Iako uživaju manje ili veće privilegije, kad zatreba kraljevi i princeze uživaju i ljudska prava pa je sud u Strasbourgu dosudio 1,6 milijuna eura privremene naknade za štetu koju dvoje bivših članova bugarske carske obitelji trpe zbog nepravednog moratorija na korištenje šumskog zemljišta. Bivši bugarski car Simeon II, okrunjen 1943., građanskim imenom Simeon Borisov Sakskoburggotski (86) i njegova sestra Maria-Luisa Borisova Chrobok (90) koji žive u Sofiji i u SAD-u, podnijeli su zahtjev Europskom sudu za ljudska prava protiv Bugarske zbog moratorija nametnutog 2009. kao izvanredne mjere donesene radi očuvanja šumskog zemljišta iako su već postojala zakonska rješenja za očuvanje šuma.
Moratorij kao privremena mjera trajao je predugo i bez mogućnosti sudskog osporavanja, presudio je ESLJP 2021. dok je sada odredio visinu naknade, nakon što između podnositelja i bugarske vlade u danom roku od šest mjeseci o tome nije postignut dogovor. S tim da je ESLJP udovoljio njihovu zahtjevu samo u pogledu komercijalnog korištenja nekretnina, a ne i u pogledu povrata.
Simeon II je 1943. postao carem u dobi od šest godina, nakon smrti oca Borisa III (po povratku nakon susreta s Adolfom Hitlerom). Komunistički režim je 1946. putem referenduma ukinuo monarhiju, Simeonova ujaka regenta Kirila su ubili, carska obitelj je prognana, a njihova imovina je 1947. postala državna. Simeon II je s majkom otišao u Egipat, 1951. dobio je azil u Španjolskoj. Nakon demokratskih promjena 1998. sporni zakon iz 1947. proglašen je neustavnim s gledišta prava vlasništva i zabrane diskriminacije pa je carska obitelj sudski putem tražila povrat posjeda Saragyol i Sitnyakovo. Zakonski moratorij zabranjivao je prijenos imovine i komercijalno iskorištavanje pa su se bivši kralj i princeza žalili na diskriminaciju temeljem podrijetla i društvenog položaja.
Sakskoburggotski se nakon 50 godina vratio u Bugarsku, osnovao je političku stranku Nacionalni pokret za stabilnost i napredak i 2001. postao premijer Bugarske do 2005., a njegova je stranka ostala u vladajućoj koaliciji do 2009. Tada je njegova stranka osvojila samo 3 posto glasova pa je Sakskoburggotski ostavio politiku. Sporna izvanredna mjera uvedena 2009. trajala je do listopada 2020. godine. ESLJP je vodio računa da će dosuđena naknada biti uzeta u obzir pri konačnom obračunu po završetku inače niza sudskih postupaka koji se vode u bugarskim sudovima oko bivših carskih posjeda i rezidencija. I Bugarska, kao i mi, izmorena poviješću, nosi se s tranzicijskim pravdama i nepravdama.
Bivši bugarski car Simeon II i njegova supruga Margarita bili su 2010. gosti našeg oscarovca Branka Lustiga u Zagrebu na 4. Festivalu židovskog filma na temu "Pravednici među narodima", kad mu je na otvorenju uručio plaketu Pravednika dodijeljenu njegovom ocu Borisu III zbog zasluga u spašavanju preko 50.000 Židova od deportacije u europske koncentracijske logore jer je pronašao način da im omogući bijeg u tadašnju britansku Palestinu. Na internetskoj stranici bugarske manjine u Hrvatskoj tada je objavljeno: "Više od pola stoljeća u bivšoj Jugoslaviji službena propaganda je predstavljala bugarskog cara kao fašista i neprijatelja jugoslavenskog naroda. Stoga je za Bugare koji žive u Hrvatskoj ovaj događaj imao veliko značenje. Došlo je vrijeme kad se može konačno pokazati, kako kaže Voltaire, da smo "živima dužni poštovanje, a mrtvima – istinu".
Simeona II ugostio je, i tada, bivši predsjednik Stjepan Mesić, potpredsjednica Vlade Đurđa Adlešić, a bivšeg bugarskog cara i suprugu na svečani ručak pozvao je i tadašnji gradonačelnik Milan Bandić.
Židovska vjerska zajednica "Bet Israel" tada je izrazila žaljenje zbog dodjele plakete Borisu III. jer je "sklapao kompromitirajuće nagodbe s nacističkim SS-om". Dodjelu plakete smatrali su neprimjerenom jer uz zasluge, obrazložili su, poznato je i da je u proljeće 1943. SS-ovcima izručeno 7122 Židova iz Makedonije te 4221 Židov iz Trakije, koji su tada bili pod bugarskom okupacijom, te su otpremljeni u logor Treblinku, gdje su gotovo svi ubijeni u plinskim komorama.