Letom u nebesko plavetnilo sretno je završila još jedna priča o oporavku bjeloglavih supova u Centru za zaštitu ptica grabljivica Grifon u Crniki. Alf, Pero, Janžan, Ivy i Joe odletjeli su u slobodu, u novi život ispunjen neizvjesnošću i nesigurnošću, jer takav je već dugi niz godina život bjeloglavih supova u Hrvatskoj.
Hoće li i oni otići na put bez povratka, hoće li pronaći mjesto u zemljama u kojima cijene svoje supove, ali na hranilišta rado prihvaćaju i susjede, hoće li se nakon lutanja vratiti i saviti gnijezdo na stijenama s kojih su potekli? Sve su to pitanja na koja dr. sc Goran Sušić, voditelj projekta zaštite bjeloglavih supova u Hrvatskoj, predsjednik udruge Grifon i volonter u istoimenom Centru za zaštitu ptica grabljivica, za sada nema odgovora. No, s ponosom priča o šest supova kojima su dali šansu za život, šansu da se možda vrate na djedovinu u kojoj će i supovima biti bolje nego što im je sada.
- Alfa su na Cresu spasili turisti, a do trajekta ga je donijela Draženka Polović, kojoj je pripala čast i da ga pusti na slobodu - kaže dr. Sušić i dodaje da je Alf pao jer je bio iscrpljen zbog gladi. Kuda će ga odnijeti krila pratit će putem satelitskog odašiljača kojeg nosi na sebi, a dar je ornitološkog instituta iz Njemačke. Odašiljačem su opremili i Peru, koji je iz gnijezda na Cresu pao u more. Upravo su gnijezda nisko na stijenama blizu mora specifičnost hrvatskih supova, a mladi padaju iz njih jer turisti prilaze preblizu stijenama.
- Turisti su ga i izvadili iz mora, a na Cresu su ga čuvali dok nismo stigli - priča dr. Sušić. Peru je u slobodu pustila Iva Gredelj iz informatičke tvrtke koja im je sponzor informatičke obrade satelitskih podataka. Da nema njih, supove ne bi mogli ni pratiti.
Na plažu u Belom iscrpljena od gladi pala je i Ines. I ona je bila opremljena satelitom, na prvi let u slobodu trebala ju je pustiti Aneta Kratochvilova iz zoološkog vrta iz Praga, ali Ines se predomislila. Potpuno zbunjenu vratili su je u oporavilište uz nadu da će uskoro i ona poletjeti u nebeske visine.
Zaljubljeni par u oporavilištu
Bez svih ljudi koji im pomažu, kaže dr. Sušić, teško da bi više uspjeli spasiti ijednog supa. Ove godine nisu još dobili sredstva koja Ministarstvo zaštite okoliša i prirode odvaja za rad oporavilišta za divlje životinje, pa tako i ovog za supove. Unatoč nedostatku novca i nebrizi svih koji bi se trebali brinuti za ovu ugroženu vrstu, oslobođena su još tri supa koja su u oporavilištu od prošle godine. Među njima je i Janžan.
- Njegovo ime spoj je imena djece Roberta Pukmara i Darka Lokara, slovenskih turista koji su zaslužni što je preživio dok nismo došlo po njega. Kako im to nije prvi sup kojeg su pronašli, naučili su da je najvažnije dati mu da pije - priča dr. Sušić. Janžana u novi je život pustio Herby Meyer, volonter i sponzor udruge iz Švicarske. Koji i ovaj put nije došao praznih ruku, udruzi je donirao ček od 3000 eura. Dobro će im doći da malo ‘pokrpaju’ sve rupe koje imaju, da kupe koju ovcu, plate dugove za benzin. I naravno, da ostane novca i za ljetno spašavanje supova. Jer turistička sezona tek počinje, sjatit će se čamci i brodovi oko stijena, ispadat će mladi iz gnijezda.
Grupi volontera koja je na Facebooku pokrenula akciju za kupnju novog agregata za struju pripala je čast da puste Ivy iz zatočeništva. Ivy je pala sa stijene na otoku Plavniku, a spasio ju je Andrej Radalj, koji ju je doveo i do Krka. Među supovima koji su poletili bio je i Joe, on je jedini sam došao u oporavilište.
