Što Hrvatska može naučiti od Bjelovara: Može se, okrenuli smo se digitalu i ukinuli prirez

Nakon šest mjeseci ovaj višak koji smo dobili ponovno ćemo uložiti u novo smanjenje prireza, do onog trenutka kad ga u potpunosti ne ukinemo. Prvog siječnja 2021. godine u Bjelovaru će prirez biti nula kuna, odnosno neće ga biti – tako je početkom ove godine govorio gradonačelnik Bjelovara Dario Hrebak nakon što je lani u tom gradu dva puta bila smanjena stopa prireza, što je u konačnici rezultiralo s 250 tisuća kuna u gradskoj blagajni – više.

Bitka za IT sektor

Međutim, na odluku se nije čekalo onoliko dugo koliko je gradonačelnik bio prognozirao. Na nedavno održanoj online sjednici Gradsko je vijeće izglasalo potpuno ukidanje prireza, nameta koji su imali proteklih devetnaest godina, a od kojeg su se odlučili rastati baš u jeku pandemije koronavirusa. Odluka je stupila na snagu 1. svibnja, kada je Bjelovar sa svojih nešto malo više od 40 tisuća stanovnika postao najvećim hrvatskim gradom u kojem prireza nema, ubacivši se na tron Samoboru koji prirez nikad nije ni imao.

– Ova vrsta poreza punila je gradsku blagajnu s više od 10 milijuna kuna godišnje. Prirez porezu na dohodak od 12 posto bio je uveden 2002. godine, a mi smo ga u posljednjih godinu dana postupno smanjivali, najprije na devet, zatim na šest posto. Tri smo godine štedjeli i racionalno upravljali sredstvima, smanjivali broj zaposlenika i masu plaća, digitalizirali usluge, povlačili sredstva iz fondova Europske unije i postupno stvarali temelje za ovakav potez. I zato možemo upravo sada cijeloj Hrvatskoj poslati snažnu poruku da se – može. Jer štedi se kad se ima, kako bi se hrabri potezi mogli donositi kad dođe kriza. Bilo je komentara da ću uništiti financije grada, ali ja vjerujem da će nam se ova hrabrost vratiti, da će upravo zbog ovoga u Bjelovar doći poduzetnici koji su tu spremni investirati, zaposliti ljude, povećati gospodarsku aktivnost. Evo na primjer, u Bjelovar uskoro dolazi Mc Donald’s. Očekujem da će u sljedeće dvije godine biti četiri-pet velikih investicija. Mi smo administrativno i gospodarsko sjedište županije, grad od 40.000 stanovnika i sada svi pitaju hoćemo li uspjeti izdržati bez prireza u jeku najveće krize. Pa kako smo izdržali od 1990. do 2001. dok ga nije bilo? Nadam se da će zbog odluke o ukidanju prireza k nama doseliti i ljudi iz Zagreba, oni ovdje neće plaćati prirez, a mi ćemo s druge strane imati njihov porez na dohodak. Želimo opet postati centar regije, na Veleučilištu koje je u vlasništvu grada školuje se 800 studenata. Imamo smjerove računarstva, mehatronike i sestrinstva, znači ne školujemo kadrove za Zavod za zapošljavanje već za rastući IT sektor i zdravstvo. I nadamo se da će ti ljudi po dovršetku školovanja naći posao u Bjelovaru. Već sada u gradu imamo nekoliko jakih IT tvrtki. Erste banka koja u Bjelovaru zapošljava više od 400 ljudi kod nas ima dva centra za Hrvatsku – IT centar i back office processing – u dahu će Dario Hrebak.

