U uređenim državama javnost bi trebala imati pravo znati što rade dojučerašnji predsjednici ili premijeri, i obrnuto: ti ljudi bi trebali shvaćati takav interes javnosti i paziti na to da ga zadovolje. Naprosto, političari koji su jednom bili izabrani na najviše državne dužnosti kako bi radili u javnom interesu dužni su, više nego obični poduzetnici, objasniti što točno rade jednom kad postanu poduzetnici, umirovljenici ili slobodni umjetnici. Dužni su to činiti upravo kako bi se osiguralo da svoju javnu poziciju nisu, makar i s vremenskim odmakom, koristili u privatne svrhe. Da se nisu, makar i naknadno, upleli u sukob interesa.
Bivši njemački kancelar Gerhard Schröder prošloga je tjedna, primjerice, izabran u Odbor direktora Rosnefta, najveće javno izlistane naftne kompanije na svijetu, u kojoj većinski udio i kontrolu nad upravljanjem ima ruska država. Imenovanje je kontroverzno, po mnogima i skandalozno jer taj angažman vide kao služenje bivšeg njemačkog kancelara ruskom predsjedniku, ali o tome se barem zna i o tome se barem povela nekakva javna rasprava.
U Hrvatskoj, nitko živ ne zna što točno radi privatni konzultant i bivši premijer Zoran Milanović.
Po svemu sudeći, vjerojatno ne radi ništa, odnosno nema nijednog ozbiljnijeg klijenta u svom konzultantskom poduzeću EuroAlba Advisory. Tvrtka je osnovana s ciljem da pruži Milanoviću mogućnost da savjetuje države na njihovu europskom putu. Spominjala se Albanija, nada koja se odražava i u imenu tvrtke. Ali nitko ni u Tirani ni u Bruxellesu ne zna ništa o tome da bi bivši hrvatski premijer pomagao Albaniji na putu prema EU, niti je itko ikad od albanskih ili europskih dužnosnika spomenuo izrijekom Zorana Milanovića kao nekoga koga bi željeli angažirati.
Onda se, u svibnju ove godine, pojavila vijest da Milanović poslovno boravi u Južnoafričkoj Republici. Jer, naravno, nema ništa logičnije nego da konzultant koji želi pomoći državama jugoistočne Europe na njihovu putu u EU otputuje u južnu Afriku. Europa, Afrika, EU, JAR… - sve je to tu negdje, ne?
Da ne spominjemo da su neki spin doktori na početku Milanovićeve konzultantske karijere javno širili fantazije o tome da su bivši premijeri poput Milanovića traženi u svijetu kao međunarodni posrednici u sukobima država i naroda. Vidimo koliko se to pokazalo točnim.
A onda su se u zadnje vrijeme počele pojavljivati glasine da će se Milanović možda vratiti u politiku. Možda kao kandidat na izborima za Europski parlament 2019., možda kao kandidat za predsjednika Republike na prijelazu 2019. i 2020. godine… On sam je, u jednom intervjuu, nešto natuknuo o tome da za njega “nema drugog puta” osim promišljanja o politici, no ni u tom razgovoru nije znao odgovoriti na izravno pitanje o tome što točno radi danas kao privatni konzultant. Izbjegavanje odgovora samo naslućuje da se nema čime pohvaliti niti, makar opisno, navesti jednog klijenta svoje konzultantske tvrtke.
A javnost bi trebala znati, makar u grubim crtama, čime se bavi bivši hrvatski premijer Zoran Milanović. I on sam bi, pogotovo ako se planira vratiti kao kandidat za neku političku dužnost, trebao javnosti ponuditi smislen odgovor na to pitanje. Jer, kad dođu izbori i kad počne kampanja, netko bi ga sigurno kao kandidata upitao o tome što je radio u toj rupi između odlaska s čela Vlade i SDP-a do dana kad se ponovo nudi biračima. Tračak transparentnosti i osjećaja dužnosti prema javnom interesu sada, kad radi privatni biznis, može mu samo pomoći sutra, ako se odluči kandidirati ponovo za javni posao. I obrnuto: manjak transparentnosti sada može mu samo odmoći sutra.
A možda sve ovo - i izostanak klijenata koje bi bio u stanju javno opisati, i euro-afričke integracije Albanije (ili je ispravno reći euro-albanske integracije južne Afrike?), i puštanje glasina o povratku u politiku - znači samo jedno: da novopečeni privatni konzultant nije našao nikoga tko bi bio impresioniran činjenicom da je on bivši hrvatski premijer, da mu to vrlo teško pada, i da spominjanjem povratka u politiku pokušava pecati klijente za privatni biznis?
Jer, ako niste impresionirani uslugama bivšeg premijera, možda ćete biti impresionirani uslugama potencijalnog budućeg ("šu šu, svi sad šuškaju o tom") predsjednika države?
Ako je to zaista na stvari, eto odgovora čime se bavi Zoran Milanović: gerilskim marketingom pokušava prodati samog sebe na tržištu koje nikako da shvati genijalnost njegovih proizvoda i usluga.