Novi/stari slovenski premijer Janez Janša i ovog se puta poslužio starom taktikom, koja mu je donijela još jednu neočekivanu pobjedu. U skladu s mudrošću slavnog kineskog vojskovođe i filozofa Sun Tzua, autora znamenitog “Umijeća ratovanja” – Janšina omiljenog štiva – strpljivo je čekao dok rijeka nije donijela leševe njegovih neprijatelja.
Janša je na zadnjim parlamentarnim izborima u lipnju 2018. godine ostvario relativnu pobjedu, ali nije uspio formirati vladu. U postizbornim preslagivanjima tada ga je nadigrao politički neiskusni komičar i bivši gradonačelnik Kamnika Marjan Šarec, koji je okupio čak pet stranaka u tzv. anti-Janša koaliciju. Međutim, ubrzo će se pokazati da je Šarecova pobjeda bila kratkog daha. Šarecova vlada nije imala većinu i ovisila je o izvankoalicijskoj potpori ljevičarske Levice, slovenske varijante grčke Sirize, a kada je Levica prije nekoliko mjeseci svoju potporu otkazala, postalo je jasno da Šarecova “anti-Janša” vlada neće izdržati dugo.
Sukob s JNA
Janša je samo mirno čekao da se Šarecova konstrukcija uruši. “Anti-Janša” koaliciji na kraju je presudio sam Šarec. Naprasno je dao ostavku i pozvao na raspisivanje još jednih izvanrednih izbora, podcijenivši pritom oportunizam svojih koalicijskih partnera, Stranke modernog centra (SMC) i Demokratske stranke umirovljenika (DeSUS). Između neizvjesnih izbora na kojima vjerojatno ne bi bili izabrani u parlament i suradnje s Janšom do kraja mandata, što znači i još dvije godine uživanja parlamentarnih plaća i povlastica, čelnici SMC-a i DeSUS-a odlučili su se za potonje, iako je to podrazumijevalo izdaju načela i obećanja zbog kojih su prije dvije godine i birani u parlament. Misao Sun Tzua da se uspješno ratovanje temelji na prijevari protivnika i da u trenutku slabosti moraš pokazati da si moćan Janša je uspješno primijenio i ovog puta.
Janša po treći put dolazi na čelo slovenske vlade, ali reakcije na Janšin veliki politički povratak nikad nisu bile ovako burne i dramatične. Formiranje treće Janšine vlade slovenski komentatori i analitičari opisuju kao moralni kolaps slovenske politike. U njihovim se analizama ponovno podsjeća kako je Janša “princ tame” slovenske politike, kako ga je prije 15-ak godina nazvao pokojni slovenski premijer i predsjednik Janez Drnovšek. Brojni Janšini protivnici upozoravaju kako se Janša na svom više od tri desetljeća dugom političkom putu od vjernog člana Komunističke partije preobrazio u radikalnog desničara, populista i revizionista, koji svoj politički uspjeh gradi na podjelama i raspirivanju netrpeljivosti.
Tko je zapravo Janez Janša, taj Darth Vader slovenske politike, koji nikoga u Sloveniji ne ostavlja ravnodušnim, jer Slovenci Janšu ili obožavaju ili mrze? Iako njegovi politički protivnici ne zaboravljaju da je još kao 17-godišnjak postao zagriženi član Komunističke partije, šira slovenska javnost prvi je put čula za Janšu u ljeto 1988. godine, kada je s Davidom Tasićem, Ivanom Borštnerom i Francijem Zavrlom završio u zatvoru i na vojnom sudu JNA. Kao suradnik i kolumnist tjednika Mladina Janša je osuđen jer su kod njega pronašli tajni vojni dokument u kojem se govorilo o nezakonitom nadzoru slovenske civilne scene. Janša je u tom trenutku postao simbol borbe protiv nedemokratskog režima, a tisuće Ljubljančana svakodnevno se okupljalo u Roškoj ulici gdje su sudili legendarnoj četvorici, poznatijoj po akronimu JBTZ. Bio je to prijeloman događaj u procesu demokratizacije i liberalizacije osamdesetih godina prošlog stoljeća, koji će uskoro dovesti i do raspisivanja višestranačkih izbora, a potom i do raspada jugoslavenske federacije i osamostaljenja Slovenije i Hrvatske.