Grad kojemu je taj diplomirani kriminalist te predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke na čelu, u vrijeme krize uzrokovane globalnom pandemijom donio je i oko osam milijuna kuna vrijedan set mjera za poduzetnike: oslobođeni su od komunalne naknade i plaćanja zakupa gradskih poslovnih prostora na tri mjeseca, odgođena je naplata poreza na javne površine, obrti kojima je bio zabranjen rad ili su morali privremeno zatvoriti, a takvih je 272, tri će mjeseca dobivati po tisuću kuna naknade, obustavljaju se ovrhe i prisilne naplate, a dugovanje prema Gradu bit će moguće podmiriti u roku od dvije godine, i to bez kamata. Ugostitelji koji od ponedjeljka počnu raditi moći će na javnim površinama proširiti svoje terase, bez dodatnog troška. Bjelovar je povećao i paket potpora poljoprivrednicima, a pokrenuta je i aplikacija Bjelovar fresh, za dostavu lokalnih poljoprivrednih proizvoda na kućni prag. Istodobno, prihod grada u ožujku bio je kao nikada do sada, oko 7,6 milijuna kuna. U travnju je evidentiran pad od 20 posto, za koji gradonačelnik kaže da je očekivan, no ne i zabrinjavajući jer su se njime vratili u okvire 2018. godine koja je bila odlična. Uza sve navedeno događa se, kako to kaže gradonačelnik Hrebak, najveći investicijski ciklus u povijesti Bjelovara. Tako je u posljednje tri godine od fondova Europske unije povučeno više od 150 milijuna kuna za razne projekte, poput obnova fasada na školama, te još 257 milijuna kuna za EU projekt aglomeracije Bjelovar. Od financijske decentralizacije dobili su 10 milijuna kuna, zbog čega “u ministra Marića gledaju ko u Boga”. E pa kad ti na raznim poljima ide, negdje valja i popustiti.

– Prirez je jedan besmislen namet koji je država omogućila. Građanima Bjelovara njegovo ukidanje neće donijeti značajnije uštede, nekih deset do 15 kuna mjesečno, ovisno o primanjima. Više će to osjetiti oni koji rade u Zagrebu, a žive u Bjelovaru, no ni to nisu neki veliki iznosi. Umjesto naplate prireza od građana, mi ćemo taj novac namaknuti kroz fondove EU preko kojih gradimo infrastrukturu i zato više nemamo potrebe za prirezom. Pojednostavljeno, mi ćemo se odreći jedne kune, a dobit ćemo ih pet. Uzet ćemo novac tuđih poreznih obveznika da bi poreznim obveznicima u Bjelovaru bilo bolje. Od velikih gradova koji nemaju prirez tu su još samo Samobor i Koprivnica koji ga nikada nisu ni imali. Samobor se profilirao kao grad obrtnika, Koprivnica je najbolji mali grad za život, a Bjelovar sa svim dosad poduzetim mjerama postaje tax free grad, prvi u Hrvatskoj. Tako poduzetnicima šaljemo poruku da dođu i investiraju u Bjelovar jer tu njihova kuna vrijedi više – slikovito će Hrebak koji kaže da dok svi pričaju o minimalnoj plaći, on govori o minimalnim porezima jer tako više novca ostaje onima koji rade i zarađuju.

Kad govori o benefitima životu podno obronaka Bilogore, gradonačelnik kaže i da s 80 posto sufinanciraju troškove dječjeg vrtića pa je kod njih mjesečna naknada sa 750 smanjena na 500 kuna i cijena je ista i u javnim i privatnim vrtićima. Pokrenuli su i projekt “Vrtići po želji roditelja” za tri stotine mališana koji nisu išli u vrtić, a koji sad ondje mogu boraviti poslije podne, i to besplatno. Projekt je vrijedan 14 milijuna kuna, a sredstva su, naravno, iz fondova Europske unije. Baš kao i 15 milijuna kuna za novo kazalište. No najveći je projekt gradnja toplica na geotermalnim izvorima u Velikom Korenovu čija se vrijednost procjenjuje na oko 50 milijuna kuna. Upravo u tome Hrebak vidi budućnost i razvoj svog grada koji leži na bogatim izvorima tople vode čija je temperatura 30 stupnjeva.

Sve oči uprte u toplice

Naime, istraživanjima koja su potrajala dvije godine i stajala oko pet milijuna kuna potvrđeno je da osim bušotine u Velikoj Cigleni – gdje je lani otvorena prva geotermalna elektrana u Hrvatskoj, vrijedna oko 50 milijuna eura – topla voda postoji i u Velikom Korenovu.

Hrebak kaže da će gradnja toplica početi krajem ove ili početkom sljedeće godine i poručuje da je sada pravo vrijeme za gradnju jer će cijene biti realne, a ne prenapuhane.

