Optuženi je kaznena djela počinio kao dekan Pravnog fakulteta u Splitu, odnosno kao dekan fakulteta na kojem se studente uči što je u skladu sa zakonom, a što ne. Institucija je to koja bi trebala imati odgojnu ulogu, jer među ostalima odgaja i buduće suce. Bio je i član DSV-a, tijela koje odlučuje o imenovanjima sudaca. Sve to bile su mu otegotne okolnosti, a tijekom postupka je utvrđeno da je počinio to za što ga se tereti. Optuženi je u obrani nijekao optužbe. Tvrdio je da mu je sve podmetnuto i montirano, no njegovoj obrani sud nije vjerovao - kazala je sutkinja Daniela Kustec, predsjednica sudskog vijeća zagrebačkog Županijskog suda obrazlažući nepravomoćnu presudu Borisu Buklijašu, bivšem dekanu Pravnog fakulteta u Splitu te bivšem članu DSV-a.
A tom presudom Buklijaš je nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu od četiri godine zatvora. Osim toga, Pravnom fakultetu u Splitu mora nadoknaditi štetu od oko 860.000 kuna. Buklijaš se u sedam točaka optužnice teretio za zloporabe položaja i ovlasti. Osuđen je po šest točaka, dok je u odnosu na jednu točku donesena odbijajuća presuda jer je u tom slučaju tužiteljstvo odustalo od kaznenog progona. Po pojedinačnim točkama, izrečene su mu zatvorske kazne u rasponu od šest mjeseci do godine i pol zatvora, a u zbiru je osuđen na jedinstvenu kaznu od četiri godine zatvora.
Na objavi presude nije se pojavio, a tijekom postupka odbijao je odgovarati na pitanja sudskog vijeća i tužiteljstva te je u nekoliko navrata tražio i izuzeće sutkinje te svih sudaca zagrebačkog Županijskog suda. Prema optužnici, teretio se da je od 2010. do 2012. kao dekan fakulteta od izvođača radova koji su radili na obnovi fakulteta tražio da uvećaju cijenu izvedenih radova, kako bi dio novca zadržao za sebe. Teretio se i da je u privatne svrhe koristio službeno vozilo te za lažiranje putnih naloga. Olakotnim mu je cijenjena neosuđivanost, visoka životna dob te zdravstveni problemi.
Ova individua kao takva me ne zanima ni trunčice. Doživljavam ga kao primjer stanja u kompletnom sudstvu Republike Hrvatske i u kompletnom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Nitko u svojoj struci, intelektualac tek ne, ne može biti toliko loš bez da je korumpiran ili da radi protiv interesa države iz političkog oportunizma. To što nama radi hrvatsko sudstvo i hrvatsko Državno odvjetništvo je izazivanje mirnih građana da primjene "samopravdu". I je, tako mislim, samo je pitanje dana kada će obični ljudi početi rješavati slučaje poput "daruvarca" - taj slučaj je polovica one poznate "zadnje kapi"! Da me nitko krivo ne shvati. Ne pozivam na nasilje. To čini sudstvo i Državno odvjetništvo svojim (ne)činjenjem. Iz sudova i Državnog odvjetništva treba najuriti sve što je preuzeto iz bivšeg sustava. Nakon gotovo 30 godina imamo mladih i kvalitetnih ljudi - staro doslovce "poravnati s zemljom i iznova započeti". Bez iznimke!