Janša je bio junak tog procesa. Nakon izlaska iz zatvora Janša napušta Mladinu i okreće se politici. Pridružuje se Socijaldemokratskoj stranci Slovenije, kojoj je na čelu bio Jože Pučnik, jedan od lidera Demosa, koalicije koja je pobijedila na prvim demokratskim izborima u Sloveniji. Pučnik je bio zanimljiva politička figura. U Sloveniji Pučnika slave kao oca slovenske državnosti i Janša se stalno poziva na njegovo političko nasljeđe. Janšina druga politička stranka bila je socijaldemokratska, ali sa snažnim nacionalističkim nabojem. Pučnik je već potkraj 1990. javno govorio o referendumu i odcjepljenju kao o prilici za “čišćenje” Slovenije od neslovenaca, ali je potrebu za etničkom homogenizacijom Slovenije opravdavao ekonomskim, a ne nacionalnim razlozima. Njegove ideje provela je u djelo upravo Demosova vlada, u kojoj je Janša bio ministar obrane, kada je u veljači 1992. godine izbrisala više od 25 tisuća neslovenaca iz evidencije državljana.
Janša kao ministar obrane igra ključnu ulogu u desetodnevnom oružanom sukobu s JNA u lipnju 1991., koji Slovenci nazivaju ratom za osamostaljenje. U vjerojatno dogovorenom sukobu s malobrojnim i slabo naoružanim, ali iznimno motiviranim slovenskim teritorijalcima, jugoslavenska armija brzo je poražena. Slovenska strana, predvođena Janšom, u spretnom manevru zauzima skladišta JNA i okružuje vojarne, tako da izoliranim i demoraliziranim postrojbama JNA nije preostalo ništa osim predaje i povlačenja.
Karizmatični Janša taj je “rat” i svoju ulogu u njemu pretvorio u najdragocjeniji politički kapital. Zahvaljujući tom kapitalu, Janša već gotovo tri desetljeća gradi politički kult najzaslužnijeg aktera slovenskog osamostaljenja. Janša pritom taj politički kapital ne želi dijeliti sa slovenskom ljevicom i tadašnjim predsjednikom države Milanom Kučanom, kojem odriče bilo kakve zasluge za slovensko osamostaljenje. Štoviše, u Janšinoj interpretaciji Kučan je bio najveći protivnik slovenske samostalnosti, koji je navodno radio u interesu Beograda i JNA.
Sukob Janše i Kučana kulminira 1994. godine, kada je tadašnji premijer Drnovšek smijenio Janšu s dužnosti ministra obrane zbog Janšine uloge u aferi Depala vas, najpoznatijoj političko-pravosudnoj aferi u Sloveniji devedesetih godina, u kojoj su četvorica pripadnika vojne sigurnosne službe zatvorila jednog civilnog policajca. Janša je zbog te afere bio prisiljen napustiti ministarski položaj, što mu je jako teško palo. Odonda seže njegov sukob s Drnovšekom, koji je ponovno kulminirao 2004. godine, kada je Janša prvi put postao slovenski premijer, a Drnovšek je bio predsjednik države. Međutim, Janša je bio uvjeren da je Drnovšek u tom slučaju bio samo egzekutor, vjerujući da mu je aferu Depala vas “namjestio” tadašnji predsjednik Kučan, kojeg smatra svojim glavnim političkim protivnikom. U godinama koje su slijedile sukob Janše i Kučana poprima gotovo mitske razmjere, a taj je sukob presudno utjecao i na kasniju slovensku politiku. Janša je uvjeren kako su Kučan i njegov klan, kako ga naziva, nastavili vladati Slovenijom i nakon poraza na izborima 1990. godine. Prema Janšinoj interpretaciji, riječ je o “silama kontinuiteta”, koje vladaju nedemokratski i netransparentno, mimo izbora, a jedino je njegova vlada jamstvo da će biti prekinute veze “sila kontinuiteta” sa strukturama vlasti i moći.
