Pet godina nakon nesreće u Fukushimi bivši japanski premijer Naoto Kan u intervjuu za Daily Telegraph otkrio je što se doista događalo tog kobnog 11. ožujka 2011. godine. Nakon što je jak potres uzrokovao tsunami koji je uništio nuklearnu elektranu u Fukushimi, Japanci su za dlaku izbjegli nuklearnu kataklizmu koja bi zahtijevala evakuaciju Tokija i cijelog područja u krugu od 250 kilometara od elektrane.
-Opstojnost Japana bila je pod upitnikom. Nešto tolikih razmjera kao što bi bila evakuacija 50 milijuna ljudi bilo bi kao težak poraz u velikom ratu, ali o tome se razmišljalo- otkrio je Kan.
Dodatnu neizvjesnost stvarala je tvrtka Tepcoa koja je upravljala nuklearnom elektranom s obzirom da nije davala nikakve jasne informacije o situaciji u Fukushimi.
-Gotovo nikakve precizne informacije nisu stizale do nas, bilo je nemoguće donositi odluke. Sebe ne smatram nuklearnim ekspertom, ali na fakultetu sam odslušao fiziku i znao sam da, čak i na temelju tih mrvica koje su do nas dopirale, postoji mogućnost da će ovo biti gore od Černobila. U Černobilu se dogodila strašna katastrofa, ali ondje je bio samo jedan reaktor, a kod nas ih je bilo šest- kazao je Kan kojeg je posebno šokiralo ponašanje tadašnjeg direktora Agencije za nuklearnu i industrijsku sigurnost Nobuaki Terasaka.
-Pitali smo ga što se događa, a on nije imao odgovora. Pitali smo ga zna li on uopće išta o nuklearnoj energiji, a on je rekao da nema pojma i da je studirao ekonomiju - otkrio je Kan. Terasaka je naposljetku dobio otkaz, a nuklearna katastrofa izbjegnuta je zahvaljujući pedeset djelatnika elektrane koji su uspjeli izaći na kraj sa cjelokupnom situacijom.
Ipak, Kan napominje da nuklearna katastrofa u Fukushimi prijeti i dan danas. -Ništa nije gotovo, nuklearni incident traje i danas. U drugom i trećem reaktoru još ima radioaktivnog goriva i, što god vam tvrdili u Tepcou, činjenica je da manje količine kontaminirane vode i dalje svakodnevno istječu u okoliš- kazao je Kan i otkrio da je nakon događaja u Fukushimi svoje razmišljanje promijenio za 180 stupnjeva.
-Jednostavno morate pronaći balans između rizika i koristi.Jedan reaktor, iako je malo vjerojatno, mogao bi uništiti cijelo postrojenje i zato to treba uzeti kao ozbiljan rizik - zaključio je bivši japanski premijer.
Pa baš i nije tako. U Japanu kao i u svijetu na ljestvici utjecajnih i dobro plaćenih položaja uspinju se osobe koje nemaju dovoljno stručnih znanja. Tako je na čelo tokijske kompanije za prozvodnju električne enerije čija je nuklearka bila došla osoba bez ikakvih tehničkih znanja. Sustavom hijerarhije to je bila osoba koje je bila i najodgovornija u sustavu. Kada se desio potres koji je izazvao tsunami došlo je do kidanja dalekovoda i do prekida vanjskog napajanja električnom energijom koja je između ostalog pogonila pumpe rashladnog sustava nuklearnog reaktora. U nuklearki bio je uspostavljen sustav rezervnog napajanja putem sekundarnog napajanja pumpi iz akumulatora, međutim taj sustav je mogao izdržati oko 12 sati. Podređeni iz nuklearke nisu odmah javili svome direktoru u Tokijo, jer je direkor "spavao". Zatim kad su mu javili direktor je to javio dalje vladi koja je javila svom stručnom tijelu Agenciji gdje je bio drugi nesposobnjaković. Dakle da je na čelu kompanije koja se bavila proizvodnjom električne energije bio stručnjak taj bi znao da ima 12 sati vremena da se dovezu novi oizvori energije rexcimo u kontejneru s agregatima za proizvodnju struje. Kako su ceste bile zakrčene to se moglo uraditi helikopterima, ali nije. Jednostavno se mogao prevesti taj agregat i spojiti vodovima za pumpe, tada nije bilo nikakve radijacije a voda se već povukla. Ali svjesnim postavljanjem nesposobnih osoba na visoke stručne položaje japanska vlada i uprava kompanije pokazale su kompletnu nekompetentnost i osramotile japanski sustav upravljanja. Ovo je primjer do čega može dovesti postavljanje nestručnjaka na stručna i odgovorna mjesta ali i pčrimjer kako kruta hijerarhija bez inicijative, recimo direktora same nuklearke na terenu, dovodi do katastrofe. Sličnost s Hrvatskom je slučajna.