Prvi hrvatski veleposlanik u Indiji otkriva: Voljela je Zagreb, u njemu se oprostila od majke

Prvi hrvatski veleposlanik u Indiji dr. Drago Štambuk bio je posljednja osoba iz vanjskog svijeta s kojom je Majka Terezija razgovarala prije svoje smrti.

– Nazvao sam je telefonom na dan njezine smrti, krajem radnog vremena i rekao sam joj kako mi jako dobro zvuči, jer je u posljednje vrijeme imala prilično slab glas. Odgovorila je kako se osjeća dobro te da uskoro namjerava u Rim. Posljednje što mi je kazala bilo je: „Molite za mene!“

Javili su mi da je umrla nekoliko sati nakon našeg razgovora. Svatko je potrebit molitve u svojoj ljudskoj nesavršenosti. Samo rijetki, poput nje, svjesni su svog ljudskog nesavršenstva – govori nam dr. Štambuk, prisjećajući se posljednjih susreta s Majkom Terezijom, a bilo ih je mnogo za njegova boravka u Indiji, jer je odmah po dolasku u siječnju 1995., nakon predaje vjerodajnica, nazvao Majku i već nakon mjesec dana otputovao u prvi posjet Calcutti gdje su se sastajali u njezinoj Kući.

Majku nikad poslije nije srela

– Čim sam saznao da idem u Indiju, jedna od mojih tajnih radosti bila je želja susreta s Majkom Terezijom, pa sam oko Božića 1994. posjetio u Zagrebu Misionarke ljubavi, koje su mi dale Majčine telefonske brojeve i adresu te kavu i čokoladu za nju, što nisam mogao odbiti jer su to bili zagrebački pokloni. Čim sam predao vjerodajnice indijskom predsjedniku, nazvao sam Majku Tereziju u Calcuttu, predstavio se na hrvatskom, a ona je rekla: „Hvaljen Isus! Odgovorio sam: „Vazda budi!“

Zapitala me odakle sam, a ja sam, da pojednostavim, rekao da sam iz Zagreba, na što je upitala: „Kako mi je moj Zagreb?“ Njezin doživljaj Zagreba kao živog bića i neočekivana toplina prema gradu me začudila, ali sam shvatio razlog tomu kada mi je ispričala da se s 18 godina iz Zagreba, nakon nekoliko tjedana priprema za put u Irsku, gdje je zbog misionarskog poziva trebala svladati engleski jezik – na zagrebačkom kolodvoru, oprostila se od svoje svjetovne, biološke majke, koju poslije toga više nikada nije srela.

Time je Zagreb u njezinu umu posvojio lice njezine voljene majke i postao mitsko mjesto jednog od najvećih duhovnih oproštaja prošloga stoljeća. – Ona koja će postati majkom svijeta, oprostila se u Zagrebu od svoje zemaljske majke i otada u njezinim mislima slika majke i Zagreba zauvijek su se pomiješale – kaže dr. Štambuk, koji je 4. ožujka 1995. iz Delhija otputovao u Calcuttu i sastao se s Majkom Terezijom.

Odlikovao je Tuđman

– Pribivao sam njezinim ranim jutarnjim misama u njezinu jedinstvenom domu na Circular Roadu, doručkovao s njom najslađi doručak u životu: na tavi poslužena dva pečena jaja i čašu topla mlijeka. Razgovarali smo o njezinu traganju za odbačenima, o njihovu spašavanju i o tome kako spokojno odlaze s ovoga svijeta, sa zahvalnošću u pogledu kojoj joj je uvijek bio najveća plaća – prisjeća se dr. Štambuk, dodajući kako su ga njezine sestre provele kroz Kaligath, dom za bolesne i umiruće i Titigarh – mjesto za gubavce u kojem izliječeni privređuju tkajući tkaninu za sestrinske sarije.

Budući da je dr. Štambuk liječnik, Majka je tražila njegove savjete, tako da je redigirao interne upute za sestre njegovateljice o tome kako njegovati umiruće i bolesne od AIDS-a. Znajući koliko je Majci Tereziji važna Hrvatska, dr. Štambuk joj je ponudio hrvatsko državljanstvo i putovnicu, što je ona odmah prihvatila.

Malo ga je naljutilo kada su iz MUP-a tražili obrazloženje za prijam u državljanstvo, pa im je odgovorio „jednom proširenom rečenicom“ u kojoj je sažeo „ljudske i Božje razloge“ za čast koju Majčin ulazak u hrvatsko državljanstvo donosi hrvatskom narodu. No diplomatska putovnica stigla je s pogrešno napisanim Majčinim prezimenom. – Neposredno pred njezin 85. rođendan, u zadnji tren, stigla je nova putovnica, a poništenu mi je poklonila, pa je čuvam kao osobitu uspomenu – kaže dr. Štambuk, dodajući da je predsjednik Tuđman na njegov prijedlog Majku Tereziju odlikovao Veleredom Kraljice Jelene, koji je među najvišim hrvatskim odličjima.

Dr. Štambuk bio je, uz njezine sestre i svećenike, jedan od nekoliko najbližih svjetovnih prijatelja, na privatnom dijelu pogreba kada su Majku Tereziju polagali u grob. – Poslije su mu ispričali kako je, nakon dogovora da na sprovodu ne bude političkih govora, s. Frederika, zamjenica Majke Terezije, rekla: „Ali hrvatski veleposlanik trebao bi govoriti na pogrebu.“ Kad su je upitali zašto, rekla je: „Zato što joj je on njoj bio kao sin.“