- Bura nam je 15. travnja razderala krovnu mrežu. Nismo mogli to zatvarati dok se vrijeme ne smiri, no baš tada je u centru bio naš dugogodišnji volonter Josip Jurasić. Uz pomoć posebne opreme zakrpao je rupu kako supovi ne bi odletili. Kad smo za nekoliko dana donijeli ovcu, vidjeli smo da imamo jednog supa više. Nije imao prsten pa ne znamo ni otkud je stigao. Josip mu je dao ime Joe - priča dr. Sušić. Supovi koji se ne uspiju oporaviti ostaju u zatočeništvu trajno. Najčešće se ozlijede jer u potrazi za hranom, kad lete, ne vide žice dalekovoda, ističe dr. Sušić. K njima dolaze slomljenog krila, iščašenih zglobova, istegnutih tetiva. U oporavilištu su trenutno Roko, Brancina, Mali Ivica, Pepino.
Između Brancine, koja je u Grifinu već pet godina, i 20-godišnjeg Pepina desila se i ljubav
- Roko je već drugi put kod nas. Pustili smo ga prošle godine, imao je tada 9 kilograma, a pronašli smo ga sa samo 4,8 kilograma, ne bi još dugo živio. Viđen je prošle godine u Italiji, vratio se očito na Kvarner. Ako se oporavi pustit ćemo ga ponovno - priča dr. Sušić. Prisjeća se i spašavanja supa Spakyja. Imao je samo 4,5 kilograma kad su ga pronašli u Baranji. To je sup s najmanjom težinom od svih koje su do sada spasili. Borio se za njega dr. Sušić danima i noćima, dizao ga s infuzijama, visokoenergetskom hranom. I uspio, Spaky je pušten prošle godine, viđen je na Siciliji i tamo će vjerojatno i ostati. Ima u zatočeništvu i ljubavnih zgoda. Tako se između Brancine, koja je u Grifinu već pet godina, i 20-godišnjeg Pepina desila i ljubav. Ove godine neće biti mladih, ali će im iduće godine osigurati dovoljno mira pa se nadaju i prinovi.
Prijeti im izumiranje
Iako se populacija bjeloglavih supova na Kvarneru prati već 26 godina, iako su od otvaranja prvog oporavilišta 1996. spašena i u prirodu vraćena 123 supa, 18 otkad su se preselili s Cresa u Park prirode Velebit, gdje su dobili novi prostor, ali nemaju ni struje ni vode, supovima se ne piše dobro. Nema akcijskog plana za spas ove strogo zaštićene vrste, premda ga iz Hrvatske agencije za okoliš i prirodu najavljuju već iduće godine. Stalno se smanjuje broj gnijezdećih parova, pa je tako od 140, koliko ih je bilo prije nekoliko godina, broj pao na oko 100 parova. Tako kažu u Javnoj ustanovi “Priroda”, koja upravlja ornitološkim rezervatima u kojima na Kvarneru obitavaju supovi. U njihovoj je nadležnosti i monitoring bjeloglavih supova, no ističu da ove godine obilasci još nisu završeni pa nemaju ni točan broj. Dr. Sušić ističe da ni taj broj sam za sebe ne znači ništa.
- Treba znati koliko ženki uspješno izvede svoje mlade. Ako je to iznad 50 posto, populacija je stabilna. Kakva će biti uspješnost ovisi o tome koliko su parovi u godini prije imali hrane, ali i o tome hoće li imati s čime nahraniti mlade, jer mladi sup pojede pola kilograma mesa dnevno - objašnjava dr. Sušić. I upravo su hranilišta osnovni problem. Zato supovi i odlaze izvan Hrvatske, jer tu ne mogu pronaći dovoljno hrane, ali se zbog hrane i ne vraćaju. Da ih i 50 godišnje iziđe iz gnijezda, vratit će ih se samo pet. I dok Javna ustanova ističe kako obnavljaju hranilište na Cresu, dr. Sušić nadu polaže u Park prirode Učka i Nacionalni park Krka, koji su prepoznali što znače hranilišta, i u turističkom smislu. U suprotnom, supova uskoro neće biti, iako su zakonom zaštićeni.