Bivši ovisnici nakon komune žele raditi, ali ih odbijaju

Zagrepčanin Goran N. (29) počeo se drogirati u srednjoj školi. Punih šest godina živio je u paklu heroina, a zbog krađa povremeno bi završavao u zatvoru. Na odvikavanju u komuni u Splitu proveo je također šest godina. Iz komune je kao “nov” izašao prije dva mjeseca.

Neugodna prošlost
– Poput većine drugih liječenih ovisnika, i ja želim početi nov život. Srednju školu nisam završio, a uz pomoć udruge Pet plus prije mjesec dana ponovno sam krenuo u školu za montažu instalacija i metalnih konstrukcija koja traje tri godine – priča Goran.

Pred udrugama diljem Hrvatske, čiji je cilj liječene ovisnike iz komuna i zatvora ponovno uklopiti u društvo te im pronaći posao, težak je zadatak. Liječene ovisnike društvo još uvijek stigmatizira, a kad traže posao i kažu poslodavcima za svoju prošlost, oni ih najčešće odbijaju. Zašto je tako, pokušava nam objasniti 31-godišnji Davor, bivši pomorac, danas zaposlen u riječkoj udruzi Egzodus, koji je bio heroinski ovisnik punih 13 godina.

– Nakon dvije godine volontiranja u udruzi, potražio sam posao u građevini. Šefu sam priznao da sam bio ovisnik te sam mu rekao da sam spreman 15 dana odraditi besplatno. Nadao sam se da će me gazda, ako se potrudim, možda i zaposliti. Ipak, odmah me odbio, vjerojatno iz straha da ga ne pokradem ili što ti ja znam – nagađa Davor. 

Iako poslodavci bivše ovisnike zapošljavaju doista rijetko, udruga Pet plus ove je godine ipak zaposlila četiri osobe. Dva bivša ovisnika rade kod bivšeg boksača, danas poduzetnika Željka Mavrovića. Za školovanja poslu se kod najpoznatijeg “Irokeza” nada i Goran.

– Bio sam na razgovoru u jednoj njegovoj pekarnici. Nadam se da će me uskoro pozvati na posao – kaže Goran.
S pravom se nada jer ekopoljoprivrednik Mavrović dobro poznaje svijet bivših ovisnika.

Volja za radom
Svojedobno je u jednoj komuni bio sportski mentor. Nije mu bitno, tvrdi, to što je netko bio prije, već je važna dobra volja i želja za radom.

– Svi ti dečki i cure odavno su ostavili drogu iza sebe. Kod mene su uglavnom kao pomoćni radnici već radili bivši ovisnici kojima sam bio jako zadovoljan. Puno je tužnija priča drugih poslodavaca koji bi liječenim ovisnicima, umjesto da upiru prstom u njih, trebali pružiti novu šansu – zaključuje Mavrović.