S prvim danima jeseni Strossmayerovo šetalište u Petrinji opet se dimi i miriše po kestenima. Tamo je, na samom uglu parka, već 45 godina pečenjar Petrinjac Ahmet Koštić, s nadimkom Adam.
Dobije ih ili kupi na placu
– Nisam mogao propustiti dolazak iako sam bolestan, a sve nemoćniji, njegujem sam i nepokretnu suprugu. Djece nemamo, pa sve moram sam donijeti u park, i kestene i drva. Grad mi je odobrio besplatno korištenje ugla. Nekada je ovdje i ovako pekao kestene i moj ujak Šefik – o dugogodišnjem jesenskom izazovu kaže uporni Adam (77). Bivši soboslikar u Petrinji je 60 godina, a rodom je iz Velike Kladuše. Mala mjerica omiljenih jesenskih slastica kod njega stoji pet, a velika je deset kuna. Sirove šumske plodove daruju mu prijatelji ili ih kupuje na obližnjem placu.
– Vrući kesten rado darujem djeci i starcima u prolazu, svake sezone obvezno cijelu vreću besplatno ispečem vrtiću ili školskom razredu. Lani su o meni u trećem osnovne klinci čak pisali i zadaću – govori poznati pečenjar s ugla parka prema tržnici i Općinskom sudu. Nekoliko kestenjara stoji tradicionalno i na uglovima sisačkih ulica, a prije dva tjedna svoju karijeru u tom zanimljivom poslu započela je i Angelina Komljenović. Svakodnevno ona stoji na Trgu bana Josipa Jelačića "kod sata", a u kratkom vremenu već si je pridobila i neke stalne mušterije.
– Dolazim već nekoliko dana jer sam jako zadovoljan. Moja kći obožava kestene pa joj ih svakodnevno donosim, a ovdje su najbolji u gradu – kazao je Milan Hrnčević, kojeg smo sreli pri kupnji.
Angelinin recept je da prvo peče kestenje na jakoj vatri kako bi im spalila oklop. Sitniji se peku oko pet minuta, a krupniji po sedam do osam minuta. Angelina je u poslu naslijedila svoju šogoricu, koja je kestenje prodavala lani na istom mjestu. Nije joj bio problem naučiti, samo je slijedila upute dobivene od šogorice.
Ne može od toga živjeti
– Nisam ni sanjala da ću ovo raditi. Inače sam krenula na tečaj za njegovateljicu preko Zavoda za zapošljavanje, pa kad nemam kupaca ovdje usput i učim – govori skromna Angelina.
Šogorica je redovno opskrbljuje plodovima kestena, koje obično otkupljuje od poznanika.
Od toga posla, kaže mlada kestenjarka, ne može se živjeti. Dnevni promet je oko 600 kuna, a "na poslu" provede četiri do šest sati.
– Nakon 22 sata u gradu više nema nikoga, pa nema smisla kestene dulje ni prodavati – kazuje Angelina.