Bivša direktorica uvjetno osuđena: 'Osvojili ste skupocjene parfeme, samo platite 95 kuna za dostavu...'

Bivša direktorica varaždinske tvrtke Hora, poznate po telefonskoj prodaji i distribuciji jeftinih parfema, osuđena je na pet mjeseci zatvore, uvjetno na dvije godine, zbog kaznenog djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, povredom prava na rad i drugih prava iz rada od 17. srpnja do početka studenog 2010. godine. Mora i platiti ono što je uskraćeno bivšim radnicima. Direktorica Nevenka Ž., prema nepravomoćnoj presudi, nije isplatila ugovorene iznose za 19 zaposlenika tvrtke.

Zaposlenici call-centra nazivali su telefonom građane i govorili im da su osvojili dva skupocjena parfema, i to besplatno, no da trebaju samo platiti 95 kuna za dostavu. Tvrtka je završila u stečaju i 2013. godine je brisana iz sudskog registra. Direktorica se izjasnila se da se ne smatra krivom. Tvrdi da je tvrtrkom u stvari upravljao Igor P., koji joj je rekao da će ona samo privremeno biti direktorica, na što je pristala. Tvrtka je počela s radom u srpnju 2010.

Ona je radila na ispisu brojeva telefona koje su zaposlenici trebali nazivati i nabavljala materijal za rad. Izdana je bankovna kartica na njezino ime, no novac je na bankomatu podizao Igor P. koji je, rekla je, nekima od zaposlenika isplaćivao plaće u gotovini. Kad je slučajno načula nešto o radnjama koje su joj zvučale sumnjivo, zatražila je da ju se razriješi dužnosti direktorice, no to se nije dogodilo. Napomenula je kako nikada u svojem životu nije bila uključena u kriminalne aktivnosti. Prije toga je radila kao prodavačica u dućanima dječje odjeće i obuće.

Potvrdila je da su radnici dolazili k njoj i tražili isplatu plaće, no sve ih je uputila na Igora koji je nekolicini isplatio plaću u gotovini i na taj način stišao prigovore. Tvrdi da uopće nije znala da je žiro-račun tvrtke blokiran i kako sumnja da bi zaposlenici radili više mjeseci bez plaće, već su im isplaćivane "na ovaj ili onaj način".

Kad su započeli problemi, Igor P. je, tvrdi Nevenka, inscenirao svoju otmicu, a nju su sva državna tijela počela pozivati jer je u sudskom registru bila upisana kao direktorica. Zna da je Hora imalo prilično imovine i dosta zaliha, pa je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka postojala imovina iz koje su se sva dugovanja mogla naplatiti, no ta imovina je, kazala je, polako počela nestajati iz tvrtke. Plaća radnicima bila je ugovorena u iznosu od 2700 kuna uz uvećanja za prebacivanje norme, ali i umanjenja u slučaju neispunjena norme.

Na početku poslovanja tvrtka nije ostvarivala velike dnevne utrške, no kasnije, kad su se uključile i poslovnice u Osijeku i Zadru, ostvarivali su se znatni prihodi koji su, kako je rekla na suđenju, iznosili od 1000 do 3000 kuna po dostavljaču. Tek naknadno je, napominje, doznala određene stvari o poslovanju Igora P. Počeli su, naime, dolaziti vjerovnici iz Zagreba i tražiti isplatu novca, i tada je doznala da je imao više poduzeća u Zagrebu, da nije plaćao vjerovnicima i da se ustvari bavio kriminalom. Tvrtka Hora je u razdoblju od 19. srpnja 2010. do dana posljednjeg evidentiranog prometa 4. ožujka 2011. na račun je ostvarila priljev novčanih sredstava u iznosu od 1.724.788 kuna. Oko 731.565 kuna je potrošeno za razna podmirenja, a iznos milijun kuna je podignuto u gotovini.