Dva braka, četvero djece
Za sve ono loše što mu se u politici dogodilo, a toga je bilo dosta, od izbornih poraza do brojnih afera, Janša je uvijek krivio “sile kontinuiteta” i Kučanovu “crvenu zavjeru”. Još od devedesetih prati ga nikad raščišćena afera prodaje oružja bivše JNA. Oružje je u Janšinu aranžmanu napustilo skladišta JNA, iako u slovenski proračun nikad nije uplaćen novac koji su Hrvati i Bošnjaci platili za to oružje i nikad se nije doznalo na čijim je računima novac završio. Unatoč brojnim parlamentarnim istragama, istina nikad nije utvrđena, a dokumentacija je uništena.
Janša je vremenom postajao sve ciničniji i radikalniji. Od socijaldemokratskog političara početkom devedesetih Janša je postao desničar, a u skladu s tim 2003. godine mijenja ime stranke. Socijaldemokratska stranka postaje samo Slovenska demokratska stranka (SDS), a stranka je pod Janšinim vodstvom od 1993. godine gubi skoro sve izbore, 1996., 2000., 2008., 2011. i 2014., a pored relativne pobjede 2018. pobjeđuje samo 2004. godine, neposredno nakon slovenskog ulaska u Europsku uniju. Janša je iskoristio činjenicu da se biračko tijelo zasitilo liberalne demokracije, a u kampanji je nastupao iznenađujuće smireno i uravnoteženo, no ubrzo se pokazalo da su se Janšinim neočekivanim dolaskom na vlast u Sloveniju vratili autoritarnost, populizam, rigidnost i čistke. Iza prvog Janšina mandata ostala je i afera Patria, najveća korupcijska afera u povijesti samostalne Slovenije, zbog koje je Janša 2014. godine završio na izdržavanju dvogodišnje zatvorske kazne zbog korupcije. Iako je Janša pravomoćno osuđen u toj aferi, Ustavni sud poništio je pravomoćnu presudu vrativši predmet na ponovno suđenje, ali je zbog proteka 10-godišnjeg roka predmet pao u zastaru, tako da je afera ostala bez pravog pravorijeka.
Drugi odlazak u zatvor dodatno je radikalizirao Janšu. On i njegovi sljedbenici, koje ništa ne može pokolebati kada je njihov vođa u pitanju, u svemu su ponovno vidjeli urotu “crvenih”, Kučana i njegova klana. Poništenje presude pretvorio je još jednu političku pobjedu.
Poslije je tužio državu – kojoj je upravo postao premijer – zahtijevajući odštetu od 900 tisuća eura zbog odlaska u zatvor. Od političara desnog centra Janša postaje radikalni desničar, bliži radikalno-populističkoj Alternativi za Njemačku (AfD) i svom prijatelju i političkom uzoru Viktoru Orbánu nego njemačkim kršćanskim demokratima Angele Merkel. Svojim objavama na Twitteru Janša raspiruje netrpeljivost prema migrantima i političkim neistomišljenicima. Janša je jedan od najaktivnijih političara na ovim prostorima na Twitteru, s više od 50 tisuća pratitelja. Izvan politike Janša se rekreativno bavi sportom, osobito alpinizmom, a napisao je i nekoliko knjiga. Drugi se put oženio 2009. liječnicom Urškom Bačovnik, s kojom ima dva sina, a iz prvog braka ima sina i kćer.
Janšu u međuvremenu napušta niz nekadašnjih suradnika i istaknutih članova SDS-a, no, on se ne da. Iako je nakon relativne pobjede na izborima 2018. godine mogao imati SDS-ovu vladu samo da je mandat za sastav vlade prepustio nekom drugom u stranci, jer je upravo on bio najveća prepreka za formiranje desne koalicije, Janša na to nije želio pristati. Iako se činilo da je to bio Janšin konačan poraz, u njegovu slučaju uobičajena politička pravila ne vrijede, o čemu svjedočimo i ovih dana, kada se Janša ponovno vraća na prijestolje. Jer jedno se Janši mora priznati. Riječ je o čovjeku koji nikad ne odustaje i nikad ne priznaje poraz. Baš kao što stoji u još jednoj mudrosti Sun Tzua: “Vješt ratnik se uvijek postavi tako da je poraz nemoguć.”
U cijelom tekstu nisam pronašao neku činjenicu ili izjavu koja ga čini radikalom.