Patnja i bijes koji se odigravaju na ulicama Amerike nisu uzrokovani samo bezdušnim ubojstvom Georgea Floyda koje su počinila četiri policajca u Minneapolisu. Radi se i o nizu šokantnih smrtnih slučajeva Afroamerikanaca u rukama policije, za brojne od njih postoje videomaterijali, a u posljednjih nekoliko godina događaju se deprimirajuće redovito. Što je najvažnije, radi se o razdoblju od četiri stoljeća i postojanosti rasne nejednakosti ukorijenjene u onome što se naziva američkim „izvornim grijehom“, ropstvom i kontinuiranim oblicima opresije koji zadržavaju Afroamerikance na dnu društvene ljestvice iako uzastopni valovi doseljenika iz cijelog svijeta napreduju u legendarnoj zemlji prilika.
Sjedinjene Američke Države zasigurno su zabilježile zamjetan napredak na tom području, osobito tijekom posljednjih pola stoljeća, od povijesnih postignuća pokreta za građanska prava u 1960-ima. Znatan broj Afroamerikanaca napredovao je u srednju klasu i profesije, a brojni su postigli uspjeh i nadmoć u američkom načinu života, što je istaknuo izbor Baracka Obame za predsjednika. Međutim, tamnoputi stanovnici američkih središnjih dijelova grada izostavljeni su, prepušteni siromaštvu, gradskim četvrtima u kojima vlada bezakonje te nefunkcionalnim institucijama. Ta naizgled stalna potklasa bila je među onima na koje su globalizacija i nestajanje radnih mjesta radničke klase u industriji imali najveći utjecaj, kojima nedostaju obrazovanje i vještine neophodni za sudjelovanje u modernom gospodarstvu.
Tijekom posljednjih mjeseci takve su zajednice desetkovane pandemijom koronavirusa koji vreba one čije je zdravlje već ionako kompromitirano siromaštvom i zanemarivanjem. Sve u svemu, postoji nemjerljiv rezervoar očaja i bijesa koji potpiruje društvene nemire i prosvjedničke zahtjeve za pravdom i jednakošću prilika u Americi. Način na koji su se dramatični događaji zapravo odvijali na terenu složen je i imao je barem dvije faze. S obzirom na sam broj prosvjeda, njih više od 700 u 50 država, treba napomenuti da je većina bila mirna. Bitno je da su bili rasno mješoviti, ali su bijeli Amerikanci često bili u većini. Sudjelovali su ljudi svih dobnih skupina, ali su prosvjednici, bijeli i crni, bili najvećim dijelom mladi. Sve su to znakovi koji ulijevaju nadu, naznake rastuće društvene potpore borbi protiv policijske brutalnosti i nejednakosti.
Međutim, inicijalnu fazu prosvjeda također su okarakterizirali izolirani, ali značajni primjeri nasilja i pljačke koji su se, čini se, događali na marginama ili čak na mjestima udaljenim od mirnih prosvjednika. To je uključivalo i pravi kriminalitet; vandaliziranje i uništavanje trgovina u siromašnim gradskim četvrtima i u nekima od najboljih trgovačkih četvrti, primjerice u New Yorku i Los Angelesu. Bilo je i izvješća o sumnjivim skupinama bijelaca s teškim naoružanjem, za koje se sumnjalo da uključuju anarhiste lijevog krila i desno orijentirane bijele suprematiste, koji su se infiltrirali među prosvjednike kako bi ih potaknuli na nasilje i sijali kaos. Također se sumnjalo da strani akteri, prije svega Rusija, šire paniku i dezinformacije na društvenim mrežama. Znakovito je da su se nasilje i vandalizam obično ublažavali u mainstream medijima, dok su Fox News i ostali mediji koji podupiru Trumpa posvećivali prioritetnu pažnju slučajevima bezakonja, čime su stvarali dojam općenitog urušavanja reda diljem Sjedinjenih Američkih Država.
U tom se kontekstu dogodio najznačajniji trenutak krize, intervencija predsjednika Trumpa. Prvog lipnja predsjednik je izgrdio guvernere pojedinih saveznih država te nacije zbog neuspjeha zauzdavanja nasilja i „dominiranja“ ulicama. Izrekao je prijetnje kojima je odzvanjao zloglasni rasistički podsmijeh iz 1960-ih. Naredio je raspoređivanje vojnih snaga u Washington DC-ju i potencijalno u ostalim gradovima. Te je večeri vojno osoblje upotrijebilo taktiku provokacije kako bi primoralo prosvjednike na udaljavanje od Bijele kuće i omogućilo Trumpu šetnju do obližnje povijesne crkve djelomično oštećene požarom te inscenaciju njegove sjajne prilike za fotografiranje, a fotografija na kojoj on smrknuto maše Biblijom odmah se proslavila.
Taj je incident uzrokovao veliki šok i potaknuo nekolicinu bivših generala na javnu osudu predsjednika zbog činjenice da se poslužio vojskom protiv američkih građana koji su ostvarivali svoja ustavna prava. Američki ministar obrane Esper, u flertu s neposluhom, poništio je prethodne naredbe i naredio da se započne s postupkom povlačenja prisutnosti vojske iz Washington DC-ja. Čini se da je do kraja tjedna došlo do preokreta. Došlo je do povećanja broja prosvjeda u Washingtonu i drugdje, očito iz prkosa prema predsjedniku, ali nasilje se znatno smanjilo diljem zemlje. Dva tjedna nakon početka krize čini se da je predsjednik Trump izgubio kredibilitet. Međutim, bilo bi prerano za izvođenje zaključaka po tom pitanju.
Prosvjedi se nastavljaju, nije jasno što će ih zaustaviti, što znači da postoji kontinuirani rizik od eskalacije. Povrh toga, predsjednik u društvenim previranjima vidi priliku, čak i put prema reizboru. Uzevši stranicu iz uspješne kampanje Richarda Nixona za Bijelu kuću u neredima 1968. godine, Trump se proglasio „predsjednikom zakona i reda.” Poput Nixona, on se nada da će nasilje i nemiri unijeti strah i dovesti do zazora među bijelim biračima, osobito u najvažnijim državama u kojima se odvijaju sukobi. Vezano uz tu krizu, Joe Biden mogao bi biti suočen sa složenijim izazovom: prihvatiti reforme koje traže Afroamerikanci, ključna demokratska izborna baza, bez odvraćanja bijelih birača iz predgrađa čiju će podršku također morati zadobiti. U međuvremenu, važnije pitanje koje se nameće jest hoće li masovna okupljanja i prekid socijalnog distanciranja na ulicama Amerike rezultirati pogubnim ponovnim izbijanjem koronavirusa, što bi samo po sebi moglo ponovno izmijeniti predsjedničku utrku.
Sa takvom pameti naravno da si bivši !