Nakon razgovara u Gradskom poglavarstvu s Hrebakom izlazimo u park na središnjem gradskom trgu koji je svojedobno bio dobio nagradu za najljepši park na prostoru kontinentalne Hrvatske:– Gradonačelniče, može selfie? – smijući se prilaze mu Irma Unušić i Mladen Medak – Gaga, bjelovarski umjetnici odjeveni u majice na kojima piše “After korona fest”.

I mali ustupci puno znače

Za organizaciju festivala koji namjeravaju upriličiti kad ludilo s pandemijom bude okončano bit će im potrebna financijska potpora Grada. Irma i Gaga nadaju se da ona neće izostati, pogotovo stoga što su zbog korone mnoga kulturna događanja, poput Bok festa, otkazana.

– Vidjet ćemo – kaže Hrebak s kojim odlazimo do pročelja zgrada oslikanih tijekom art festivala 43Jam koji se u Bjelovaru održava godinama, dajući sivim i sumornim fasadama boje umjetnika sa svih strana svijeta.

Stižemo zatim do bistroa Franz. Vlasnik Srećko Koljić, ujedno i šef županijskog Ceha ugostitelja, ondje se užurbano priprema za početak rada u ponedjeljak. Kaže nam kako je gospodarstvo u državi opterećeno raznim nametima pa puno malih ustupaka – poput ukidanja prireza – znači boljitak za sve. Nekoliko koraka dalje nailazimo na čovjeka s ponajviše predsjedničkih funkcija – one dobrovoljnog vatrogasnog društva, nogometnog kluba, mjesnog odbora Rajić – Vladu Vlašića.

Gradonačelniku Hrebaku kaže da će mu ovih dana doći u posjet, u vezi nekog projekta. On je među onima koji smatraju da je odluka o ukidanju prireza bila dobra, iako oponenata u bjelovarskoj oporbi ima. No vrijeme će pokazati je li čelništvo grada pogriješilo ili nije. Gradonačelnik kaže da se namjerava kandidirati za još jedan mandat no smatra da ovim potezom neće ništa dobiti na političkom PR-u. Same stope prireza u Hrvatskoj su različite – od gradova koji ih imaju najniža je u Visu, tri posto, najviša u Zagrebu – čak 18 posto. Većina ih se “zaustavila” na 10 posto. Na kraju prošle godine od 128 hrvatskih gradova bez prireza ih je bilo 28, a od ove su godine na tom popisu još Sinj i Bjelovar.

– Prirez je osmišljen kao namjenski prihod kojim su se trebale uređivati javne gradske površine i uljepšavati grad, no nakon 2009. godine, kada je došla kriza, prestao je to biti. Mi ga nikada nismo imali jer nije bilo potrebe. Grad normalno funkcionira i s obzirom na sve pozitivne pokazatelje i uz očekivano punjenje proračuna, nećemo ga ni uvoditi, iako su neki pročelnici svojedobno bili savjetovali da se to učini. No odlučili smo se za jednu obrnutu priču i oslobodili smo komunalnih doprinosa proizvodne djelatnosti, a podigli namete trgovačkim centrima, kladionicama i bankama. I tako smo na normalan način prebrodili krizu. Treba vidjeti mogu li uopće opstati one općine koje se ne mogu financirati bez takvog nameta – govori nam gradonačelnik Samobora i predsjednik Hrvatske seljačke stranke Krešo Beljak.

Kazna zbog naljepnice

Koliko je Zagrepčana prijavljeno u Samoboru na adresi vikendice ili nekretnine u kojoj ne živi, Beljak ne zna, niti ga to zanima: – Samo neka dođu jer mi onda dobivamo njihov porez na dohodak – kaže dodavši da s obzirom na to da je zagrebački prirez 18 posto oni s većim primanjima prijavom u Samoboru godišnje mogu uštedjeti i desetak tisuća kuna.

Nikada nisam podvlačio crtu koliko je to uštede, ali vjerujem da mi je kao obrtniku lakše u Samoboru nego u Zagrebu. No s druge strane, ja imam troje djece, vrtić je ovdje 900 kuna, do prije dvije godine školske knjige nisu bile besplatne, u Samoboru je skuplji javni prijevoz... To što nema prireza možda obrtnik i osjeti, no nisam siguran da to osjete i građani – misli pak Silvo Rebić, školovani glazbalar, jedan od četvero koliko ih u Hrvatskoj ima.

