Da na svijetu ima pravde, sa svojim sedamdeset i jednim ljetom na plećima visoko uzdignute glave koračao bi u jučerašnjoj Koloni sjećanja. Da na svijetu ima pravde, upoznao bi svoju unučad i uživao u životu s njima... Ali pravda kojoj je težio i o kojoj je maštao izdala ga je u jesen 1991. godine, 16. listopada. Tog je dana Blago Zadro, legendarni zapovjednik obrane Borova naselja, ubijen na prvoj crti bojišnice.
Rođen je u srcu Hercegovine, u seocu Donji Mamići – Ledinac pokraj Gruda – daleko od Vukovara, slavonske ravnice i obronaka Fruške gore, kamo se s obitelji doselio kao desetogodišnjak. Završivši osnovnu pa srednju školu, Blago se bio zaposlio u kombinatu Borovo gdje su radili i njegovi roditelji.
Četrnaest godina nakon što se doselio iz Hercegovine, Blago Zadro oženio se Katicom Soldo. Sagradili su kuću, imali vinograd i svoje najveće blago, trojicu sinova – Roberta, Tomislava i Josipa. U tom je pitomom kraju obitelj živjela skromno, ali predivno. Blago je bio privržen supruzi i sinovima s kojima se volio igrati, gledati crtiće... Dečki su mu tu silnu ljubav koju je spram njih osjećao vraćali istom mjerom.Početkom 90-ih, kada se zbog lošeg poslovanja kombinata Borovo štrajkom tražila smjena direktora, Blago je sudjelovao u organiziranju prosvjeda. Među narodom tada se nametnuo kao vođa. Demokratske promjene za Blagu Zadru značile su početak jednog novog života. Postao je dopredsjednik Hrvatske demokratske zajednice u Vukovaru, uključio se u aktivni sastav policije i počeo organizirati obranu dijela grada u kojem je živio. Iako bez formalnog vojnog obrazovanja, ali s iznimnim organizacijskim sposobnostima, ubrzo je preuzeo zapovjedništvo obrane cijelog Borova naselja i ustrojio 3. bojnu 204. vukovarske brigade.
Na Trpinjskoj je cesti sa suborcima zaustavljao i uništavao oklopnu silu JNA. Branitelji su imali taktiku da tenkove koji su išli u troredu, zloslutno grmeći cestom, puštaju blizu kuća i dvorišta i da ih tu napadnu. Zatim bi se nakratko povukli pa opet otvorili vatru dok se moćno oružje pod čijim je gusjenicama podrhtavalo tlo ne bi pretvorilo u vatrenu kupolu. Zbog toga je Trpinjska cesta prozvana grobljem tenkova. Hrabar, odlučan i karizmatičan, Blago je u borbu, dobro pamte njegovi suborci, uvijek kretao prvi.
– Nije bio isključiv, poštovao je i cijenio druge, ali nije dao na Hrvatsku. Govorio je: "Njima njihovo, nama naše, neka nas ne diraju, nećemo ih dirati" – zabilježili su u knjizi "Prvi hrvatski general Blago Zadro" autori Ivica Radoš i Zoran Šangut riječi Blagina mlađeg brata Stanka Zadre.
Blago Zadro bio je nacionalno, no ne i nacionalistički orijentiran.
– Granatiranja su već naveliko počela, a Blago mi je rekao da s najmlađim sinom Josipom napustim Borovo i odem rodbini u Hercegovinu. Čitav dan sam plakala da ne želim ići, no naš dom u suzama sam napustila 15. kolovoza 1991. Tada sam posljednji put vidjela Blagu – bila je svojedobno kazala Blagina udovica Katica Zadro.
Došao je i 16. listopada 1991. godine, dan kada su Srbi prvi put promijenili taktiku ratovanja. Hrvatske su položaje napali s boka. Prodrijevši u Vinogradsku ulicu, braniteljima su došla s leđa. Ipak, sa šestoricom suboraca Blago Zadro bio je krenuo u Vinogradsku, pozvavši u pomoć Turbo vod kojim je zapovijedao njegov najstariji sin Robert. Mlađi Tomislav ocu je dodavao pancirku.
– Nemaju je ni drugi, pa neću ni ja – kazao mu je.
– Imala sam gadan osjećaj. Čim sam čula riječi Siniše Glavaševića kako Vukovar krvari, nešto me štrecnulo oko srca – rekla je Katica Zadro o jutru kad se u Kupskoj ulici pokošen rafalom srušio njezin suprug.
– Blago je imao viziju, bio je čovjek iz naroda kojem su ljudi vjerovali. Držao je sve konce u svojim rukama. I kad bolje razmislim, sve se raspalo kad je on poginuo – o zapovjedniku je govorio suborac Tomislav Jakovljević.
Blagino je tijelo izvučeno tek nakon žestoke paljbe po položajima neprijatelja. Odnijeli su ga u štab, odjenuli mu policijsku odoru, sanirali rane...
– On je nama bio ne samo zapovjednik nego i kao drugi otac. Nikada nije dopuštao da dva brata idu zajedno u akciju – rekao je branitelj Tomislav Josić.
Isplakavši onu prvu kišu suza, Katica Zadro sina Roberta bila je zamolila da ostavi pušku i ratište. Nije ju poslušao. Ubijen je 1992. godine kod Kupresa. Zajedno s ocem koji je posmrtno dobio čin general-bojnika počiva na vukovarskom Memorijalnom groblju, u Aleji hrvatskih branitelja.
– Za Hrvatsku ću dati život, samo da mi je doživjeti dan kad bude nezavisna i priznata – govorio je Blago Zadro o svom snu.
Da na svijetu ima pravde, doživio bi ovaj junak Domovinskog rata ostvarenje svog sna.
>> Obilježena obljetnica smrti general bojnika Blage Zadre: Otkriven spomenik na mjestu pogibije
>> Nadbiskup Želimir Puljić: Vukovarci su nam i danas uzor i putokaz