojem hodu. Davala se prigoda da dobiju oproštenje grijeha i da hrabrije krenu u uredan kršćanski život. Nije stoga nikakvo čudo da i danas korizma poziva vjernike da obave svoju „korizmenu” odnosnu „uskrsnu” ispovijed i da se tako priprave na vazmene blagdane.

Drugi vatikanski sabor preporučuje tijekom korizmenog razdoblja intenzivnije čitanje Svetog pisma i razmatranje Riječi Božje.

40 dana bez nedjelja

Od Pepelnice do Uskrsa ima točno 40 radnih dana. Dakle, bez nedjelja, jer je za kršćane, zapravo, svaka nedjelja “mali Uskrs”.

Nedjelje su, kako tumači fra Zvjezdan Linić, i u korizmi i inače izuzete od stanovitog pokorničkog karaktera ovog vremena jer svaka nedjelja, pa i korizmena, ima pečat uskrsnuća Gospodnjega u tjednom ritmu života kršćana. Isus je, naime, po kronologiji evanđelja uskrsnuo prvog dana po suboti i odatle nedjelji uvijek to značenje. Zato su se u konstrukciji korizmenog vremena ispred prve korizmene nedjelje dodala ova četiri dana da ih bude do Velike subote točno četrdeset.

Tu se susrećemo s brojem četrdeset. To je posvećeni biblijski broj. Najprije je to u stanovitom smislu broj aktivne ljudske dobi između vremena odrastanja i obrazovanja te onog kad se odlazi u penziju, odnosno vrijeme staračke nemoći. A u Bibliji je to poglavito broj koji je posvećen hodom Božjeg naroda od Egipta do Obećane zemlje. Taj hod je trajao četrdeset godina jer je bilo potrebno da se na neki način cijela jedna generacija pročisti od nevjere i bunta prema Bogu. Nadalje, u Bibliji susrećemo još na nekim mjestima naglašen broj četrdeset.

U vrijeme Noe kiša je padala 40 dana i 40 noći i tako je voda preplavila zemlju. To je vrijeme općeg potopa. Prorok Ilija morao je hodati 40 dana do svete gore Božje gdje će imati jedinstveni susret s Bogom. Prorok Jona dobio je poruku koju je morao prenijeti Ninivljanima, a glasila je:

“Ako se ne obratite i ne promijenite život, još 40 dana i Niniva će propasti.”

Ipak najkonkretnija je veza tog broja i naše korizme usredotočena na osobu Isusa Krista. Pred Isusov javni nastup on se povukao u pustinju i tamo živio isposnički i postio 40 dana. Tako ohrabren i ojačan bio je sposoban oduprijeti se svim zamkama zloga. I kršćani u korizmi nasljeđuju Isusa, objašnjava fra Zvjezdan Linić.

Post

Čista srijeda (Pepelnica) i Veliki petak u Katoličkoj crkvi zapovijedani su dani posta i nemrsa. Postiti znači da se vjernik toga dana smije samo jednom dosita najesti, a ne mrsi ne jedući meso, ali ni druga masna jela. Na današnja crkvena pravila o postu mnogi gledaju kao na previše popustljiva, jer je dopušteno npr. ujutro i uvečer uzeti tek malo hrane, a u podne se normalno ruča. Tako se kao “pravi” post gleda na onaj na kruhu i vodi pa se vjernicima preporučuje da barem korizmenim petcima (a može uz njih i srijedama) poste o kruhu i vodi.

Bog je još u Starom zavjetu po Mojsiju i prorocima objavio da prava pobožnost uz unutarnja djela obraćenja, skrušenosti i kajanja, uključuje i izvanjska djela, a to su milostinja, post i molitva. To je prakticirao i sam Isus Krist, a kršćani su od apostolskih vremena rado činili ta vanjska djela pobožnosti.

Post se naziva i “molitvom tijela”, ali postiti može ne samo od hrane nego i od loših dijela, ružnih riječi i navika, od mobitela i automobila te svih navezanosti koji čovjek može posvijestiti u svome životu.

Riba je bila simbol prvih kršćana, za kruh se moli u Očenašu, ali ona je i osnovna namirnica u svakodnevnoj prehrani

Molitva

Budući da je korizma vrijeme izrazitog duhovnog naboja, od velikog značenja je snažnija i intenzivnija molitva, koja produbljuje čovjekov odnos s Bogom. Osim redovitih odlazaka ne euharistiju, preporučuje se i intenzivnija osobna molitva, čitanje Svetoga pisma i razmatranje Kristove muke i uskrsnuća, kao priprava za Uskrs te ispovijed i odricanje od grijeha, što je osobito aktualno u ovoj Godini milosrđa.

Milostinja i dobra djela

I molitva i post ostali bi prazni bez konkretnih dobrih djela i milostinje, što obvezuje sve vjernike, jer se vjera pokazuje i djelima. Tako je korizmeno vrijeme prava prilika za pomoć siromašnima, ali i povećanu pažnju i obzir prema svima koji je nemaju dovoljno, a mogu živjeti u našoj najbližoj blizini, čak i u vlastitoj obitelji.

Liturgija

Liturgijska boja korizme, kao i došašća, jest ljubičasta. U korizmeno vrijeme ne ukrašavaju se crkve, ne sviraju orgulje, a iz liturgijskog slavlja ispušta se “aleluja” i “slava”. Prije evanđelja umjesto toga pjeva se “Slava tebi, Kriste Bože, kralju slave vječite”.

>>Što nam korizma predstavlja danas: Besmisleno odricanje ili vrijeme pokore