Bjelovar - grad koji nisu pojeli skorojevići

Zašto je Mamić bio uzbuđen šetajući Bjelovarom? Tko su najpoznatiji Bjelovarci? Kako je Dikliću bilo stati na daske bjelovarskog kazališta nakon 30 godina? Umiru li prava prijateljstva? Zašto je gradonačelnica emotivno reagirala nakon prodaje Lure? Na ta i druga pitanja odgovarali su u Bjelovaru gradonačelnica Đurđa Adlešić, izvršni dopredsjednik Dinama i poduzetnik Zdravko Mamić te, također rođeni Bjelovarac, beogradski glumac Bogdan Diklić.

VL: Jeste li zadovoljni što su zbog vas u Bjelovar doputovale takve face poput Mamića i Diklića?
ADLEŠIĆ: Jesam, i osjećam se malom i skromnom.

VL: Uživate simpatije sugrađana. Plaši li vas tolika popularnost?
ADLEŠIĆ: Plaši me jer čim vidim da moja popularnost raste, očekujem neki udarac. Nikad ne udaram prva, ali vratim udarce. Najdraži su mi dobri rezultati na lokalnoj razini, a ja sam dobila više od 60 posto potpore svojih sugrađana. Zbog toga osjećam veliku odgovornost i obvezu. Zato sam onako emotivno reagirala kad je prodana Lura, i to zbog Sirele i njezinih kooperanata.

VL: Kako doživljavate Bjelovar s odmakom, s obzirom na to da ste ga napustili kao mladić?
DIKLIĆ: Taj moj odmak od Bjelovara samo je fizičke prirode. U rodnom gradu bio sam prije deset dana pa nemam dojam da živim 400 km od Bjelovara. Rat sam zaboravio, ali da mi je tada netko rekao da osam i pol godina neću doći u Bjelovar, to ne bih mogao podnijeti. Moja je sreća da zaboravljam ružne stvari. Sva su moja prijateljstva iz Bjelovara opstala jer su bila obostrana.

VL: Priznali ste da ste osjetili veliko uzbuđenje šetajući ulicama Bjelovara?
MAMIĆ: Često dolazim u Bjelovar, ali uvijek nekim poslom ili u povodu odigravanja nogometnih utakmica. Iako sam rođeni Bjelovarac, prolaze me trnci jer su mi se vratile slike iz djetinjstva. Kad sam 1971. godine otišao iz Bjelovara, on je bio u naponu snage.

Bjelovar ni sada nije dostigao razinu na kojoj sam ga ostavio. Kad sam došao u Zagreb da bih bio al pari svojim vršnjacima, govorio sam: šahtovi po kojima gazite su iz Tome Vinkovića iz Bjelovara, jedete kekse Koestlina iz Bjelovara, sireve iz Sirele... Bjelovarski Partizan, rukometni klub, bio je europski prvak. No došlo je do odumiranja Bjelovara  i taj se pad drastično osjetio sve do dolaska gradonačelnice Adlešić.

Cijeli intervju s Đurđom, Bogdanom i Zdravkom pročitajte u nedjeljnom tiskanom izdanju Večernjeg lista