“Vaša tvrtka dobit će posao na izgradnji stanova, no da biste dobili taj posao, prvo meni morate nešto platiti. A ja tražim 50.000 eura.” Tako nekako mogao je izgledati razgovor između Dinka Mikulića, bivšeg pomoćnika ministra branitelja i Branka Dretara, suvlasnika tvrtke Stanoing iz Varaždina, koja je 2005. i 2006. bila odabrana kao prodavatelj stanova na području Varaždina za Ministarstvo branitelja, odnosno zbrinjavanja stradalnika Domovinskog rata.
Zastara za davanje mita
Taj “dogovor”, nekoliko godina poslije rezultirao je istragom, a potom i optužnicom koju je USKOK podnio protiv Mikulića te Dragutina Sudca, Nediljka Šerlije i Marija Szabe. Mikulića se tereti za primanje mita i zloporabu položaja i ovlasti, a ostale na poticanje na zloporabu položaja. Prema optužnici, Mikulić je u dva navrata, od Dretara i Eduarda Brumena, drugog suvlasnika Stanoinga, tražio 250.000 eura da bi Stanoing dobio posao s Ministarstvom branitelja, a isplaćeno mu je 50.000 eura. Tijekom istrage o tome su svjedočili Dretar i Brumen, koji nisu prijavljeni zbog davanja mita, uz objašnjenje da je u odnosu na njih nastupila – zastara.
– Dretar mi je prenio da je Mikulić 2005. kazao da će nam pomoći da prođemo na natječaju, no za tu uslugu tražio je da mu se isplati 50.000 eura. Stanoing je na natječaju izabran kao društvo koje će Ministarstvu branitelja prodati određen broj stanova i, nakon što je obavljena primopredaja tih stanova, oni su nam plaćeni. Dretar je traženi iznos odnio Mikuliću. Gotovinu mu je odnio u Zagreb, a novac smo osigurali iz dobiti Stanoinga – iskazao je Brumen, koji je u veljači 2012. bio pritvoren zbog sumnje da je zlorabio položaj i ovlasti. Sumnjičilo ga se da je od 2002. do 2011. na račun Stanoinga neovlašteno prebacivao novac iz pričuve, a bila je riječ o 12,2 milijuna kuna. Potom ga je upotrebljavao za plaćanje troškova Stanoinga. Iz pritvora je izašao u lipnju 2012., nakon što su on i njegov sin, koji je također bio pritvoren, platili jamčevinu od oko 20 milijuna kuna. Slučajno ili ne, pola godine poslije uhićen je Mikulić, a Brumen i još neke osobe koje su bile pritvorene tijekom istrage oko Stanoinga, svjedočili su u istrazi protiv Mikulića.
Često dolazio u Varaždin
Osim što je posvjedočio kako je Mikulić tražio 50.000 eura, Brumen je iskazivao i kako ga je tražio još 200.000 eura i to 2008.
– Dretar mi je kazao da je s Mikulićem dogovorio da Stanoing dobije posao na natječaju 2008., no da Mikulić opet očekuje da mu nešto platimo. Nakon što smo dobili posao, u proljeće 2009. nazvao me Mikulić i pitao znam li ja za dogovor koji on ima s Dretarom i mislim li ga ispoštovati. Našao sam se s njim, a on me tražio 100.000 eura. Kada je Ministarstvo branitelja isplatilo Stanoing, njegov je pritisak postao sve veći. Često je zvao i dolazio u Varaždin, no kada je shvatio da nemamo gotovinu, predložio je da mu damo stan u Varaždinu, a potom i nekretninu na moru. Predložio je i da se plaćanje obavi preko fiktivnih računa koje bi Stanoing ispostavi nekom drugom društvu za koje bi nam on dao podatke. Kako tome nisam udovoljio, tražio je 200.000 eura. Ti su pritisci postajali sve jači, pa sam prekinuo sve kontakte s njim – svjedočio je Brumen.
Iznos od 200.000 eura koji je Mikulić tražio od Brumena nije mu isplaćen, a prema optužnici, Mikulić je još jednom tražio mito i to od Dragutina Sudca da bi ga stambeno zbrinuo kao stradalnika Domovinskog rata, iako ovaj na to nije imao pravo. Za protuuslugu Sudac je organizirao da Elektra Jastrebarsko na klijeti Mikulićeve žene priključi struju, a radove koji su stajali 6271 kunu, platio je Sudac.
Nije li u to vrijeme g.Mikulić bio član SDP-a.