Njegova se mala radionica u kojoj izrađuje i restaurira gudačke instrumente, a koju je morao registrirati kao obrt za proizvodnju lijesova i muzičkih drvenih instrumenta jer mu naša počesto besmislena administracija nije dopustila registraciju djelatnosti koja bi se odnosila samo na instrumente, nalazi u samoborskoj Perkovčevoj ulici. Nekoć je ta ulica vrvjela obrtnicima, ali danas to više nije slučaj. Silvo kaže da se u Samoboru u posljednjih petnaest godina ugasilo barem 4000 obrta.

– Zato je Sveta Nedelja procvala, veliki su otišli onamo. Mate Rimac je Samoborac, a u Svetu Nedelju je otišao sa svrhom i razlogom. A mi bismo trebali imati sve benefite zato što nemamo prirez – kaže Rebić koji je svoje poslovanje lanjskog listopada preselio u Sloveniju, u osam kilometara udaljene Brežice pa će do kraja godine i njegov obrt u Samoboru biti zatvoren:

– Svake godine moram kod knjigovođe na školovanje, da me poduči kako će se ove godine raditi jer su se mijenjali propisi. I tako već četiri godine. Inspekcija me kažnjava ako nemam naljepnicu “Pazi, stepenica” i oznaku gdje se nalazi vatrogasni aparat. Mjesečno moram ispuniti osam uplatnica za raznorazna davanja za koja izdvajam oko 3600 kuna. U Sloveniji sam se registrirao kao proizvođač gudala, za dadžbine mi trebaju dvije uplatnice, a davanja su, s troškom knjigovođe, 260 eura jer nema nameta za razne komore i slično. Mi ovdje užasno puno toga plaćamo, a zapravo ne znam što. Nije mi bilo lako donijeti tu odluku, osjećao sam se kao dezerter i izdajnik roda svog. Nikako mi nije jasno zašto nam država mora biti takva maćeha – govori majstor ne strahujući da za njega posla neće biti.

Iz Perkovčeve odlazimo do Marijana Žganjera koji se bio uzvrtio u svome lokalu Tin, govoreći kako će od sutra u ponudi opet imati legendarne samoborske kremšnite. Govori nam da je život u Samoboru dobar i lijep, da je to grad s dušom, prirodom, bregima... Dobri su i hrana i restoranska ponuda, dodaje.

– Znam dosta ljudi koji su ovdje prijavljeni na svoje vikendice, a žive u Zagrebu. Puno je to love godišnje – smatra.

Drukčije misli 98 gradova

Da se to što nema prireza lijepo osjeti na godišnjoj plaći, misli i večernjakovac Zoran Birman koji se u Samobor doselio iz Svete Nedelje u koju je bio došao iz Zagreba.

– Kako je sin odrastao i bilo mu je vrijeme za školu, mi smo odlučili prijeći u Samobor zbog lakšeg odlaska u školu jer bi u Svetoj Nedelji trebao ići oko dva kilometra do škole, a i supruga je u to vrijeme baš dobila posao u Samoboru, predivnom gradiću predivne prirode. Dok sam imao samostalno zanimanje, plaćanje svih dadžbina u gradu s nula prireza bilo je dosta dobra olakšica – kaže.

Takva rasterećenja na godišnjim primanjima, koja ovise o visini plaće, pa bolje prođu oni koji dobivaju više, osjećaju još i stanovnici Koprivnice, Vukovara, Poreča, Krapine, Zaboka, Oroslavja, Đurđevca, Iloka, Kutjeva, Orahovice, Kastva, Gline, Hvara, Novigrada, Nina, Obrovca, Trilja, Malog Lošinja, Paga, Novalje, Cresa, Raba, Bakra, Krka, Preloga, Murskog Središća, Svete Nedelje, a od ove godine i Sinja. Posljednji grad koji im se priključio, uz geslo “može se”, jest i Bjelovar. No 98 hrvatskih gradova još uvijek misli drugačije, uredno ubirući svaki mjesec od svojih građana porez na porez.