U tri godine Nenad Bjelica (41) podigao je WAC tri stepenice – iz treće u najbolju austrijsku ligu – i već u premijernoj bundesligaškoj sezoni napravio čudo. Sa šest pobjeda i tri remija WAC je najbolja austrijska momčad ovog proljeća, a lideru Austriji \"opalili\" su u prošlom prvenstvenom kolu pljusku usred Beča, donosi Max!. Budućeg prvaka ponizili su sa 4:0.
- Bilo bi prepotentno reći kako sam očekivao da ćemo već ovog proljeća igrati tako dobro nakon solidne jeseni. Naravno da smo i mi iznenađeni, nitko nije mislio da ćemo prvu sezonu odigrati tako moćno, ali tri godine se u klubu radilo odlično i ovo je rezultat svega toga – kaže Nenad Bjelica, nekadašnji reprezentativac, a danas jedan od najperspektivnijih hrvatskih trenera i jedan od rijetkih s angažmanom u nekom europskom klubu.
Zadao sam si visoke ciljeve
WAC, momčad iz Wolfsberga gradića od svega 25.000 stanovnika dvjestotinjak kilometara udaljenog od Beča, je trenutačno na bod od mjesta koje iduće jeseni vodi u Europu, no u klubu to ne mijenja na planovima.
- Naš je cilj bio što prije osigurati 40 bodova i osigurati opstanak. To smo ostvarili, odmakli smo 17 bodova od zone ispadanja, a u kupu smo ušli među osam momčadi. Ne opterećujemo se izlaskom u Europu, cilj smo ispunili, a sve što dodatno ostvarimo bit će samo plus u sezoni – kaže Bjelica, kojemu ugovor istječe idućeg ljeta.
Iako je zadovoljan u Austriji u kojoj se skućio po okončanju karijere u Kärntenu, ni ne pokušava skriti velike ambicije.
- Postavio sam si visoke ciljeve kao trener, tako da ne planiram ostati u WAC-u cijeli svoj vijek, iako mi je jako lijepo raditi s momčadi. Imamo jako dobru atmosferu u klubu, možemo na miru raditi i ne bi mi bio problem ostati još koju godinu ovdje – kaže Bjelica.
O povratku u Hrvatsku zasad ne razmišlja. HNL-a nema ni na vidiku u njegovim planovima.
- Moji planovi nisu vezani uz hrvatski nogomet i povratak u Hrvatsku. U ovoj bi situaciji to bio korak unatrag. Trenutačno sam u ligi koja je sređena, koja je posjećena, u kojoj su uređeni odnosi i koja je jako dobro praćena. Iako, nikad ne reci nikad, možda ću se u nekoj budućnosti i odlučiti vratiti, ali sada su mi svi planovi vezani ili uz austrijski nogomet ili uz odlazak u neku jaču ligu.
Svojedobno se po medijima provuklo da bi mogao sjesti na klupu hrvatskog prvaka Dinama.
- Čuo sam i ja za to, ali nikakvih kontakata nije bilo – kaže Bjelica.
Sljedeća stepenica u trenerskoj karijeri trebala bi biti njemačka Bundesliga.
- Želja mi je raditi u Njemačkoj. Ta je liga najsređenija i najorganiziranija u kojoj sam igrao. Cijelo su vrijeme u razvoju, u napretku.
To što ga ne privlači rad u HNL-u, međutim, ne znači da ne prati hrvatski nogomet. Nije propustio na Maksimiru pogledati kvalifikacijski ogled protiv Srbije.
- Štimac radi jako dobro, na pravom je putu. Odlično vodi reprezentaciju, ima izražene liderske osobine, ali i dovoljno karaktera i autoriteta da izvuče maksimum iz svoga igrača – veli Bjelica.
Pozorno prati rad i bivših suigrača iz reprezentacije, braće Kovač u mladoj vrsti.
- Sviđa mi se njihov rad, mlada reprezentacija igra odlično, karakterno, ali kada im je takav trener, ne može ni momčad biti drugačija. Niko Kovač je bio veliki lider, jaka osoba, ima sve kvalitete da bude vrhunski trener i da jednog dana bude prirodni nasljednik Igora Štimca na mjestu izbornika A vrste. On je odlično rješenje za mladu reprezentaciju u kojoj se može razvijati kao trener i pripremati se za izborničku funkciju kada mu dođe vrijeme za to.
Iako je kao igrač iza sebe imao impresivnih osam godina u Primeri, u Betisu je bio i kapetan, tri sezone u Kaiserslauternu, uz Nenada Bjelicu prva je asocijacija jesen 2000. u Osijeku, gdje i danas uživa status kakav drugi bivši asovi bijelo-plavih mogu sanjati. Od čuvene polusezone proteklo je gotovo desetljeće i pol, a još se čuje povik \"Jedan je Bjelica Nenad\".
Te je jeseni doživio i da mu navijači pjevaju pod prozorom.
- Bili su mi dva puta. To što sam doživio u Osijeku te jeseni, to ne mogu riječima opisati – prisjeća se Bjelica koji status u rodnom gradu nije zaslužio samo odličnim igrama. Naime, još početkom devedesetih Ivica Osim, tadašnji trener Partizana, zahtijevao je da se u Humsku dovede tada dvadesetogodišnjak koji je tek skupljao prve profesionalne minute. Nudili su crno-bijeli Bjelici \"kule i gradove\", međutim, dobili su odbijenicu.
- Zvali su i iz Partizana i iz Hajduka, ali to nisu bile opcije za mene. Želio sam prvo ostaviti trag u Osijeku.
Povratak u Osijek bio mu je, kaže, najbolja odluka u karijeri.
- To mi je bila godina u kojoj sam najviše uživao igrajući nogomet - kaže s desetljećem odmaka Nenad Bjelica.
Reprezentacija je valjda jedino pitanje koje ga može isprovocirati, jedina bolna tema nakon velike igračke karijere. Iako je bio dio momčadi koja je nastupila na Euru 2004., nikada nije dobio pravu priliku. Skupio je tek devet utakmica, a zanimljivo je da reprezentacija nikada nije izgubila utakmicu u kojoj je Bjelica nastupao.
- Iskreno, za igrača koji je deset godina igrao u ligama petice to je sramotno malo. Ja sam bio daleko od očiju i daleko od srca – prisjeća se Bjelica.
Ne zovite da popunim poster
Posebno ga je zabolio odnos Mirka Jozića.
- Na dodjeli nagrada 2000., kada sam u izboru Večernjeg lista izabran za najboljeg hrvatskog nogometaša, prišao mi je tadašnji izbornik Jozić, čestitao i rekao da mi ne može ništa obećati. U trenutku kada sam ja ispred braće Kovač, Bokšića, Šukera i Bobana, on je to meni rekao. Odgovorio sam mu da mi nitko nikada ništa nije poklonio pa ne mora ni on, a njegov je potez bio poziv za B reprezentaciju. Nikada nitko nije imao interesa oko mene da igram u reprezentaciji. Svih devet nastupa sam krvavo zaradio.
Svojih \"pet minuta\" u nacionalnom dresu dobio je na Euru 2004.
- Kada me izbornik Otto Barić došao pogledati u Kaiserslautern, rekao su mu: \"Povedite me u Portugal ako mislite da mogu pomoći, ne zovite me samo da budem na posteru\". Ja sam takav, meni je mojih devet nastupa za reprezentaciju vrijedno kao nekom 50 s obzirom na to da podršku nikada nisam imao.