Kad je izbila afera s audijima A6 za ministre u Vladi, ponadali smo se da ćemo napokon dobiti priliku braniti Vladu od neprincipijelnih populističkih napada i pozvati na zdrav razum. Otišli smo na internetsku stranicu Državnog ureda za javnu nabavu kako bismo prikupili argumente i pomno proučili desetke elektroničkih dokumenata vezanih uz Nabavu motornih vozila putem operativnog leasinga pod evidencijskim brojem 2/2013. Usredotočili smo se na 292 stranice dugu Dokumentaciju za nadmetanje i zaključili da su natječaji za svih šest grupa vozila postavljeni relativno korektno; nije bilo nikakvih očitih narihtavanja u specifikacijama, odnosno specifikacije su bile postavljene dovoljno široko da omoguće natjecanje većeg dijela sudionika na tržištu i kad su posrijedi leasing kuće i autodileri. Mislili smo postaviti tek načelnu primjedbu kako naš premijer ima problem s vlastitim arhaičnim izražavanjem pa ne zna dobro objasniti sustav i logiku javne nabave te samo prtlja i unosi veći nered u priču nego što bi trebao. Reda radi, još bismo samo nadodali da teze o ostvarenim uštedama ne drže vodu jer su u vrijeme krize tehnički kriteriji za vozila mogli biti spušteni još naniže pa bi uštede samo bile uvjerljivije.
Međutim! Međutim! Međutim! Taj prokleti internet ima slonovsko pamćenje. Na Milanovićevu žalost, još 17. rujna 2013. godine direktor Grand Auta Ken Lalo uputio mu je (kao i predsjedniku Josipoviću) šokantan dopis u kojem je otvoreno prozvao institucije zadužene za proces javne nabave za korupciju. U Grand Autu obratili su se i DORH-u, a Ken Lalo najavio je i informiranje tijela EU. Razlog? Pa “trivijalnih” 33,5 milijuna kuna, koliko je bila bolja njihova ponuda od konkurentske, a koja je odbačena jer njihovi ljudi ne samo da nisu podnijeli prijavu o nekažnjavanju nego ni o tome da nisu ni nepravomoćno osuđeni za kazneno djelo.
Mogu se sad u Uredu za javnu nabavu koliko god hoće pozivati na proceduru, ali ako tamo sjede toliko autistični birokrati koji ne shvaćaju da su imali 33,5 milijuna razloga da pronađu način da hrvatskim poreznim obveznicima uštede 33,5 milijuna kuna, onda postoji 33,5 milijuna razlog da netko drugi radi njihov postao ili da se ukine Ured za javnu nabavu.
Nonšalantna nekompetencija kojom premijer i članovi Kukuriku vlade prihvaćaju ovakvo vođenje javne nabave i niza drugih osjetljivih procesa u Republici Hrvatskoj razlog je, eto, zašto nisu zaslužili da ih se brani čak ni kada se čini da su nasrtaji populista potpuno neprincipijelni. Čini se da dirnete li baš u sve u tom leglu te, da ponovim još jednom jer dobro zvuči, nonšalantne nekompetencije, zapravo, pogađate u srž.
Oni ne znaju, ne shvaćaju, ne mogu, sami se zapetljavaju i uvaljuju sve dublje. Jovanović se ne bi vozio na posao u kočiji i, umjesto da ostane kod toga te pohvali kako su bili dovoljno pametni da kupe “šestice” dvije stotine tisuća ispod cijene, on se posipa pepelom. Pa se onda još nadovezuje premijer, koji na kraju ipak objašnjava koliko su jeftinije te “šestice”, ali onda tvrdi da ih neće voziti jer se navodno nešto što je dvije stotine tisuće kuna jeftinije ne može prodati na cijelom europskom tržištu.
Što još reći? Pa to da imamo premijera koji sam kaže da ga nabava automobila ne zanima i da se neće s time baviti. Bravo! Najveća nabava automobila nije državnički posao? Imamo lidera koji osvaja iskričavom pronicavošću.
U svemu ima neke kozmičke pravde. Vlada koju javnost penalizira zbog audija A6 trebala je imati odlučnosti za rezanje plaća svima u javnom sektoru 10-15 posto čim su došli na vlast. Da su bili hrabriji i odlučniji te zaista rezali, zapravo bi ispunili očekivanja javnosti koja očito ne trpi luksuz. Ovako će rezati plaće 5-10 posto, samo sebi, tj. državnim dužnosnicima. Taj nevažan populistički potez najavio je premijer tko zna zašto kad je sve skupa zbunio objašnjavajući koliko zapravo košta audi A6.